Dragoljub Mićunović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoljub Mićunović
Lični podaci
Datum rođenja(1930-07-14)14. jul 1930.(93 god.)
Mesto rođenjaMerdare, Kraljevina Jugoslavija
PrebivališteBeograd
DržavljanstvoRepublika Srbija
NarodnostSrbin
Religijapravoslavni hrišćanin
Profesijafilozof i psiholog
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska stranka (1990—1996, 2004—)
Ostale:
Demokratski centar (1996—2004)
Savez komunista Jugoslavije
3. mart 2003 — 4. mart 2004.
Prethodnikfunkcija uspostavljena
NaslednikZoran Šami
3. novembar 2000 — 3. mart 2003.
PrethodnikMilomir Minić
Naslednikfunkcija ukinuta

Mićunović, 90-tih

Dragoljub Mićunović (Merdare kod Kuršumlije, 14. jul 1930) srpski je filozof i političar, bivši predsednik Skupštine Srbije i Crne Gore, bivši narodni poslanik koji je bio nekoliko puta biran u saveznoj i republičkoj skupštini i nekadašnji predsednik Demokratske stranke i jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je gimnaziju u Prokuplju 1950. godine, a potom je upisao filozofiju na beogradskom Filozofskom fakultetu, gde je diplomirao 1954. Kao osamnaestogodišnjak proveo je godinu dana i osam meseci u logoru na Golom otoku, jer je kao mlad komunista i član Komunističke partije Jugoslavije, a kasnije Saveza komunista Jugoslavije bio ideološki priklonjen Sovjetskom Savezu i Josifu Staljinu.

Mićunović je jedno vreme, po diplomiranju, radio kao profesor filozofije i psihologije u Kruševcu. Početkom 1960-ih postaje asistent na beogradskom Filozofskom fakultetu na katedri za filozofiju.

Godine 1968. bio jedan od organizatora studentskih demonstracija u Beogradu, zbog čega je bio hapšen, podržavajući cilj organizatora studentskih demonstracija za borbu protiv tzv. crvene buržoazije. Početkom 1975. godine, zajedno sa još sedam profesora, udaljen sa beogradskog Filozofskog fakulteta zbog „političke nepodobnosti“. Narednih nekoliko godina proveo je u Nemačkoj gde se politički formira kao demokrata. U SFR Jugoslaviju se vratio 1983. godine i u narednom periodu učestvovao je u Odboru za odbranu slobode misli i izražavanja koji je delovao na prostoru bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Jedan od osnivača Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu.[2]

Godine 1989. učestvovao u obnavljanju rada Demokratske stranke, a februara 1990. godine izabran za predsednika DS. Decembra iste godine, na prvim višestranačkim izborima, izabran je za poslanika u Skupštini Srbije. Dve godine kasnije, 1992, postaje poslanik i u Veću republika Skupštine SR Jugoslavije.

Godine 1994. smenjen sa mesta predsednika Demokratske stranke. Tako je došlo (1996) do formiranja nove stranke pod nazivom Demokratski centar, i Mićunović postaje lider te stranke. Iste godine, u novembru, postaje poslanik na listi opozicione koalicije „Zajedno“ u Veću građana Skupštine SR Jugoslavije.

Krajem 1999. Mićunović je bio jedan od inicijatora ujedinjenja srpskih opozicionih stranaka u jedan blok. To će, u januaru 2000. godine, dovesti do stvaranja DOS-a (Demokratska opozicija Srbije). Kada je DOS u oktobru 2000. došao na vlast, Mićunović postaje predsednik Veća građana Skupštine SR Jugoslavije. A februara 2003. godine, nakon ukidanja Savezne Republike Jugoslavije, izabran je za predsednika Skupštine Srbije i Crne Gore.

Novembra 2003. bio je predsednički kandidat DOS-a na neuspelim izborima za predsednika Srbije, gde je u prvom krugu dobio manje glasova od kandidata Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića. Decembra iste godine, na vanrednim izborima za Skupštinu Srbije, izabran je za poslanika u srpskom parlamentu. Početkom 2004. postaje poslanik i u Skupštini Srbije i Crne Gore.

Ponovo je izabran za poslanika u srpskom parlamentu na vanrednim izborima u januaru 2007. zatim u maju 2008, maju 2012. i aprilu 2016. godine.

Trenutno je počasni predsednik Demokratske stranke.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodna skupština Republike Srbije | Narodni poslanik
  2. ^ „Institut za filozofiju i društvenu teoriju”. Arhivirano iz originala 11. 6. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2014.  Tekst „ Univerzitet u Beogradu ” ignorisan (pomoć)
  3. ^ „Presidenza della Repubblica”. Quirinale.it. 27. 12. 2007. Pristupljeno 14. 2. 2013. 
  4. ^ „(„Blic“, 7. februar 2013)”. Arhivirano iz originala 12. 2. 2013. g. Pristupljeno 14. 2. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Milan Grol
(1940—1946)
Predsednik Demokratske stranke
3.2.1990 — 25.1.1994