Duvački instrumenti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Raspored duvača u orkestru:
1. Drveni duvači: Fl. picc. = flauta pikola, Fl. = flaute, Ob. = oboe, C. ingl. = engleski rog, Cl. b. = bas-klarinet, Cl. = klarineti, Fg. = fagoti, Cfg. = kontrafagot.
2. Limeni duvači: Cor. = horne, Tr. = trube, Trbn. = tromboni, Tb. = tuba.

Duvački instrumenti[1] (franc. Instrument à vent, engl. wind instruments), kako i sam naziv kaže, su instrumenti na kojima se ton proizvodi duvanjem, obično iz usta i pluća svirača. Duvački instrumenti su jedna velika i raznovrsna porodica. Razlikuju se po obliku, materijalu, načinu duvanja i ulozi. Oni spadaju u aerofone instrumente.

Broj duvača u orkestru zavisi od veličine i vrste orkestra kao i od potrebe kompozicije, tj. kompozitora koji stvara delo.

U simfonijskom orkestru iza gudača nalaze se svirači drvenih duvačkih instrumenata i rogova, a u poslednjem redu nalaze se svirači limenih duvačkih instrumenata[2][3](vidi sliku).

Podela duvačkih instrumenata[uredi | uredi izvor]

Zavisno od materijala od kojih su proizvedeni, duvački instrumenti se dele na dve osnovne grupe.[4]

1. Drveni duvači, u koje spadaju:

  • sve vrste flauta. Na njima se ton proizvodi duvanjem u mali kružni ulazni otvor.
  • sve vrste oboa. Na njima se ton proizvodi duvanjem u dvostruki jezičak.
  • engleski rog, na kojem se ton proizvodi takođe duvanjem u dvostruki jezičak.
  • sve vrste klarineta. Na njima se ton proizvodi duvanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim jezičkom.
  • sve vrste saksofona. Na njima se ton proizvodi duvanjem u kljunasti usnik sa jednostrukim jezičkom.
  • sve vrste fagota. Na njima se ton proizvodi duvanjem u dvostruki jezičak.

2. Limeni duvači, na kojima se ton proizvodi duvanjem u metalni čašičasti usnik. Tu spadaju:

Fizika proizvodnje zvuka[uredi | uredi izvor]

Proizvodnja zvuka u svim duvačkim instrumentima zavisi od ulaska vazduha u ventil za kontrolu protoka pričvršćen za rezonantnu komoru (rezonator). Rezonator je tipično duga cilindrična ili konična cev, otvorena na drugom kraju. Puls visokog pritiska iz ventila će putovati niz cev brzinom zvuka. To će se reflektovati sa otvorenog kraja kao povratni impuls niskog pritiska. Pod odgovarajućim uslovima, ventil će reflektovati puls nazad, sa povećanom energijom, sve dok se u cevi ne formira stojeći talas.

Instrumenti sa trskom, kao što su klarinet ili oboa, imaju fleksibilnu trsku ili trske na usniku, formirajući ventil koji se kontroliše pritiskom. Povećanje pritiska unutar komore će smanjiti razliku pritiska preko trske; trska će se više otvarati, povećavajući protok vazduha.[5][6] Povećani protok vazduha će dodatno povećati unutrašnji pritisak, tako da će se impuls visokog pritiska koji stiže do usnika reflektovati kao impuls visokog pritiska nazad niz cev. Stojeći talasi unutar cevi biće neparni višekratnici četvrtine talasne dužine,[7] sa antičvorom pritiska na pisniku, i čvorom pritiska na otvorenom kraju. Trska vibrira brzinom koju određuje rezonator.

Za instrumente usne trske (limeni duvački instrumenti) svirači kontrolišu napetost u svojim usnama tako da vibriraju pod uticajem vazduha koji struji kroz njih.[8][9] Oni podešavaju vibraciju tako da su usne najzatvorenije, a protok vazduha najniži, kada impuls niskog pritiska stigne do usnika, da bi reflektovao puls niskog pritiska nazad kroz cev. Stojeći talasi unutar cevi biće neparni višekratnici četvrtine talasne dužine, sa antičvorom pritiska na pisniku i čvorom pritiska na otvorenom kraju.

Za instrumente vazdušne trske (flauta i fipl-flauta), tanak sloj vazduha (planarni mlaz) koji teče kroz otvor (usta) u cevi stupa u interakciju sa oštrom ivicom (labijumom) da bi stvorio zvuk.[10] Mlaz stvara igrač, kada duva kroz tanak prorez. Za snimače i cevi orgulja ovaj prorez je proizveden od strane proizvođača instrumenata i ima fiksnu geometriju. U poprečnoj flauti ili pan flauti prorez čine muzičari između svojih usana.

Zbog akustične oscilacije cevi vazduh u cevi se naizmenično sabija i širi.[11] Ovo dovodi do naizmeničnog strujanja vazduha u i iz cevi kroz otvor cevi. Interakcija ovog poprečnog akustičkog strujanja sa ravnim vazdušnim mlazom indukuje na izlazu iz cevi (početku mlaza) lokalizovanu perturbaciju profila brzine mlaza. Ova perturbacija je snažno pojačana intrinzičnom nestabilnošću mlaza dok fluid putuje ka usnama. Ovo dovodi do globalnog poprečnog kretanja mlaza u labijumu.

Pojačavanje perturbacija mlaza zbog njegove unutrašnje nestabilnosti može se primetiti kada se gleda na oblak dima cigarete. Svako malo amplitudno kretanje ruke koja drži cigaretu dovodi do oscilacije perjanice koja se povećava sa rastojanjem naviše i na kraju do haotičnog kretanja (turbulencije). Ista oscilacija mlaza može se pokrenuti blagim strujanjem vazduha u prostoriji, što se može proveriti mahanjem drugom rukom.

Oscilovanje mlaza oko usana dovodi do fluktuirajuće sile protoka vazduha na usnu. Prateći treći Njutnov zakon, labijum vrši suprotnu reakcionu silu na tok. Može se pokazati da je ova sila reakcije izvor zvuka koji pokreće akustičnu oscilaciju cevi.

Kvantitativnu demonstraciju prirode ovog tipa izvora zvuka pružio je Alan Pauel[12] kada je proučavao planarni mlaz koji je u interakciji sa oštrom ivicom u odsustvu cevi (tzv. edgeton). Zvuk koji zrači ivični ton može se predvideti merenjem nestabilne sile izazvane strujanjem mlaza na oštroj ivici (labijum). Proizvodnja zvuka reakcijom zida na nestalnu silu strujanja oko objekta takođe proizvodi eolski zvuk cilindra postavljenog normalno na protok vazduha (fenomen pevajuće žice). U svim ovim slučajevima (flauta, rubni ton, eolovski ton...) proizvodnja zvuka ne uključuje vibraciju zida. Otuda materijal od kojeg je flauta napravljena nije relevantan za princip proizvodnje zvuka. Nema suštinske razlike između zlatne ili srebrne frule.[13]

Zvono[uredi | uredi izvor]

Zvono klarineta

Zvono duvačkog instrumenta je okrugli, prošireni otvor nasuprot usnika. Nalazi se na klarinetima, saksofonima, oboama, hornama, trubama i mnogim drugim vrstama instrumenata. Na duvačkim instrumentima, akustična sprega iz otvora za spoljni vazduh se dešava na zvonu za sve note, a oblik zvona optimizuje ovu spregu. Takođe igra glavnu ulogu u transformaciji rezonancija instrumenta.[14] Na drvenim duvačkim instrumentima, većina nota se otvara na najgornjim otvorenim rupama za ton; samo najniže note svakog registra izlaze u potpunosti ili delimično na zvonu, a funkcija zvona u ovom slučaju je da poboljša konzistentnost tona između ovih i ostalih nota.

Pritisak disanja[uredi | uredi izvor]

Sviranje nekih duvačkih instrumenata, posebno onih koji uključuju visok otpor pritiska daha, dovodi do povećanja intraokularnog pritiska, što je povezano sa glaukomom kao potencijalnim zdravstvenim rizikom. Jedna studija iz 2011. fokusirana na limene i drvene duvačke instrumente primetila je „privremena i ponekad dramatična povećanja i fluktuacije IOP-a“.[15] Druga studija je otkrila da je veličina povećanja intraokularnog pritiska u korelaciji sa intraoralnim otporom asociranim sa instrumentom i povezanim povremenim povećanjem intraokularnog pritiska od sviranja duvačkih instrumenata visokog otpora sa pojavom gubitka vidnog polja.[16] Pokazalo se da je opseg intraoralnog pritiska uključen u različite klase etničkih duvačkih instrumenata, kao što su indijanske flaute, generalno niži od zapadnih klasičnih duvačkih instrumenata.[17]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vlastimir Peričić, Višejezični rečnik muzičkih termina
  2. ^ Raspored duvača u simfonijskom orkestru
  3. ^ Radivoj Lazić, Škola za klarinet: Učim klarinet IV Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. decembar 2012)
  4. ^ Baines, Anthony (1961). Musical Instruments Through the Ages. Harmondsworth: Pelican. 
  5. ^ Benade, Arthur H. (1990). Fundamentals of Musical Acoustics. New York: Dover. str. 491. 
  6. ^ Wolfe, Joe. „Clarinet Acoustics: an Introduction”. University of New South Wales. Pristupljeno 2010-12-12. 
  7. ^ Wolfe, Joe. „Open vs. Closed Pipes”. University of New South Wales. Pristupljeno 2010-12-12. 
  8. ^ Benade, Arthur H. (1990). Fundamentals of Musical Acoustics. str. 391. 
  9. ^ Wolfe, Joe. „Brass Instrument (Lip Reed) Acoustics: an Introduction”. University of New South Wales. Pristupljeno 2010-12-12. 
  10. ^ Fabre, Benoit; Gilbert, Joel; Hirschberg, Avraham; Pelorson, Xavier (2012). „Aeroacoustics of Musical Instruments”. Annual Review of Fluid Mechanics. 44 (1): 1—25. Bibcode:2012AnRFM..44....1F. S2CID 55500335. doi:10.1146/annurev-fluid-120710-101031. 
  11. ^ Wolfe, Joe. „Flute Acoustics: an Introduction”. University of New South Wales. Pristupljeno 2010-12-12. 
  12. ^ Powell, Alan (1961). „On the Edgetone”. Journal of the Acoustical Society of America. 33 (4): 395—409. Bibcode:1961ASAJ...33..395P. doi:10.1121/1.1908677. 
  13. ^ Coltman, John W. (1971). „Effect of material on flute tone quality”. Journal of the Acoustical Society of America. 49 (2B): 520—523. Bibcode:1971ASAJ...49..520C. doi:10.1121/1.1912381. 
  14. ^ „Producing a harmonic sequence of notes with a trumpet”. hyperphysics.phy-astr.gsu.edu. 
  15. ^ Gunnar Schmidtmann; Susanne Jahnke; Egbert J. Seidel; Wolfgang Sickenberger; Hans-Jürgen Grein (2011). „Intraocular Pressure Fluctuations in Professional Brass and Woodwind Musicians During Common Playing Conditions”. Graefe's Archive for Clinical and Experimental Ophthalmology. 249 (6): 895—901. PMID 21234587. S2CID 21452109. doi:10.1007/s00417-010-1600-x. hdl:10026.1/10195Slobodan pristup. 
  16. ^ J. S. Schuman; E. C. Massicotte; S. Connolly; E. Hertzmark; B. Mukherji; M. Z. Kunen (januar 2000). „Increased Intraocular Pressure and Visual Field Defects in High Resistance Wind Instrument Players”. Ophthalmology. 107 (1): 127—133. PMID 10647731. doi:10.1016/s0161-6420(99)00015-9. 
  17. ^ Clinton F. Goss (avgust 2013). „Intraoral Pressure in Ethnic Wind Instruments”. Intraoral Pressure in Ethnic Wind Instruments (PDF). Flutopedia. Bibcode:2013arXiv1308.5214G. arXiv:1308.5214Slobodan pristup. Pristupljeno 22. 8. 2013.  alternate url

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]