Druga marokanska kriza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Francuske trupe tokom Druge marokanske krize.

Druga marokanska kriza (Agadirska kriza ili Panterov skok) se desila 1911. godine kao posledica sistematskog ekonomskog iskorišćavanja Maroka. 1911. godine marokanska plemena su se pobunila protiv Francuza i Sultana. Francuzi su odgovorili vojnom intervencijom. Na to su Nemci uzvratili i šalju svoju topovnjaču SMS Panteru u luku Agadir i traže od Francuza da im predaju Maroko ili neki drugi grad u Africi.

Kriza je rešena Fesovskim mirom potpisanim 30. marta 1912. godine kojim se Sultan Abdelhafid odrekao suverenitena nad Marokom, čime je država postala francuski protektorat. Zauzvrat Francuska je dala Nemačkoj pogranični deo Konga.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godina 1910. poslednja je godina pre izbijanja Svetskog rata koja je protekla bez teže međunarodne krize. Sledeća godina obeležena je tzv. Drugom marokanskom krizom , odnosno nastavkom sukoba Nemačke i Francuske oko Maroka. Francuske trupe su 1911. godine okupirale marokansku prestonicu Fes pod izgovorom zaštite francuskih podanika i gušenja nemira. Očigledno, Maroko je prelazio pod vlast Francuske. Nemačka vlada ponovo je pošla putem zastrašivanja. Svet je ostao šokiran vešću da se 1. jula 1911. godine na atlantskoj obali Maroka, u zalivu Agadir, ukotvio nemački ratni brod „Panter“. Agadir je bio izvanredno značajna strateška tačka u severozapadnoj Africi jer se nalazio nedaleko od Gibraltara. Nemci su nastojali da Agadir bude neka vrsta zaloge, odnosno kompenzacija za francuska osvajanja u Maroku koja Nemci nisu mogli sprečiti. Francuski poslanik Kambon pitao je nemačkog državnog sekretara za spoljne poslove kakvu kompenzaciju Nemci traže za Agadir. Nemci su tražili čitavi francuski Kongo, što se moralo odbiti.

Opasnost od rata sprečena je odlučnom intervencijom Engleske. Lojd Džordž je izjavio da se u marokanskom pitanju Engleska neće libiti rata sa Nemačkom. Reči britanskog ministra navele su Viljema II da odustane od svojih nerealnih pretenzija. Francusko-nemački sporazum potpisan je iste godine. Nemačka je ponovo prihvatila francuski protektorat nad Marokom, a za uzvrat nije dobila ceo Kongo već njegov deo (manji od francuskog) koji je priključen nemačkom Kamerunu. Nemački imperijalisti nisu bili zadovoljni sporazumom smatrajući da je Nemačka dobila malo. Kritikovali su vladu zbog njene popustljivosti. Sporazum u Fesu izazvao je nezadovoljstvo u samom Maroku. Izbija ustanak u kome je zbačen sultan Abd el Hafid 1911. godine. Pad marokanskog sultana Francuzi i Španci iskoristiće kao povod da, nakon završetka Prvog svetskog rata, povedu rat protiv tzv. Rifske republike.

Vidi još[uredi | uredi izvor]