Dugonosa kečiga
Kečiga dugonosa | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. ruthenus
|
Binomno ime | |
Acipenser ruthenus Linnaeus, 1758
| |
Rasprostranjenost vrste: prisutna izumrla
| |
Sinonimi[2][3] | |
Spisak
|
Dugonosa kečiga (lat. Acipenser ruthenus) je slatkovodna riba koja umesto krljušti po telu ima koščate pločice, a pripada porodici Acipenseridae.
Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]
- Latinski naziv: Acipenser ruthenus
- Lokalni nazivi: nosvica, nosatica
- Maks. dužina: do 1 m.
- Maks. masa: do 9 kg.
- Vreme mresta: od marta do juna
Opis i građa[uredi | uredi izvor]
Kečiga dugonosa se od drugih riba iz porodice jesetri lako razlikuje po veličini i po izduženom nosu (pa je zato zovu i nosvica), dugačkim resastim brkovima, bočnim pločicama i dvodelnoj donjoj vilici. Umesto krljušti po telu ima koščate pločice raspoređene u pet redova, od kojih jedan zauzima sredinu leđa, dva su na bokovima i dva na ivici trbuha. Na telu ima 12 do 17 oštrih leđnih pločica, 58 do 70 bočnih i 12 do 18 trbušnih. Boja tela joj zavisi od mesta boravka i kreće se od žute do tamnosmeđe. Leđa su joj obično sivosmeđa ili tamnosmeđa, stomak žućkastobeo, a peraja siva.
Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Kečiga dugonosa živi u nizijskim vodama crnomorskog sliva, u rekama koje se ulivaju u Kaspijsko more, Crno more i Azovsko more, kao i u rekama koje se ulivaju u Ladoga jezero i Onega jezero. Naseljava sve reke evropske Rusije i Sibira. Njena staništa se nalaze na najdubljim mestima reke, obično na 18 do 20 cm od dna, a ponekad i na samom dnu.
Pred smiraj dana i noću odlazi u plićake, na travnati deo pri obali, gde pretražuje sva udubljenja i rupe u potrazi za hranom. Za život joj je neophodna čista, nezagađena vodena sredina, voli kamenito i peščano dno, čistu, prohladnu i prilično brzu vodu.
Jedini predstavnik je jesetri - rod Acipenser - koji neprekidno živi u slatkoj vodi i koja ceo život provede samo u rekama. Hrani se vodenim organizmima sa dna. Odrasle ribe se hrane životinjama dna i ikrom drugih riba. Noću, prilaze obalama gde hvataju insekte koji padaju u vodu, a za to moraju da se okrenu na leđa, jer su im usta sa donje strane tela.
U Srbiji obitava u rekama - Dunav, Sava, Tisa, i Velika Morava.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Kečiga dugonosa zimu preživljava u potpunom miru u većim dubinama donjih tokova reka. U toku proleća seli se uzvodno radi parenja. Od marta do juna, ženke polože od 11.000 do 140.000 jajašaca u peskovitom ili šljunkovitom dnu na dubini od 3 do 4 m. U prvih devet godina što je ženka starija, to više jajašca položi. Nakon tog uzrasta broj jajašca opada. Nakon oplodnje ženke napuštaju gnezdo, dok mužjak ostaje, nastavljajući da se pari sa drugim ženkama. Nakon izleganja mladi se pod uticajem strujanja reke seli ka ušću, gde se hrani glavonošcima.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Gessner, J; Freyhof, J (2009). „"Acipenser ruthenus"”. The IUCN Red List of Threatened Species. International Union for Conservation of Nature. 2010: e.T227A13039007. doi:10.2305/IUCN.UK.2010-1.RLTS.T227A13039007.en.
- ^ Froese, R.; Pauly, D. (2017). „Acipenseridae”. FishBase version (02/2017). Pristupljeno 18. 5. 2017.
- ^ „Acipenseridae” (PDF). Deeplyfish- fishes of the world. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 09. 2017. g. Pristupljeno 18. 5. 2017.