Dugonosa kečiga

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kečiga dugonosa
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
A. ruthenus
Binomno ime
Acipenser ruthenus
Linnaeus, 1758
Rasprostranjenost vrste:
  prisutna
  izumrla
Sinonimi[2][3]
Spisak
  • Acipenser pygmaeus Pallas 1814 non Reisinger 1830
  •  ?Acipenser kostera Fitzinger 1832
  •  ?Acipenser koster Gmelin 1774 nomen nudum
  • Acipenser marsiglii Brandt 1833
  • Acipenser kamensis Lovetsky 1834
  • Acipenser gmelini Fitzinger 1836
  • Acipenser aleutensis Fitzinger 1836
  • Acipenser dubius Heckel 1836
  •  ?Acipenser ruthenus var. leucotica Brandt 1853
  • Acipenser ruthenus var. grisescens Brandt 1853
  • Acipenser (Sterletus) kankreni Valenciennes ex Duméril 1870
  • Acipenser (Sterletus) lovetzkyi Duméril 1870
  • Sterledus ruthenus var. sibiricus Dybowski 1874
  • Acipenser jeniscensis Herzenstein 1895
  • Acipenser ruthenus var. albinea Brusina 1902
  • Acipenser ruthenus var. birostrata Brusina 1902
  • Acipenser ruthenus var. obtusirostra Brusina 1902 non Lovetsky 1834
  • Acipenser ruthenus var. septemcarinata Brusina 1902
  • Acipenser ruthenicus Brusina 1902
  • Acipenser sterlet Brusina 1902
  • Acipenser sterleta Güldenstädt 1772
  • Acipenser ruthenus var. albus Antipa 1909
  • Acipenser ruthenus var. erytraea Antipa 1909
  • Acipenser ruthenus var. brevirostris Antipa 1909
  • Acipenser ruthenus ruzskyi Johansen 1946
  • Acipenser ruthenus ruzskyi n. baschmakovae Johansen 1946
  • Acipenser kosterus Fitzinger 1832
  • Euacipenser ruthenus (Linnaeus 1758)
  • Sterledus ruthenus sibiricus Dybowski 1874
  • Sterleta ruthena (Linnaeus 1758)
  • Sterletae ruthena (Linnaeus 1758)
  • Sterletus ruthenus (Linnaeus 1758)

Dugonosa kečiga (lat. Acipenser ruthenus) je slatkovodna riba koja umesto krljušti po telu ima koščate pločice, a pripada porodici Acipenseridae.

Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Latinski naziv: Acipenser ruthenus
  • Lokalni nazivi: nosvica, nosatica
  • Maks. dužina: do 1 m.
  • Maks. masa: do 9 kg.
  • Vreme mresta: od marta do juna

Opis i građa[uredi | uredi izvor]

Kečiga dugonosa se od drugih riba iz porodice jesetri lako razlikuje po veličini i po izduženom nosu (pa je zato zovu i nosvica), dugačkim resastim brkovima, bočnim pločicama i dvodelnoj donjoj vilici. Umesto krljušti po telu ima koščate pločice raspoređene u pet redova, od kojih jedan zauzima sredinu leđa, dva su na bokovima i dva na ivici trbuha. Na telu ima 12 do 17 oštrih leđnih pločica, 58 do 70 bočnih i 12 do 18 trbušnih. Boja tela joj zavisi od mesta boravka i kreće se od žute do tamnosmeđe. Leđa su joj obično sivosmeđa ili tamnosmeđa, stomak žućkastobeo, a peraja siva.

Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Kečiga dugonosa živi u nizijskim vodama crnomorskog sliva, u rekama koje se ulivaju u Kaspijsko more, Crno more i Azovsko more, kao i u rekama koje se ulivaju u Ladoga jezero i Onega jezero. Naseljava sve reke evropske Rusije i Sibira. Njena staništa se nalaze na najdubljim mestima reke, obično na 18 do 20 cm od dna, a ponekad i na samom dnu.

Pred smiraj dana i noću odlazi u plićake, na travnati deo pri obali, gde pretražuje sva udubljenja i rupe u potrazi za hranom. Za život joj je neophodna čista, nezagađena vodena sredina, voli kamenito i peščano dno, čistu, prohladnu i prilično brzu vodu.

Jedini predstavnik je jesetri - rod Acipenser - koji neprekidno živi u slatkoj vodi i koja ceo život provede samo u rekama. Hrani se vodenim organizmima sa dna. Odrasle ribe se hrane životinjama dna i ikrom drugih riba. Noću, prilaze obalama gde hvataju insekte koji padaju u vodu, a za to moraju da se okrenu na leđa, jer su im usta sa donje strane tela.

U Srbiji obitava u rekama - Dunav, Sava, Tisa, i Velika Morava.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Kečiga dugonosa zimu preživljava u potpunom miru u većim dubinama donjih tokova reka. U toku proleća seli se uzvodno radi parenja. Od marta do juna, ženke polože od 11.000 do 140.000 jajašaca u peskovitom ili šljunkovitom dnu na dubini od 3 do 4 m. U prvih devet godina što je ženka starija, to više jajašca položi. Nakon tog uzrasta broj jajašca opada. Nakon oplodnje ženke napuštaju gnezdo, dok mužjak ostaje, nastavljajući da se pari sa drugim ženkama. Nakon izleganja mladi se pod uticajem strujanja reke seli ka ušću, gde se hrani glavonošcima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gessner, J; Freyhof, J (2009). „"Acipenser ruthenus"”. The IUCN Red List of Threatened Species. International Union for Conservation of Nature. 2010: e.T227A13039007. doi:10.2305/IUCN.UK.2010-1.RLTS.T227A13039007.en. 
  2. ^ Froese, R.; Pauly, D. (2017). „Acipenseridae”. FishBase version (02/2017). Pristupljeno 18. 5. 2017. 
  3. ^ „Acipenseridae” (PDF). Deeplyfish- fishes of the world. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 09. 2017. g. Pristupljeno 18. 5. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]