Evropsko prvenstvo u vaterpolu 2006.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Evropsko prvenstvo u vaterpolu 2006.
Domaćin Beograd,  Srbija
Vreme održavanja 1. septembra - 10. septembra 2006.
Izdanje 27.
Ekipa 12
Bazeni 1 (u 1 gradu)
Šampion  Srbija (4 titula)
Drugi  Mađarska
Treći  Španija
Najbolji igrač Tamaš Kašaš  Mađarska
Najbolji strelac Aleksandar Šapić  Srbija
Najbolji golman Denis Šefik  Srbija
Utakmica 44

Evropsko prvenstvo u vaterpolu 2006. je 27. Evropsko prvenstvo, održano u Beogradu, Srbija od 1. septembra do 10. septembra 2006. godine. Takmičenje je održano u organizaciji LENa i Španske plivačke federacije.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u vaterpolu za muškarce 2006. godine podeljene su na tri takmičarske grupe u različitim državama domaćinima kako bi se odredilo poslednjih šest takmičarskih timova. Kvalifikacioni turnir u sve tri grupe održan je od 7. do 9. aprila 2006. godine. U Kranju su se takmičili timovi grupe A - Francuska, Slovenija, Slovačka i Malta. Grupa B koju su činile Grčka, Holandija, Poljska i Moldavija igrale su u Ajndhovenu, dok se takmičenje u grupi C održalo u italijanskoj Imperiji. Italijani su igrali zajedno sa Belorusijom, Italijom, Rumunijom i Turskom.

Učesnici[uredi | uredi izvor]

Pored domaćina Srbije, direktan plasman osvojile su i reprezentacije Hrvatske, Španije, Nemačke i Rusije. Kroz kvalifikacione turnire na takmičenje u Beograd plasirale su se i Italija, Grčka, Slovenija, Slovačka, Holandija, Rumunija.

Format takmičenja[uredi | uredi izvor]

Na prvenstvu je učestvovalo 12 reprezentacija podeljenih u dve grupe, u kojima su igralo po jednostrukom liga sistemu (svako sa svakim jednu utkmicu). Pobednici grupa su direktno ušli u polufinale, a drugolasirane i trećeplasirane ekipe su igrale četvrtfinale. Parovi su bili A2:B3 i A3:B2. Ostale utakmice za plasmansu se igrale kako što su poslednji iz grupa igrali za 11. mesto, a četvrtoplasirani i petoplasirani su igrali utakmice za plasmam od 5 do 7 mesta. Parovi su bili A4:B5 i A5:B4. Poraženi su igrali za sedmo mesto a pobednici za peto.

Bazen[uredi | uredi izvor]

Beograd kao domaćin Evropskog prvenstva odlučio je da se utakmice igraju na Tašmajdanu.

Grupna faza takmičenja[uredi | uredi izvor]

Grupa A

I D N I DG PG GR Bod.
1.  Srbija 5 5 0 0 78 34 +44 15
2.  Španija 5 3 0 2 59 54 +5 9
3.  Rumunija 5 2 1 2 41 48 -7 7
4.  Rusija 5 2 0 3 49 53 -4 6
5.  Holandija 5 1 2 2 46 58 -12 5
6.  Slovačka 5 0 1 4 36 62 -26 1

Grupa B

I D N I DG PG GR Bod.
1.  Mađarska 5 5 0 0 82 41 +41 15
2.  Italija 5 3 0 2 57 50 +7 9
3.  Grčka 5 2 1 2 59 48 +11 7
4.  Nemačka 5 2 1 2 52 54 -2 7
5.  Hrvatska 5 1 2 2 57 52 +5 5
6.  Slovenija 5 0 0 5 33 95 -62 0


Prvenstvo je osvojila Srbija, koja je u finalu pobedila reprezentaciju Mađarske rezultatom 9:8.

Konačan plasman[uredi | uredi izvor]

Mesto Reprezentacija
Zlato  Srbija
Srebro  Mađarska
Bronza  Španija
4.  Rumunija
5.  Italija
6.  Grčka
7.  Hrvatska
8.  Nemačka
9.  Rusija
10.  Holandija
11.  Slovačka
12.  Slovenija

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

 Srbija
Denis Šefik
Petar Trbojević
Živko Gocić
Vanja Udovičić
Dejan Savić
Danilo Ikodinović
Slobodan Nikić
Filip Filipović
Aleksandar Ćirić
Aleksandar Šapić
Vladimir Vujasinović
Branko Peković
Slobodan Soro
Duško Pijetlović
Andrija Prlainović
selektor Dejan Udovičić-
 Mađarska
Zoltan Szeci
Daniel Varga
Norbert Madaraš
Adam Steinmec
Tamaš Kašaš
Marton Szivos
Gergelji Kiš
Norbert Hošnjanski
Sandro Sukno
Ivan Krapić
Rajmund Fodor
Deneš Varga
Gabor Kiš
Tamaš Molnar
Petar Biroš
Miklos Gor-Nagi
Gabor Jaszbernji
selektor Deneš Kamenji
 Španija
Inaki Agilar
Mario Garsija
David Martin
Rikardo Perone
Giljermo Molina
Serđio Mora
Oskar Rej
Hose Rodrigez
Havijer Valje
Felipe Perone
Ivan Perez
Havijer Garsija
Angel Andreo
Mark Mingel
Blai Malarah
selektor Rafael Agilar

Najbolji strelci[uredi | uredi izvor]

Igrač Broj golova
Aleksandar Šapić 33
Miho Bošković 21
Tamaš Kašaš 20
Giljermo Molina 18
Georgijus Noskas 18

Ukupno postignutih golova: 915[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Srbija, mislim medalja, Dejan Stevović

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]