Deda Mraz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Дјед Мраз)
Deda Mraz
Globalizovana, amerikanizovana predstava Deda Mraza
Osnovne informacije
Druga imenaSanta Kloz
Godinestarac
Nacionalnostglobalizovani lik
Zanimanjedarodavac dece tokom zimskih praznika
Podaci o liku
Rodmuški

Deda Mraz (ijek. Djed Mraz), globalno poznat kao Santa Kloz (engl. Santa Claus), Sveti Nikola (engl. Saint Nicholas), Sent Nik (engl. Saint Nick), ili jednostavno Santa (engl. Santa),[1] izmišljeni je lik koji donosi deci poklone na Badnje veče, Božić, dan Svetog Nikole ili Novu godinu.[a] Njegovo poreklo ima korene u legendama germanskih i slovenskih naroda, koje su se kasnije, pojavom hrišćanstva, spojile sa likom Svetog Nikole. Jedan od važnijih „predaka” Deda Mraza je i Odin, glavno božanstvo germanskih naroda pre njihovog pokrštavanja.[3]

Savremeni Deda Mraz, najpoznatiji pod imenom Santa Kloz, danas je globalni fenomen. Njegov nastanak ima brojna objašnjenja, ali mnogi smatraju da je jedan od glavnih „krivaca” za globalnu popularizaciju lika Deda Mraza kakvog danas znamo zapravo kompanija Koka-kola. Od 1931. godine ova kompanija u vreme praznika koristi reklame sa slikom dekice u crvenom odelu koji pije Koka-kolu.[4] Prisutnost ovog napitka širom sveta svakako je doprineo popularizaciji Deda Mraza kao globalnog fenomena,[5] ali Koka-kola nije presudno zaslužna za „kult” Deda Mraza. I druge kompanije najrazličitijih proizvodnih i uslužnih ponuda koriste ovaj lik u promotivne svrhe. Deda Mraz je nadrastao vezu sa bilo kojim verskim ili sekularnim datumima i postao apsolutni „čudotvorac”. Niko ne može da položi prava na njega i niko ne može da drugima ospori pravo da ga koriste po svojoj volji.

U evropskim zemljama nije retkost da Deda Mraz ima svoj pandan,[b] još jednog darodavca zasnovanog na lokalnoj tradiciji. U Srbiji je to Božić Bata, u Bugarskoj Dedo Koledo (bug. Дядо Коледа), u Sloveniji Božiček, u Engleskoj Otac Božić (engl. Father Christmas), u Mađarskoj Mikulaš (mađ. Mikulás), u Grčkoj Agios Vasilis (grč. Άγιος Βασίλης).[2] U mnogim zemljama u kojima dominira katoličanstvo to je Mali Isus, odnosno Kristkind (nem. Christkind),[7] u Hrvatskoj poznat kao Isusić.[8]

Kao darodavac Deda Mraz u različitim kulturnim miljeima dolazi u različito vreme. Uglavnom dolazi na Božić (25. decembra), ali ima izuzetaka. U Poljskoj i Holandiji on poklone donosi tradicionalno na dan svetog Nikole (6. decembar prema Gregorijanskom kalendaru),[2] dok u Srbiju (i neke druge zemlje) on dolazi 1. januara.[9]

Ime[uredi | uredi izvor]

Globalno, amerikanizovano ime Santa Kloz nastalo je kao skraćena verzija imena Svetog Nikole (Saint NicholasSanta Claus). Datira iz 1765—75, a izvorno potiče od holandskog imena Sinterklas (hol. Sinterklaas). Poslednji deo holandskog imena — klaas je skraćenica za Nikolas (hol. Niklaas). Sinterklas je prvi put preimenovan u Santa Kloza u Novom Amsterdamu (danas Njujork), a ime je prvi put iskorišćeno u američkoj štampi 1773. godine.[3]

U Srbiji (i drugim bivšim republikama SFRJ) opšteprihvaćeno ime je Deda Mraz i ono fonetski nije povezano ni za Božić ni za Svetog Nikolu, već za rusko-sovjetski lik Ded Moróz. Posle Drugog svetskog rata, sa širenjem komunističke ideje o štetnosti religije, u Jugoslaviji su Božić Bata i Sveti Nikola postali nepoželjni. Zamenila ih je komunističko-socijalistička figura koja je nametnuta u svim zemljama pod sovjetskim uticajem — Deda Mraz, koji više nije dolazio za Božić (kao u većini zapadnih zemalja), već za Novu godinu.[10] Ovaj lik zasniva se na mitskom staroslovenskom paganskom liku koji se zvalo Starac Mraz i bio je demon zime. Posle razlaza sa Sovjetskim Savezom 1948. godine ovaj lik starog slovenskog božanstva, pod uticajem Zapada, postepeno evoluira u globalizovani lik Santa Kloza, ali mu ostaje ime Deda Mraz.[11] Devedesetih godina, posle buđenja nacionalizma i raspada Jugoslavije, nekadašnji jugoslovenski narodi se vraćaju starim običajima, pa tako oživljavaju i likovi kakvi su Božić Bata kod Srba ili Djed Božićnjak kod Hrvata), ali se zadržava i globalizovana zapadnjačka verzija.[12] Tako sada u Srbiji deca dobijaju poklone za Novu godinu od Deda Mraza (1. januara), a mnoga i od Božić Bate za Božić (7. januara).

Ilustracija Tomasa Nasta [en] iz 1881. godine koja je pomogla u stvaranju savremene predstave o Deda Mrazu

Izgled i karakter[uredi | uredi izvor]

Smatra se da Deda Mraz pravi spiskove dece širom sveta, kategorizujući ih prema njihovom ponašanju tokom protekle godine na „dobru” i „nevaljalu”. „Dobra” deca dobijaju na poklon igračke i slatkiše, a u nekim kulturama ona „nevaljala” dobijaju ugalj. Poklone deca u najvećem broju zemalja dobijaju tokom Badnje večeri, ali ima i izuzetaka (u Srbiji ih posećuje tokom novogodišnjih praznika, dok u u Poljskoj i Holandiji dolazi baš na dan svetog Nikole).[2] On svoju misiju ispunjava uz pomoć vilenjaka koji prave igračke u radionici na Severnom polu i raznosi ih vozeći se u svojim letećim sankama koje vuku irvasi.[13][14] Uobičajen je prikaz u kome on živi na Severnom polu, a često se smeje na način koji zvuči kao „Ho, ho, ho”.

Mnogi od Deda Mrazovih savremenih atributa su ustanovljeni 23. decembra 1823. godine u pesmi anonimnog autora Poseta Svetog Nikole (engl. A Visit from St. Nicholas). Kasnije je autorstvo za ovu pesmu pripisano američkom piscu Klementu Klarku Muru i danas je poznatija pod imenom Noć pre Božića (The Night Before Christmas ili 'Twas the Night Before Christmas). U toj pesmi sveti Nikola je opisan kao bucmasti, debeli, veseli stari vilenjak sa malim okruglim stomakom koji se, kada se nasmeje, trese kao puna činija želea. Opisana je i vožnja sankama koje vuče osam irvasa i koje sleću na krovove, torba puna igračaka, Deda Mrazov ulazak kroz dimnjak i mnogo drugih detalja koji čine današnju predstavu Deda Mraza.[15]

Jedan od prvih umetnika koji je vizuelno definisao savremeni izgled Deda Mraza je američki karikaturista Tomas Nast, koji je 1863. godine objavio sliku Deda Mraza u časopisu Harper’s Weekly i nastavio da ga crta narednih 30 godina. Na Nastovim crtežima Deda Mrazova odeća menjala je boju iz godine u godinu, od žuto-mrke do crvene.[3]

Deda Mraz i Koka-kola[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana božićnog izdanja časopisa Puck iz 1905. godine

Deda Mraza u crvenom kaputu popularisao je švedsko-američki umetnik Hadon Sundblom na crtežima rađenim za božićnu reklamnu kampanju kompanije Koka-kola.[16][17][18] Ideja je bila da se Deda Mraz predstavi tako da bude istovremeno i realističan i simboličan. Prva Koka-kolina reklama sa Sundblomovim Deda Mrazom je objavljena 1931. godine u časopisu The Saturday Evening Post a kasnije i u drugim popularnim časopisima kakvi su bili The New Yorker ili Nacionalna geografija. Na ovim slikama Deda Mraz je prikazivan kao veseli starac crvenih obraza, bele brade, sjajnih očiju, sa borama smejalicama oko usta, što je postao standardizovani izgled Deda Mraza (Santa Kloza).[v]

Postoji pogrešno mišljenje da je Koka-kola zaslužna za Deda Mrazovo crveno-belo odelo. Zahvaljujući njihovoj reklamnoj kampanji stvorena je globalizovana slika o tome da Deda Mraz nosi crveno-belo odelo (što su korporativne boje Koka-kole), ali je on u ovim bojama prikazivan mnogo ranije, još krajem 19. i početkom 20. veka, na naslovnim stranama američkog humorističkog časopisa Puck. Koka-kola takođe nije bila ni prva kompanija koja je iskoristila Deda Mraza u promotivne svrhe, ali ni prvi proizvođač bezalkoholnih pića koji je to učinio. Oni su počeli sa ovakvim oglašavanjem 20-ih godina 20. veka, dok je američka kompanija White Rock Beverages lik Deda Mraza koristila u svojim reklamama još 1915. godine.

Ipak, Deda Mraz iz Koka-kolinih reklama postao je globalni prototip, a Sundblomovi radovi i danas se koriste. Mnogi od reklamnih postera objavljenih u periodu od 1931. do 1964. godine smatraju se remek-delima, a Sundblomove umetničke slike na osnovu kojih su nastali ovi posteri izlagane su u prestižnim svetskim muzejima, među kojima je i Luvr.[3]

Nastanak lika[uredi | uredi izvor]

Veruje se da poreklo Deda Mraza ima korene u starim religijama germanskih i slovenskih naroda, koje su kasnije, kroz hristijanizaciju, spojene sa likom hrišćanskog episkopa Svetog Nikole.[19]

Sveti Nikola[uredi | uredi izvor]

Veruje se da ideja o starcu koji donosi poklone dobroj deci seže još od postojanja istorijske ličnosti Svetog Nikole. On je rođen davne 280. godine nove ere u Patari na teritoriji današnje Turske. Još kao dečak ostao je bez roditelja, ali je nasledio veliko bogatstvo. Vrlo brzo je shvatio da to bogatstvo želi da podeli sa drugima i postao je poznat kao darežljiv i human. Nakon što je kanonizovan u hrišćanstvu je postao simbol darivanja.

Sveti Nikola, zaštitinik dece, je najpoznatiji po davanju poklona sirotinji. Prema jednoj legendi pomogao je trima siromašnim sestrama tako što im je kroz prozor ubacio vreću sa zlatnicima za miraz, kako ne bi postale robinje. Vremenom se priča menjala, pa je u jednoj verziji vreću sa zlatnicima ubacio kroz dimnjak, a ona je upala u čarape koje su se sušile pored kamina.[19] Odatle potiče i običaj da se pored kamina ili prozora ostavljaju božićne čarape u koje će preko noći Sveti Nikola (Santa Kloz, Deda Mraz...) staviti darove.[5]

Odin[uredi | uredi izvor]

Deda Mraz svoje poreklo duguje i Odinu, glavnom božanstvu germanskih naroda pre njihovog pokrštavanja. U skandinavskoj mitologiji ovo božanstvo je imalo brojna imena, a većina njih znače „dugobradi”. Često se opisuje kako jaše osmonogog konja po imenu Slepnir koji može da preskoči velike razdaljine, što se može dovesti u vezu sa Deda Mrazovim irvasima. Postojao je običaj da deca pored dimnjaka ostavljaju svoje čizme napunjene šargarepama, slamom ili šećerom, kao hranu za Slepnira, a Odin bi ih za ovu ljubaznost nagrađivao poklonima ili slatkišima. Nakon prihvatanja hrišćanstva ovaj običaj je povezan sa svetim Nikolom i čarapama tri siromašne sestre. Običaj se proširio u Sjedinjene Američke Države kroz holandsku koloniju Novi Amsterdam (današnji Njujork) i evoluirao je u kačenje čarapa na kamin.[19] Iz paganskih tradicija Germana do danas je ostala i novogodišnja jelka koja se tradicionalno ukrašava širom sveta.[5]

Otac Božić[uredi | uredi izvor]

Otac Božić (engl. Father Christmas) u Engleskoj predstavlja personifikaciju dobrog raspoloženja tokom Božića. Potiče najkasnije iz 17. veka i opisuje se kao veseli debeli bradati muškarac obučen u dugu, zelenu odeću od krzna. Stare predstave o osobi koja daruje poklone su spojene sa likom Oca Božića i tako je stvoren dobro poznati lik.[19] Ispostaviće se da su i Holanđani imali veliku ulogu u stvaranju Deda Mraza kakvog danas poznajemo.[20] U Holandiji i Belgiji Sveti Nikola se zove Sinterklas. Sinterklas je prvi put preimenovan u Santa Kloza u Novom Amsterdamu (danas Njujork), glavnom gradu tadašnje holandske kolonije Nova Nizozemska. Ime je prvi put iskorišćeno u američkoj štampi 1773. godine.[3]

Pedagoško-psihološki aspekt[uredi | uredi izvor]

Devojčica u „ozbiljnom” razgovoru sa Deda Mrazom

Decenijama se među roditeljima vodi polemika da li je etički lagati decu da im poklone ispod jelke ostavlja Deda Mraz. Mnogi smatraju da se deca danas lako informišu o svemu, te da će brzo biti uhvaćeni u laži, čime se gubi dečije poverenje i urušava roditeljski autoritet. S druge strane, za mnoge porodice je laganje o Deda Mrazu deo tradicije novogodišnjih praznika. Postavlja se pitanje da li ohrabrivanje dečjeg verovanja u Deda Mraza može značiti da je u redu lagati decu.[21] Dečji psiholozi takođe su podeljeni po tom pitanju,[22] ali većina smatra da nije loše kod dece podsticati ovu vrstu fantazije. Mnogi čak smatraju da je važno da deca veruju u Deda Mraza, a kao razloge za to navode sledeće:

  • Verujući u Deda Mraza dete od malena uči kako se osmišljavaju želje, i dobija poruku da želje mogu biti ostvarive. Na taj način ono stiče pozitivan i vedar odnos prema životu.
  • Pisanjem pisama Deda Mrazu dete se uči kreativnom pisanju.
  • S obzirom na to da priča o Deda Mrazu ima puno verzija, vrlo je lako dodavati detalje i izmišljati priču onako kako detetu i roditeljima odgovara, što podstiče kreativnost, maštu i fleksibilan način razmišljanja.
  • Zahvaljujući pažnji Deda Mraza dete se oseća voljeno, cenjeno i stiče uspomene kojih će se rado sećati kada poraste.
  • Deda Mraz je simbol darežljivosti. Pričom o njemu deci se prenosi poruka da je darežljivost važna. Tako psihološkinja Joana Mojse smatra da „Verovanje u Deda Mraza koji je simbol dobrote, darežljivosti plemenitosti smanjuje egocentrizam kod dece a ujedno podstiče kognitivni razvoj i podstiče njihovu maštovitost”.[22]
  • Vremenom će dete doći do zaključka da je priča o Deda Mrazu zapravo bajka, ali mu to neće zasmetati jer će iza ove bajke ostati lepe uspomene.[23]

Psihološkinja i psihoterapeutkinja Nikolina Milosavljević smatra da deca sama shvate da Deda Mraz ne postoji između pete i desete godine, a istraživanja pokazuju da većina prestaje da veruje u ovu bajku oko sedme godine.[24] Zato se savetuje da se detetu, kada počne da razlikuje bajke od realnog života, objasni da je postojanje Deda Mraza mit koji se koristi kako bi svima bilo lepo u toku prazničnih dana.[22]

Rezultati jedne studije objavljene 1984. godine u časopisu Contemporary Educational Psychology sugerišu da razmišljanje o velikodušnoj naravi Deda Mraza može podstaći decu da se ponašaju velikodušnije. Naime, u toj studiji od dece u vrtiću i prvom razredu se tražilo da ispričaju priče o Deda Mrazu, Uskršnjem zecu ili kućnim ljubimcima. Nakon što su ispričali svaku priču, dobili su devet žvakaćih guma i ohrabreni su da doniraju bilo koju količinu za decu sa smetnjama u razvoju. Za decu iz vrtića vrsta priče koju su ispričali nije imala uticaja na njihove donacije žvaka, ali su đaci u prvom razredu češće davali veće donacije nakon pričanja priča o Deda Mrazu nego o drugim zadatim temama. Ova studija sugeriše da roditelji koji odluče da svojoj deci pričaju o Deda Mrazu treba da se usredsrede na ljubaznu i velikodušnu prirodu Deda Mraza i kako bi dete moglo da oponaša njegov duh davanja.

Druga studija, objavljena 1994. u časopisu Child Psychiatry & Human Development, bavila se ispitivanjem dečjih reakcija kada saznaju istinu o Deda Mrazu i da li ih ona traumatizuje. Istraživači su radili strukturirane intervjue sa 52 dece prosečnog uzrasta sedam godina, koja više nisu verovala u Deda Mraza. Roditelji su takođe popunili upitnik kako bi procenili svoje napore da podrže verovanje u Deda Mraza i sopstvene ocene reakcije svoje dece kada su čula istinu. Većina dece je prijavila pozitivne reakcije na saznanje o Deda Mrazu sa vrlo minimalnim osećajem uznemirenosti. Roditelji su zapravo prijavili da su se oni više potresli oko svega, pri čemu je 40% roditelja izjavilo da su bili tužni nakon što su njihova deca saznala istinu.[24]

Tradicije vezane za Deda Mraza[uredi | uredi izvor]

Darivanje[uredi | uredi izvor]

Brojne su aktivnosti koje se organizuju tokom zimskih praznika, a vezane su za lik i pojavu Deda Mraza. Jedna od najstari svakako je darivanje. Darivanje poklona je staro koliko i čovečanstvo. Stari Rimljani su jedni drugima darovali grančice imele, lešnike i pozlaćene orahe i sve je imalo svoju simboliku. Za nastanak tradicije darivanja poklona na početku nove godine vezuje se ime Julija Cezara. U hrišćanstvu je, prema predanju, tradicija darivanja nastala kada su tri mudraca došla da vide tek rođenog Isusa i darovala mu zlato, tamjan i smirnu.

Jedan od načina na koje, prema pričama, Deda Mraz dostavlja poklone deci je sledeći: veseli starčić, leteći na sankama koje vuku irvasi, sleće na krov, spušta se niz dimnjak i ostavlja poklone ispod jelke ili u božićnoj čarapi. U ovoj priči prepliću se različite legende. Od hrišćanske o svetom Nikoli koji daruje siromašne sestre, do one iz germanske paganske legende o bogu Odinu koji jaše na letećem konju, sleće na krovove i ostavlja poklone dobroj deci.[19][5]

Naučno mišljenje je da čin darivanja podstiče lučenje serotonina. Naučnici daju objašnjenje da izraz lica primaoca tokom otvaranja poklona oslobađa u mozgu darodavca ovaj hormon, poznat i kao hormon sreće u mozgu onoga koji poklanja. Neki čak smatraju da je ljudski mozak programiran da oseća zadovoljstvo zbog poklanjanja.[25]

Novogodišnja jelka[uredi | uredi izvor]

Poklone koje daruje Deda Mraz najčešće ostavlja ispod okićenog novogodišnjeg drveta. Tačno poreklo tradicije kićenja drveta nije poznato. Verovatno potiče od običaja kićenja jelki jabukama, što bi trebalo da simboliše Drvo poznanja dobra i zla u Rajskom vrtu. Običaj se pojavljuje u Nemačkoj u 16. veku. Drveće okićeno jabukama koristi se u moralno-poučnim igrokazima da pokaže sukob dobra i zla. Popularnost koju danas ima božićno drvo je zadobilo za vreme Martina Lutera, protestantskog reformatora, koji uvodi i običaj kićenja jelki svećicama.[26] Danas su jabuke zamenjene kuglama, a svećice različitim svetlećim lampionima.

Pisanje pisma Deda Mrazu[uredi | uredi izvor]

Pisanje pisma Deda Mrazu spada među omiljene tradicionalne aktivnosti tokom zimskih praznika. Kroz ovu aktivnost dete razvija kreativnost, uči kako da definiše i saopšti svoje misli i želje, poboljšava svoje pismene veštine. Ovaj proces uči decu važnosti struktuiranja misli i izražavanja sebe na papiru i nije uvek jednostavan. Zahteva svojevrsno sumiranje protekle godine, a samim tim i introspekciju i odlučnost.[27]

Mnoge poštanske službe u svetu ohrabruju decu da pišu Deda Mrazu, a među njima je i Pošta Srbije.[28] Svake godine nekoliko miliona dece pišu ova pisma, a najviše ih stigne na adresu njegove glavne pošte u Arktičkom krugu — u Enkoridžu na Aljasci, oko pola miliona. Na ova pisma uglavnom odgovaraju radnici pošte ili spoljni saradnici, često pripadnici dobrotvornih organizacija. Pošta Sjedinjenih Američkih Država ima akciju u kojoj stimuliše roditelje da odgovore na ova pisma u ime Deda Mraza. Kako bi sve bilo uverljivo roditelji treba da pročitaju pismo svog deteta, na njegovoj poleđini (kako bi se štedeo papir) odgovore i da ga pošalju na Poštu u Enkoridžu, odakle će detetu biti vraćeno pismo sa odgovorom.

Prva pisma Deda Mrazu za koja se zna su pisma dece iz SAD i potiču s kraja 1880-ih. U to vreme takva pisma karakterisana su kao „neisporučiva“. Istovremeno su i novine počele da hrabre decu da im šalju svoje liste želja, te su tako i Deda Mraz i roditelji mogli da ih pročitaju na jednom mestu. Pošta Srbije je početkom 2000-ih počela da organizuje nagradni konkurs „Piši Deda Mrazu“, namenjen deci starosti do 10 godina, na koji svake godine pristigne više hiljada pisama iz cele zemlje.[29]

Praćenje Deda Mraza[uredi | uredi izvor]

Iščekivanje Deda Mraza predstavlja deo čarolije zimskih praznika, a posebno detalji njegovog puta sa Severnog pola. Zato se poslednjih decenija pojavilo mnoštvo aplikacija za praćenje Deda Mraza koje nude informacije o mestu gde se Deda Mraz nalazi u realnom vremenu, a neke od njih i različite praznične igre i obrazovnih aktivnosti. Može se reći da su ove aplikacije savremeni pripovedači Deda Mrazovog putovanja.[30]

Tradicija praćenja Deda Mraza počela je 1955. godine. Prema legendi, u jednim gradskim novinama u Kolorado Springsu pojavio se oglas koji je pozivao decu da pozovu telefonom Deda Mraza, ali je slučajno naveden broj telefona Kontinentalne komande protivvazdušne odbrane, koja se nalazila takođe u Kolorado Springsu. Pukovnik ratnog vazduhoplovstva Hari Šoup, koji je tada bio dežurni komandant, prvi se javio na poziv deteta koje je biralo ovaj pogrešan telefonski broj. Mališan je mislio da zove Deda Mraza. Ne želeći da razočara dete sa druge strane telefonske linije, Šoup se predstavio kao Deda Mraz. Kako je nakon toga stizalo sve više poziva, odredio je dežurnog koji će da odgovara na sve pozive tog tipa. Možda bi se sve i završilo na tome da Šup posle par dana nije, na tradicionalnoj prazničnoj večeri u Komandi, primetio sličicu zemlje i iznad nacrtane sanke koje vuku irvasi. Inspirisan ovom prazničnom kreacijom svojih podređenih, pukovnik Šoup je tražio je da ga spoje sa lokalnom radio stanicom, a onda je uživo u programu rekao da je Centar za kontrolu na radarima uhvatio neidentifikovani objekat koji je verovatno došao iz pravca Severnog pola i ima oblik sanki... Tako je počelo čuveno praćenje Deda Mraza. Preraslo je u tradiciju, a nastavilo se i kada se Kontinentalna komanda protivvazdušne odbrane transformisala u NORAD (engl. NORAD — North American Aerospace Defense Command), zajedničku američko-kanadska komandu odgovornu za zaštitu neba iznad obe zemlje.[31] Šup je preminuo 2009, u 91. godini. Na nadgrobnoj ploči ispisane su sve njegove službe, među kojima su učešće u Drugom svetskom ratu, Koreji, Vijetnamu... i na kraju spiska ispisano je „Pukovnik Deda Mraza”.[32]

Operacija praćenja Deda Mraza počinje 24. decembra, na Badnje veče po gregorijanskom kalendaru, počinje kada grupa radarskih stanica u severnoj Kanadi i Aljasci uhvati infracrveni potpis koji izvire iz crvenog nosa irvasa Rudolfa. Dalje putovanje prati niz NORAD-ovih geostacionarnih satelita iznad Zemlje.[33] Prema rečima pukovnice američkog vazduhoplovstva Elizabet Matijas, vojska prati Deda Mraza istom tehnologijom koju svakodnevno koristi da bi zaštitila nebo iznad Severne Amerike. Svake godine u NORAD-ovoj bazi u Koloradu se postavlja i privremeni kol-centar iz kog se odgovara na goruća pitanja dece,[34] a preko aplikacije NORAD's Santa Tracker putovanje Deda Mraza mogu pratiti sva deca na planeti.[35]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Kalvinistička i puritanska opozicija[uredi | uredi izvor]

Santa Kloz ima delimične hrišćanske korene u Svetom Nikoli,[36][37] posebno u denominacijama visoke crkve koje ga poštuju pored ostalih svetaca. U svetlu toga, njegov lik je ponekad bio žarište polemike oko praznika i njegovih značenja. Neki hrišćani, naročito kalvinisti i puritanci, nisu podržavali ideju o Santa Klozu, kao ni o Božiću uopšte, verujući da raskošna slavlja nisu u skladu sa njihovom verom.[38] Drugi nekonformistički hrišćani osuđuju materijalističku usredsređenost u savremenom darivanju i vide Santa Kloza kao simbol te kulture.[39]

Osuda Božića bila je rasprostranjena među engleskim puritancima iz 17. veka i holandskim kalvinistima koji su zabranili praznik bilo zbog toga što je paganski ili rimokatolički. Američke kolonije koje su osnovale ove grupe podržavale su takva gledišta. Tolerancija prema Božiću se povećala nakon restauracije, mada je puritansko protivljenje prazniku u Novoj Engleskoj postojalo skoro dva veka.[40] U holandskoj koloniji Nova Nizozemska, sezonska proslava bila je usredsređena na Novu godinu.

Hrišćansko gledište[uredi | uredi izvor]

Polovinom 20. veka katolička crkva je glasno negodovala zbog sve većeg značaja koji porodice i trgovci pridaju liku Deda Mraza. Osuđivala je zabrinjavajuću „paganizaciju“ koja odvraća misli vernika od pravog hrišćanskog značenja proslave Božića i nameće im mit bez verske vrednosti. Godine 1951. u Francuskoj su crkvene vlasti, govoreći preko pojedinih prelata,[g] nekoliko meseci pre praznika počele da vode kampanju. Kako se Božić približavao napadi su se pojačavali. Diskretnije, ali isto tako čvrsto, katoličkoj crkvi se, po ovom pitanju pridružila i protestantska. Pisma čitalaca i članci u novinama, iz različitih perspektiva, ali generalno neprijateljski prema stavu crkve, već su svedočili o interesovanju koje je izazvala ta afera.[41] Kulminacija je dostignuta 24. decembra, kada je u tri sata popodne Deda Mraz obešen o ogradu katedrale u Dižonu i javno spaljen u prisustvu nekoliko stotina dece. Odluka je doneta uz saglasnost sveštenstva koje je Deda Mraza osudilo kao uzurpatora i jeretika. Optuživali su ga da je paganizovao Božićne praznike i „ugradio se kao kukavica u gnezdo”, zauzimajući sve više prostora. Pre svega, okrivljen je za infiltriranje u sve državne škole.[42] Pojedini sveštenici i danas imaju tvrd stav po ovom pitanju, ali se generalni stav katoličke crkve značajno promenio pod uticajem vernika. Tako je pred Božić 2021. godine jedna rimokatolička biskupija na Siciliji morala da se javno izvini roditeljima nakon što je njen biskup navodno rekao grupi dece da Deda Mraz ne postoji.[43] Stav pravoslavne crkve nije mnogo drugačiji po tom pitanju.[44]

Islamsko gledište[uredi | uredi izvor]

Islam nije protiv darodavstva, a najveća razlika između islama i hrišćanstva je u politici socijalne ravnoteže. Islamski kalifat, sa politikom vakufa, podsticanjem ličnog darodavnog milosrđa, opšteg školstva i Muhamedovog poreza Zakata, bio je prva socijal-demokratska država. Iako Deda Mraz ni u čemu ne povređuje humanističke karakteristike islama, mnoge ga muslimanske zajednice osporavaju ili čak zabranjuju. Deo islamske emigracije u Evropi napada Deda Mraza jer ga vidi kao simbol svoje društvene segregacije; deo islamista ga vidi kao izraz konzumerizma, neki islamski teolozi smatraju da je on „para-svetac” i da stoga predstavlja u islamu zabranjenu imitaciju Boga. Talibani ga napadaju jer je kostimiran, u Iranu je zabranjen jer dolazi iz zapadnjačke kulture, Rijaset[d] Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini udaljio ga je od dece jer on nije „priznati element u islamskoj tradiciji Bošnjaka”, a Alija Izetbegović se suprotstavljao i proslavi Nove godine jer se odvija po „hrišćanskom kalendaru”.[9]

Komunističko gledište[uredi | uredi izvor]

Stvaranjem Sovjetskog Saveza komunistička vlast nastojala je da napravi otklon od religije u svakom smislu. Tako je Staljin 1929. godine, ubrzo po dolasku na vlast, odlučio je da zabrani Božić i ikonografiju vezanu za ovaj praznik. Ipak, uprkos agresivnoj politici državnog ateizma, projekat sekularizacije Sovjetskog Saveza nije mogao da prekine vezu sa kulturom i tradicijom Božića. Već 1935. visokorangirani sovjetski političar Pavel Petrovič Postišev progovorio je u odbranu Božića, tvrdeći da bi njegovi prehrišćanski koreni i vrednost za decu mogu da ga oslobode osude da je buržoaski ili verski praznik. U članku koji je za tu priliku napisao za moskovsku Pravdu između ostalog napisao: „U doba pre Velike revolucije, buržoazija i kapitalisti su uvek podizali jelku svojoj deci u novogodišnjoj noći. Deca radničke klase bi ljubomorno gledala kroz prozore na sjajno drvo, ukrašeno lampicama, dok su se bogataši ispod njega igrali novim igračkama koje su dobili”. Smatrao je da je došlo vreme da radnička klasa Sovjetskog Saveza dobije novogodišnju jelku i da se deci vrati novogodišnja proslava. Staljin se delimično složio i dve godine kasnije vratio božićnu atmosferu, ali ju je pomerio za nekoliko dana — na Novu godinu. U novoj, sekularnoj ikonografiji svoje mesto su našli Ded Moroz i njegova unuka Snjeguročka,[45] pod uslovom da njegova odeća bude plava. Njegov prikaz ipak upadljivo liči na zapadnjačkog Deda Mraza, za šta je zaslužna Ruska pravoslavna crkva, koja ga je tako pokušala približiti holandskom Sinterklasu. Na nekim prazničnim čestitkama iz tog vremena lako se može uočiti napor da se poznate božićne tradicije „prošvercuju” i neprimjetno uvuku u takozvanu „sovjetsku Novu godinu” koja se zvanično proslavljala. Bilo je čak sovjetskih prikaza Hristovih jasli sa Dedom Morozom u ulozi Josifa, Snjeguročkom kao Marijom i bebom Nova godinom kao Isusom. Sovjetska era oblikovala je i iznedrila neke zaista nadrealne podvige kulturne sinteze Deda Moroza, komunističke ikonografije i sveprisutnog simbola ambicioznog futurizma SSSR-a, svemirskih putovanja.[46]

Deda Mraz u srpskoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Pre Drugog svetskog rata srpskoj deci su, tokom zimskih praznika, tradicionalno poklone donosili Sveti Nikola za Nikoljdan i Božić Bata za Božić.[47] Etnološkinja Vesna Marjanović u svojoj knjizi Maske, maskiranje i rituali u Srbiji iznosi mišljenje da se Božić Bata u srpskoj kulturi kao darodavac pojavio tek u periodu između dva svetska rata i da je nosio istu odoru kao Sveti Nikola. Posle Drugog svetskog rata, sa širenjem komunističke ideje o štetnosti religije, u Jugoslaviji su Božić Bata i Sveti Nikola postali nepoželjni. Zamenila ih je komunističko-socijalistička figura koja je nametnuta u svim zemljama pod sovjetskim uticajem — Deda Mraz (Ded Moroz), koji više nije dolazio za Božić (kao u većini zapadnih zemalja), već za Novu godinu.[48] Ovaj lik zasniva se na mitskom staroslovenskom paganskom liku koji se zvalo Starac Mraz i bio je demon zime. Posle razlaza sa Sovjetskim Savezom 1948. godine ovaj lik starog slovenskog božanstva, pod uticajem Zapada, postepeno evoluira u globalizovani lik Santa Kloza, ali mu ostaje ime Deda Mraz.[49] O Svetom Nikoli dosta se zna, ali se staro verovanje i njegova uloga u usrećivanju najmlađih skoro i zaboravila. Retko ko se danas, na pomen ovog sveca, seti dečjih poklona, dok je Božić Batu gotovo u potpunosti zamenio Deda Mraz.[50] Devedesetih godina, posle buđenja nacionalizma i raspada Jugoslavije, nekadašnji jugoslovenski narodi se vraćaju starim običajima, pa tako oživljavaju i likovi kakvi su Božić Bata kod Srba ili Djed Božićnjak kod Hrvata, ali se zadržava i globalizovana zapadnjačka verzija.[51] Tako sada u Srbiji deca dobijaju poklone za Novu godinu od Deda Mraza (1. januara), a mnoga i od Božić Bate za Božić (7. januara).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deda Mraz, odnosno Santa Kloz, ne donosi poklone u svim kulturama u isto vreme. U većini zemalja on dolazi na Božić, ali postoje i drugačiji običaji. U Srbiji, na primer, on dolazi za Novu godinu, dok se u Holandiji (Sinterklas) i Poljskoj (Švjenti Mikolaj — polj. Święty Mikołaj) tradicija strogo poštuje, pa on deci u tim zemljama dolazi baš na dan svetog Nikole.[2]
  2. ^ Pandan (franc. pendant) je predmet, slika i sl. koji se simetrije radi stavlja uz drugi sličan predmet (sliku). Figurativno označava ono što je slično ili isto.[6]
  3. ^ Pre Nastovih ilustracija Santa Kloz je prikazivan na različite načine – od visoke mršave osobe do sablasnog vilenjaka, i od osobe koja nosi episkopsku odeću do nekog ko je ogrnut u životinjsku kožu.[3]
  4. ^ Prelat je titula koja se u hrišćanstvu, a posebno u Rimokatoličkoj crkvi, koristi za visoke crkvene velikodostojnike.
  5. ^ Rijaset je vrhovno telo, duhovno vođstvo i starešinstvo neke Islamske zajednice. Islamska zajednica je telo nastalo posle odlaska Osmanlija sa zapadnih poseda na Balkanu. Stvaranjem i osamostaljenjem novih država muslimansko stanovništvo s tog prostora formiralo je ustanove Islamskih zajednica čiji je zadatak bio da se očuva islam i duhovnost muslimana.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Krulwich, Robert (6. 1. 2006). „How Does Santa Do It?”. ABC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 1. 2018. 
  2. ^ a b v g „Deda Mraz, Božić Bata ili Sveti Nikola”. pismodedamraza.rs. Pristupljeno 27. 12. 2023. 
  3. ^ a b v g d đ Vulić, Vladimir (25. 1. 2014). „Tri urbane legende o Deda Mrazu i Coca-Coli”. digitalizuj.me. Pristupljeno 27. 12. 2023. 
  4. ^ „Kako je Sveti Nikola postao Deda Mraz... i odakle mu irvasi?”. PlayMais. Pristupljeno 27. 12. 2023. 
  5. ^ a b v g „Kako i kada je nastao Deda Mraz u onom obliku koji nam je danas poznat?”. bebac.com. Pristupljeno 27. 12. 2023. 
  6. ^ Vujaklija, Milan (1986). Leksikon stranih reči i izraza. Beograd: Prosveta. str. 657. COBISS.SR 30905103
  7. ^ „Christkin” (на језику: немачки). 8. 1. 2011. Архивирано из оригинала 12. 4. 2011. г. Приступљено 27. 12. 2023. 
  8. ^ „Napet i odlično napisan roman prvenac Borisa Dežulovića „Christkind“ u prodaji od 5. oktobra”. Laguna. Приступљено 27. 12. 2023. 
  9. ^ а б Veselinov, Dragan (24. 12. 2023). „Religija, politika, Koka-kola i Djeda Mraz”. Pobjeda. Приступљено 12. 1. 2024. 
  10. ^ „Nova godina ili Božić: Ko je Deda Mraz, a ko Božić Bata?”. Bašta Balkana. 2. 1. 2022. Приступљено 4. 12. 2023. 
  11. ^ Бојанић, Ђорђе (29. 12. 2021). „Бојанић: Драг нам је Деда Мраз, али дражи нам је наш Божић Бата”. Српска историја. Приступљено 4. 12. 2023. 
  12. ^ „Božić Bata/Deda Mraz”. Vukajlija. Приступљено 4. 12. 2023. 
  13. ^ „The origin of american christmas myth and customs”. Приступљено 6. 1. 2018. 
  14. ^ „The Legendary Role of Reindeer in Christmas” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 3. 8. 2012. г. 
  15. ^ „'Twas the Night Before Christmas Poem: Full Text (Free PDF)”. TeacherVision (на језику: енглески). Приступљено 27. 12. 2023. 
  16. ^ „Coke denies claims it bottled familiar Santa image : More Living : The Rocky Mountain News” (на језику: енглески). 10. 12. 2007. Архивирано из оригинала 12. 12. 2007. г. Приступљено 6. 1. 2018. 
  17. ^ „Santa's arrival lights up the Green”. Архивирано из оригинала 5. 12. 2012. г. 
  18. ^ Restad, Penne L. (1996). Christmas in America: A History (на језику: енглески). Oxford University Press. ISBN 9780195355093. 
  19. ^ а б в г д Brakus, Aleksandra (28. 12. 2017). „Šta povezuje Coca-Colu i Deda Mraza!?”. Visoka škola modernog biznisa. Приступљено 29. 12. 2023. 
  20. ^ „12 Names For Santa Claus From Around The World” (на језику: енглески). 11. 12. 2023. Приступљено 27. 12. 2023. 
  21. ^ Cvjetić, Aleksandra (2022-12-28). „Istina o laganju dece o Deda Mrazu i šta kad pitaju: "Mama, reci mi iskreno, od koga su pokloni?". Zelena učionica (на језику: српски). Приступљено 2023-12-29. 
  22. ^ а б в „DA LI JE PAMETNO PUSTITI DECU DA VERUJU U DEDA MRAZA? Stručnjaci otkrili NEVEROVATNE činjenice o dečjoj psihi”. espreso.co.rs (на језику: српски). Приступљено 2023-12-29. 
  23. ^ „Zašto je važno da vaša deca VERUJU u Deda Mraza?”. www.bebac.com. Приступљено 2023-12-29. 
  24. ^ а б Ribić, Selena (2021-12-27). „Studije otkrivaju treba li deci pričati da Deda Mraz postoji”. Zadovoljna (на језику: српски). Приступљено 2023-12-29. 
  25. ^ Totić, Ajša (2023-03-05). „DAVANJE POKLONA U RAZNIM KULTURAMA SVETA -”. Kulturni strop. Приступљено 2024-01-10. 
  26. ^ Vebster 2009, стр. 39
  27. ^ „Kako napisati pismo Deda Mrazu - Neodoljivi vodič za decu” (на језику: српски). 2023-12-04. Приступљено 2024-01-10. 
  28. ^ Vojvodine, Javna medijska ustanova JMU Radio-televizija. „Pošte: Deco pišite Deda Mrazu”. JMU Radio-televizija Vojvodine (на језику: српски). Приступљено 2024-02-01. 
  29. ^ Vaš, Gordana (2018-12-30). „Dečja pisma Deda Mrazu - od uobičajenih do dirljivih želja”. N1 (на језику: српски). Приступљено 2024-01-10. 
  30. ^ „Gde se trenutno nalazi Deda Mraz i šta radi? - Najbolje aplikacije za praćenje Deda Mraza”. www.bebac.com. Приступљено 2024-01-10. 
  31. ^ „Znate li da možete pratiti Deda Mraza dok širom sveta deli poklone?”. B92.net. 2023-12-18. Приступљено 2024-01-11. 
  32. ^ „Kako je NORAD počeo da prati Deda Mraza?”. Zanimljivosti dana. 2022-01-01. Приступљено 2024-01-12. 
  33. ^ „NORAD's Santa Tracker lets families track progress on Christmas Eve”. ABC7 Chicago (на језику: енглески). 2023-12-24. Приступљено 2024-01-11. 
  34. ^ Миловановић, Јована. „Северноамеричка војна команда прати кретање Деда Мраза”. Politika Online. Приступљено 2024-01-11. 
  35. ^ „Official NORAD Santa Tracker”. www.noradsanta.org (на језику: енглески). Приступљено 2024-01-12. 
  36. ^ „Who is St. Nicholas?”. St. Nicholas Center. Архивирано из оригинала 10. 10. 2010. г. Приступљено 7. 12. 2010. 
  37. ^ „St. Nicholas”. Orthodox America. Архивирано из оригинала 7. 9. 2011. г. Приступљено 7. 12. 2010. 
  38. ^ Kippenberg, Hans G.; Kuiper, Yme B.; Sanders, Andy F. (1. 1. 1990). Concepts of Person in Religion and Thought. Walter de Gruyter. стр. 363. ISBN 978-3110874372. 
  39. ^ Bowler, Gerry (27. 7. 2011). Santa Claus: A Biography. Random House. ISBN 978-1551996080. 
  40. ^ „When Christmas Was Banned – The early colonies and Christmas”. Архивирано из оригинала 8. 1. 2010. г. 
  41. ^ Lévi-Strauss, Claude (2016-03-15), PART I. SANTA CLAUS BURNED AS A HERETIC, 1952 (на језику: енглески), Columbia University Press, стр. 1—18, ISBN 978-0-231-54126-8, doi:10.7312/levi17068-002/html?lang=en, Приступљено 2024-01-12 
  42. ^ Theophanidis, Philippe (2018-12-24). „Claude Lévi-Strauss and the Execution of Father Christmas”. APHELIS (на језику: енглески). Приступљено 2024-01-12. 
  43. ^ Деда Мраз не постоји": Свештеник наљутио децу”. BBC News на српском. 13. 12. 2021. Приступљено 2024-01-12. 
  44. ^ „Православни поглед на модерно схватање односа између „Деда Мраза“ и Светог Николе”. Епархија Бихаћко Петровачка / Eparhija Bihaćko Petrovačka. 7. 12. 2018. Приступљено 2024-01-12. 
  45. ^ „Kako je Staljin zabranio Božić u Rusiji? Jelke nisu smjele da se kupuju i kite”. Mondo Bosna. 11. 12. 2022. Приступљено 2024-01-15. 
  46. ^ „Kako je Staljin pomilovao Djeda Mraza”. vijesti.me (на језику: српски). Приступљено 2024-01-15. 
  47. ^ Вуковић, Сања (12. 12. 2019). „Зашто се каже: "Божић Бата". Српски легат. Приступљено 2. 12. 2023. 
  48. ^ „Nova godina ili Božić: Ko je Deda Mraz, a ko Božić Bata?”. Bašta Balkana. 2. 1. 2022. Приступљено 4. 12. 2023. 
  49. ^ Бојанић, Ђорђе (29. 12. 2021). „Бојанић: Драг нам је Деда Мраз, али дражи нам је наш Божић Бата”. Српска историја. Приступљено 4. 12. 2023. 
  50. ^ „Kako je Božić Bata dobio ime?”. Equilibrio blog. 24. 12. 2014. Приступљено 2. 12. 2023. 
  51. ^ „Božić Bata/Deda Mraz”. Vukajlija. Приступљено 4. 12. 2023. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]