Дрекавци (животиње)
Drekavci | |
---|---|
Alouatta caraya | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | Alouattinae Trouessart, 1897 (1825)
|
Rod: | Alouatta Lacepede, 1799
|
Tipska vrsta | |
Alouatta belzebul Linnaeus, 1766
| |
Vrste | |
Rasprostranjenost drekavaca |
Drekavci ili urlikavci (lat. Alouattinae), su potporodica u okviru reda primata sa samo jednim rodom: Alouatta, čije vrste naseljavaju srednju i tropsku Ameriku. Naziv su dobili po tome što mužjaci mogu veoma bučno i veoma dugo, čak nekoliko sati, da urlaju. To nekada radi samo dominantni mužjak koji želi da otera potencijalne uljeze sa svoje teritorije, a nekada više mužjaka, čak i iz različitih grupa. Jačinu zvuka im omogućava uvećana podjezična kost, nalik rezonatorskoj kutiji, pa je donja vilica ovih životinja takođe jako uvećana.[1]
Način života[uredi | uredi izvor]
Žive na drveću i dobro se veru i trče po granama, ali retko kada prave veće skokove. Pri tome se koriste ne samo udovima, već i repom. Hrane se pretežno plodovima, lišćem i izdancima.[1]
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
Drekavci (lat. Alouatta):
- grupa A. palliata:
- crni drekavac (Alouatta coibensis);
- plaštasti drekavac (Alouatta palliata);
- jukatanski crni drekavac (Alouatta pigra);
- grupa A. seniculus:
- medveđi drekavac (Alouatta arctoidea);
- crvenoruki drekavac (Alouatta belzebul);
- Špiksov crvenoruki drekavac (Alouatta discolor);
- smeđi drekavac (Alouatta guariba);
- žuruanski crveni drekavac (Alouatta juara);
- gvajanski crveni drekavac (Alouatta macconnelli);
- amazonski crni drekavac (Alouatta nigerrima);
- puruški crvni drekavac (Alouatta puruensis);
- bolivijski crveni drekavac (Alouatta sara);
- crveni drekavac[2] (Alouatta seniculus);
- maranjanski crvenoruki drekavac (Alouatta ululata);
- grupa A. caraya:
- crnozlatni drekavac (Alouatta caraya).
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Markon E, Monđini M. 2000. Sve životinje sveta. IKP Evro, Beograd.
- ^ „Filogenija sisara” (PDF). katedre.vet.bg.ac.rs. str. 53. slajd. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 08. 2019. g. Pristupljeno 09. 08. 2019.