Duboka mreža

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Duboka mreža (engl. Deep Web, Deep Net),[1] poznata i kao nevidljiva mreža (engl. Invisible Web)[2] ili skrivena mreža (engl. Hidden Web),[3] termin je za pretragu koja se odnosi na sadržaj na svjetskoj mreži koja nije indeksiran od strane standarnih pretraživača. Informatičaru Majku Bergmenu se pripisuje kovanje ovog termina 2000. godine.[4] Duboka mreža je suprotnost površinskoj mreži.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Brz tehnološki razvoj, razmena velike količine podataka kao i sve veća upotreba Interneta i društvenih mreža svakog dana smanjuju mogućnosti zaštite privatnosti. Način rada savremenih pretraživača je takav da registruju i pamte svaku aktivnost internet korisnika. U cilju zaštite privatnosti razvio se deo Interneta pod nazivom Deep Web koji komercijalni pretraživači ne mogu da indeksiraju. Pored prednosti koje ovakav način rada donosi korisnicima, nemogućnost indeksiranja i praćenja aktivnosti korisnika u Deep Web-u otvorili su prostor za njegovo korišćenje u cilju bavljenja ilegalnim aktivnostima. Ovakav deo Interneta poznat po stranicama koje nude različit skup ilegalnih aktivnosti poznat je pod imenom Dark Net.

Struktura Deep Web-a[uredi | uredi izvor]

Možemo se složiti da je Internet jedno ogromno mesto na kome se može naći ogroman broj informacija. Ono što je još zanimljivije da ta količina podataka koju pokušavamo da zamislimo u našim glava je samo jedan mali deo onoga što se na Internetu nalazi.

S obzirom na dostupnost sadržaja, veb možemo podeliti na dva dela:

Površinski (Surface Web) i duboki (Deep Web). Površinski veb je pojam koji označava sadržaj na vebu koji je lako pretraživ putem konvencijalnih veb pretraživača, kao što su Google, Yahoo!, Bing i sl. Konvencijalni veb pretraživači stvaraju svoje indekse pomoću robota (tzv. pauka) koji pretražuju veb u potrazi za novim informacijama. Ti roboti putuju od jedne do druge veb stranice uz pomoć veza između tih stranica. Oni pritom indeksiraju sadržaj svake veb stranice na koju naiđu.

Može se primeti da stranica do koje ne vodi nijedan link neće biti „vidljiva“ pretraživaču. Ovo je samo jedan od primera kako stranica može postati deo Deepnet-a. Uopšteno govoreći sadržaj koji se nalazi u Deepnet-u je:

  • Dinamički sadržaj: dinamičke stranice, koje tehnički „ne postoje“ sve dok korisnik ne izvrši neki upit. U ovu kategoriju bi se mogle svrstati i same stranice sa rezultatima pretrage koje nastaju kada korisnik zada upit Google pretraživaču.
  • Nepovezan sadržaj: stranice koje nisu povezane sa drugim stranicama
  • Privatni veb: sajtovi koji traže registraciju ili prijavljivanje korisnika da bi mogao da pristupi sajtu. U ovu kategoriju spadaju i socijalne mreže, Vaš e-mail, sajtovi koji blokiraju pristup pretraživačima i zabranjuju njihovo indeksiranje, privatni video snimci na YouTube-u koje mogu pregledati samo oni kojima je prisleđen link

Michael K. Bergman je korišćenje konvencionalnih pretraživača uporedio sa povlačenjem mreže po površini mora. Premda će se puno toga uhvatiti u toj mreži, puno veća količina informacija je u dubljoj vodi i zbog toga nije uhvaćena. Anand Rajaraman je to slikovito opisao izjavom da je ono što nam nude konvencionalni veb pretraživači samo vrh ledene sante.

Šematski prikaz Deep Web-a

Veliki deo Deep Web-a čine podaci koji su za nas, obične korisnike, nebitni. To su baze podataka velikih firmi, zatvorene mreže raznih preduzeća, akademskih ustanova i sl. Statistički podaci koji se tiču Deepnet-a, koji se mogu trenutno naći na Internetu, su prilično zastareli. Poslednje iscrpno istraživanje koje je rađeno u vezi veličine Deepnet-a rađeno je 2001. godine od strane BrightPlanet-a. Više informacija možete naći na adresi www.brightplanet.com. Istraživanjem je tada utvrđeno:

  • Količina javnih informacija dostupne na Deepnet-u su 400-500 puta veće nego na često definisanom WWW
  • Deepnet sadrži oko 7,500 terabajta (1 TB = 1024 GB) informacija u poređenju sa 19 terabajta informacija dostupnih na površini
  • Preko 200,000 Deepnet sajtova postoje (u to vreme)

Deepnet sadrži preko 550 milijardi zasebnih dokumenata u poređenju sa jednom milijardom na površini.[5] [6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hamilton, Nigel. „The Mechanics of a Deep Net Metasearch Engine”. CiteSeerX: 10.1.1.90.5847. 
  2. ^ Devine, Jane; Egger-Sider, Francine (jul 2004). „Beyond google: the invisible web in the academic library”. The Journal of Academic Librarianship. 30 (4): 265—269. doi:10.1016/j.acalib.2004.04.010. Pristupljeno 6. 2. 2014. 
  3. ^ Raghavan, Sriram; Garcia-Molina, Hector (11—14 September 2001). „Crawling the Hidden Web”. 27th International Conference on Very Large Data Bases. Rome, Italy.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Wright, Alex (22. 2. 2009). „Exploring a 'Deep Web' That Google Can’t Grasp”. The New York Times. Pristupljeno 23. 2. 2009. 
  5. ^ https://pcpress.rs/sta-je-dark-web-a-sta-deep-web/
  6. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 09. 10. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2017.