Duško Korać

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Duško Korać
Lični podaci
Datum rođenja(1955-07-04)4. jul 1955.
Mesto rođenjaIvangrad, SFRJ
Datum smrti4. januar 2016.(2016-01-04) (60 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija

Duško Korać (Ivangrad, 4. jul 1955Beograd, 4. januar 2016) bio je srpski sportski komentator na RTS-u.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Ivangradu gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. U Beograd je došao 1973. gde je godinu dana studirao ekonomski fakultet.

Godine 1978. je preko konkursa, zajedno sa Brankom Surutkom, primljen na Radio-televiziju Srbije. Godine 1985. odbija ponudu Mihajla Erića da se bavi ekonomsko-političkim novinarstvom na RTS-u, jer je hteo da se posveti sportu. Odbija i ponudu 1987. da bude glavni i odgovorni urednik sportske redakcije uz obrazloženje da urednici treba da budu iz Srbije.

Sportske kontroverze[uredi | uredi izvor]

  • Spada u kontroverzne komentatore koji ima brojne poštovaoce koji ne propuštaju njegove prenose ali i žestoke neprijatelje koji osporavaju njegovu profesionalnost. U svojoj dugogodišnjoj karijeri prenosio je atletiku, zimske sportove, vaterpolo, odbojku, fudbal, formulu, boks i plivanje. Popularan je postao ne samo po svom velikom znanju o sportistima već i po tome da u toku prenosa jednog sporta govori o nekom drugom sportu. Poslednjih godina je prenosio zimske sportove, atletiku i plivanje.[1] Bio je oštri protivnik dominacije SAD u atletici i uzimanju dopinga, kao i glorifikovanju ruskih atletičara.[traži se izvor]
  • Igrao je u fudbalskom klubu „Novinar“ na pozicijama levo krilo i centarfor. Od 1990. godine prestaje da prenosi fudbalske utakmice zbog incidenta na stadionu „Maksimir“ kada je Zvonimir Boban udario policajca. Pošto je Koraćev otac bio policajac, on je to doživeo lično.[2]
  • Direktor javnog servisa Aleksandar Tijanić je suspendovao Koraća na mesec dana zbog narušavanja profesionalnih principa tokom evropskog prvenstva u atletici na otvorenom 2006. godine.[traži se izvor] On je tokom prenosa atletike govorio o televiziji B92 i njihovom forumu.[3] Uzrok njegove revoltiranosti je bio zahtev te televizijske stanice da se on smeni zbog kvalifikacija pojedinih takmičara.[4]
  • Poslednju vaterpolo utakmicu između Crne Gore i Hrvatske je prenosio 2008. na olimpijskim igrama. Kao razlog svog povlačenja je naveo Snežanu Lakićević Stojačić koja je obavljala dužnost državne sekretarke u Ministarstvu rada i šefa Olimpijske misije Srbije na olimpijskim igrama u Pekingu.[traži se izvor]
  • Pojedini sportisti bili su otvoreno protiv njega, čak je Ivan Miljković želeo da mu se zabrani da prenosi odbojku. Razlog peticije koju je Miljković prikupljao za njegovu smenu je bio prenos utakmice u kojoj je Korać govorio o njegovoj uobraženosti i lošoj statistici sa prethodnog meča. Miloš Nikić je pored Miljkovića bio jedini potpisnik te peticije.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Neumorni Duško Korać”. Mondo.rs. 31. 12. 2015. Pristupljeno 4. 1. 2016. 
  2. ^ „Boban udario policajca”. Arhivirano iz originala 7. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 7. 2012. 
  3. ^ „Psihopatologija”. B92.net. 14. 8. 2006. Pristupljeno 4. 1. 2016. 
  4. ^ „Napad na Koraća”. B92.net. 22. 8. 2008. Pristupljeno 4. 1. 2016. 
  5. ^ Božović, Milojko (7. 12. 2011). „Intervju sa Koraćem”. Pressonline.rs. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 1. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]