Eber

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eber na kovanici

Eber (hebr. עֵבֶר, arap. هود) ili Heber, je biblijska ličnost, čukununuk Nojev, praunuk Semov i otac Peleg i Joktanov [1]. Bio je predak Avramov, koji se smatra ocem Jevreja i Arapa.

Po jevrejskoj tradiciji, Eber, praunuk Semov, odbio je pomoći pri gradnji Vavilonske kule, pa se njegov jezik nije izmešao nakon njenog pada. On i porodica su očuvali iskonski ljudski jezik. Nakon toga se jezik nazivao Hebrejski odnosno Jevrejski od Eber, Heber, ili kako ga neki nazivaju Edenski ili Adamski jezik.)

Ime „Eber“ zajedno s izrazom Hapiru istraživači Biblije smatraju korenom reči "jevrejski", a „eber“ se najčešće tumači kao „bok“ ili „onostrano“, ali isto tako i kao preko, suprotna strana ili prelaz.

U nekim prevodima Novog zaveta, navodi se kao Heber ([Luka 3:35] „“... sin Serug, sin Reu, sin Peleg, sin Heber, sin Šelah...)“. Međutim, ne bi ga trebalo mešati s Heberom iz Starog zaveta, unukom Ašeriovim (Knjiga postanja 46:17) Sinovi Ašerovi: Jimna i Jišva i Jišvi i Beria i njihova sestra Sera. I sinovi Berijini: Heber i Malkiel).

Veruje se da je Eber osnivač grada Hebron i da je ime dobio po njemu.

Prema tradiciji, Eber je umro u 464-toj godini života, kada je Jakov imao 20 godina. Jevrejski kalendar smešta taj datum u 1817. p. n. e.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Hud, prorok u islamu

Izvori[uredi | uredi izvor]