Drobnjaci

Drobnjaci su starohercegovačko pleme koje je ušlo u sastav Crne Gore 1878. godine. Drobnjaci, raseljavajući se, nosili su to ime sa sobom, i ime Drobnjak, Drobnjački nalazimo: u Lici i na Glasincu kao prezime, u Banjanima kao ime mjesta (Drobnjačka međa), u Risnu, u okolini Beograda, u Podrinju, u porječju Zapadne Morave, kao prezime, u Skopskoj Crnoj Gori, (kao ime sela), na Kosovu se čitav kraj između Štimlja i Nerodimlja zove Drobnjaci, u Kuzminu i Vučitrnu, kao prezime, nekolika sela u Ibarskom Kolašinu naseljavaju Drobnjaci i tako se zovu, oko Novoga Pazara, kao prezime itd.

Drobnjak se prvi put pominje kao prezime (Bran Drobnjak) 1354. g., a kao pleme 1390. g. Drobnjak je imao nešto nalik polu-autonomiji i čuvao je svoju staru plemensku organizaciju, koja je bila demokratska i počivala na opštem pravu glasa, sve do prisajedinjenja Crnoj Gori. Na čelu plemena je bio nasljedni knez, a na čelu vojske vojvoda, koga su birali plemenici na saboru, a potvrđivao ga vezir u Šavniku. Saboru je predsjedavao knez, a pravo biranja imali su svi plemenici, koji su nosili i koji nose oružje. Odluke su morale biti jednoglasne. Pleme su osnovali: Vulovići, Đurđići, Kosorići, Tomići i Cerovići, koji su se u 17 vijeku doselili iz Banjana u katune u Drobnjak.

1692. godine se spominje vođa Drobnjaka, vojvoda Ilija Ćosović. ^[1]

Najpoznatija Drobnjačka bratstva su Tomići, Đurđići, Kosorići, Karadžići,Krstajići (slave Nikolj-dan ), Čupići, Žugići, Cerovići, Zarubice, Memedovići i Jaukovići. Na Ivici i na Jezerima su zatekli Kriče (Kričkove), pobili se s njima i protjerali ih preko Tare u Kričak, gdje ih ima i danas. Na Jezerima je poginuo čuveni krički vojvoda Kaloka. Plemenska slava Drobnjaka je Sv. Đorđije (23/4). Skoro sve su crkve i manastiri u Drobnacima posvećeni Sv. Đurđu i svaki pravi Drobnjak mora slaviti Sv. Đurđa. Ali da bi mogli ići jedan drugome u posjetu o slavi, mnogi slave preslavu, i o preslavi sijeku kolač, a o Đurđevu-danu samo šalju Punjapunje i svijeću u crkvu. Tako jedni Krstajići, Janjići i Tomići u Drobnjacima slave Sv. Nikolu, Karadžići Sv. Aranđela, Abazovići Savin-dan, Kosorići Nikolj-dan itd.

Đuknići su jedno od ӊajstarih bratstava.Ne zna se tačno kad su neki odselili u Pivu,a iz Pive dalje, u 17. veku u Džerovu.

Drobnjaci su na Đurđevdan 1604. godine dobili Turke, kada su se svi pobratimili i uzeli da slave Đurđevdan kao glavnu slavu i prislavu.

Drobnjaci u širem smislu obuhvataju i pleme Uskoci i pleme Šaranci.

U Drobnjacima je 1927. godine. bilo 40 naselja do 2.200 kuća sa 14.000 do 15.000 duša. Glavna mu je varošica Šavnik. Drobnjaci su najpoznatije i najbrojnije pleme u Crnoj Gori. Od svih plemena u Crnoj Gori najviše istorijskih, geografskih, socioloških i kulturoloških knjiga napisano je o Drobnjacima a među najpoznatijim autorima su: Cvijić, Dučić i Stanković.

Drobnjaci su dali mnoge znamenite ličnosti:

Jaukovići: Danilo Jauković , Vojin Jauković ,Đurđina Jauković, Josif Jauković
Krstajići: Draga Jonaš , Mladen Krstajić , Živko Krstajić
Karadžići: Vuk Karadžić, Radovan Karadžić, Šujo Karadžić,
Cvijići: Jovan Cvijić,
Cerovići: Novica Cerović, Stojan Cerović (novinar), Stojan Cerović (profesor), Želimir Cerović
Kaljevići: Živojin Mišić,
Milovanovići: Mladen Milovanović,
Vuksanovići: Miro Vuksanović.
Đuknići: Milorad Đuknić, Živojin Đuknić (1874-1945) trgovac.
Smolovići
Šaulići: Jelena Šaulić (komita i učiteljica), Spasoje Šaula
Tomići: pop Milosav Tomić (narodni poslanik 1906.), Milutin Tomić − Nikac od Rovina (poslanik, novinar, satiričar), Isailo Tomić (publicista, novinar), Svetozar Tomić (profesor, istoričar, geograf i etnograf).

Iz Uskoka:

Aleksići: Mirko Aleksić
Furtule: Srđan Furtula (izdavač) Marko Furtula (izdavač).

Petar I Petrović Njegoš i Drobnjaci[uredi | uredi izvor]

Petar I Petrović Njegoš 1817. godine ne smatra Drobnjake Crnogorcima. U pismu Simeonu Orloviću piše ^[2] :

Za nesretnje Drobnjake razumjeli ste iz mojega pervoga pisma, a za naše Cernogorce razumjećete ot Ivančika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Il Montenegro da Relazioni dei Proveditori Veneti 1687 - 1735. Rim. 1896. str. 93. Arhivirano iz originala 19. 06. 2021. g. Pristupljeno 04. 01. 2021.
^ Petrović Njegoš, Petar I (2015). Sveti Petar Cetinjski, Između molitve i kletve, sabrana djela, Simeonu Orloviću 1817., pp. 324., pismo br. 248. . Cetinje: Svetigora.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Konstantin Jireček, Istorija Srba. I, III;
Cvijić, Naselja, I;
Lj. Stojanović, Stari zapisi i natpisi. I, II, III,
Narodna enciklopedija 1927. godine, Svetozar Tomić
Piva i Pivljani Svetozar Tomić,Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine
Nikola N. Tomić Pleme Drobnjak, Temekila Kalifornija 1980.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Drobnjaci, poreklo plemena (Poreklo, 19. april 2013)

[1] Il Montenegro da Relazioni dei Proveditori Veneti 1687 - 1735. Rim. 1896. str. 93. Arhivirano iz originala 19. 06. 2021. g. Pristupljeno 04. 01. 2021.

[2] Petrović Njegoš, Petar I (2015). Sveti Petar Cetinjski, Između molitve i kletve, sabrana djela, Simeonu Orloviću 1817., pp. 324., pismo br. 248. . Cetinje: Svetigora.

[1]

[2]