Dušan Pajin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Pajin
Datum rođenja1942.
Mesto rođenjaBeogradSrbija

Dušan Pajin (Beograd, 1942) srpski je filozof i estetičar, profesor univerziteta. U svom naučnom radu bavi se prevashodno umetnošću, filozofijom i kulturom Dalekog istoka.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1968, a doktorirao u Sarajevu 1978. godine.

Prve tekstove počeo da objavljuje 1963. u Studentu (likovne kritike i eseje). Od tada objavio više od 500 bibliografskih jedinica — studije, članke, kritike i prikaze — u našim i stranim časopisima (Engleska, SAD, Kina, Francuska itd), kao i dvanaest knjiga iz oblasti istorije kulture i filozofije umetnosti, kao i zbirku poezije na kineskom. Priredio je 12 knjiga, uključujući „Antologiju jugoslovenske poezije“ - 1950-95 (objavljena kineskom – 1997, Tajpej, 1998, Peking). Bavi se i slikarstvom.[2]

Radio je kao urednik u „Nolitu“, u više biblioteka (Filozofska, Psihološka, Sve o svemu) (1978-1994). Bio je i glavni urednik časopisa Kulture Istoka (1983-1992).

Od 1994. je vanredni profesor a u periodu 1999-2009, redovni profesor Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu za predmet Filozofija umetnosti. Od 2009. godine je u penziji. Kao gostujući profesor predavao je na Filozofskom fakultetu u Nišu i Sarajevu (1980-1983) i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (1992-2001). Od 2003. do 2009. na engleskom predavao izborni kurs „Evropska kultura - prošlost, sadašnjost, budućnost” na međunarodnim postdiplomskim studijama pri Univerzitetu umetnosti u Beogradu.

Učestvovao je na Svetskim kongresima estetike sa referatima (Notingem 1988, Lahti - Finska, 1995, Tokio 2001) kao i u brojnim drugim konferencijama u Srbiji i inostranstvu (Nju Delhi, Hamburg, Beč, Sere, Tajpej, Hong-Kong, London - Oksford, Sijetl, Ralej itd).

Redovan je gost kulturnih programa na radiju i televiziji. Predavač na javnim tribinama u Beogradu i drugim gradovima, a sarađivao je i u dnevnoj štampi.

Član je Estetičkog društva Srbije. Govori, čita i piše na engleskom, a pohađao je i tečajeve kineskog i sanskrta. Živi u Beogradu.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Objavio je sledeće knjige:

  • Druga znanja: eseji o indijskoj meditativnoj tradiciji (Beograd, 1975),
  • Ishodišta Istoka i Zapada (Beograd, 1979),
  • Filozofija upanišada (Beograd, 1980, 1990),
  • Tantrizam i joga (Beograd, 1986),
  • Okeansko osećanje (Beograd, 1990),
  • Vrednost neopipljivog (Beograd, 1990),
  • Wen-hsing ti pien-yuan (Tajpej, 1992, Peking, 1993),
  • Otelovljenje i iskupljenje (Beograd, 1995),
  • Unutrašnja svetlost: filozofija indijske umetnosti (Novi Sad, 1997),
  • Filozofija umetnosti Kine i Japana : druga zemlja drugo nebo (Beograd, 1998),
  • Pajin, Dušan i Aleksandar Marinković, Put zmaja: rečnik taoizma (Beograd, 2004),
  • Lepo i uzvišeno: filozofija umetnosti i estetika — od renesanse do romantizma (Beograd, 2005),
  • Stvaranje i isijavanje: filozofija umetnosti u antici, helenizmu i srednjem veku (Beograd, 2006),
  • Zen: učenje, praksa, tradicija, savremeni uticaji (Beograd, 2012),
  • Za bolji svet: dela velikana kulture u 20. veku (Banja Luka, 2013),
  • Joga — duh i telo: tradicija i prakse u 21. veku (Beograd, 2014),
  • Za svečovečansku zajednicu: Dimitrije Mitrinović (1887–1953) (Beograd, 2016)

Samostalne izložbe slika[uredi | uredi izvor]

  • Beograd 1986,
  • Tajpej 1996,
  • Beograd 2008.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]