Evropsko prvenstvo u rukometu
Evropsko prvenstvo u rukometu | |
---|---|
Sport | Rukomet |
Osnovano | 3. jun 1994. god. |
Prvo održavanje | 1994. |
Broj održavanja | 18 (do 2024) |
Broj timova | 24 |
Kontinent | EHF (Evropa) |
Prvi pobednik | Švedska (1994) |
Najviše titula | Švedska (5) |
Trenutni pobednik | Francuska (2024) |
Evropska rukometna prvenstva za muškarce održavaju se svake druge godine od 1994, a organizuje ih EHF (Evropska rukometna federacija). Do 2000. godine prvenstvo se održavalo po okončanju klupskih sezona u letnjim mesecima, da bi od 2000. godine termin odigravanja Evropskih prvenstava bio pomeren na januar mesec.
U početku na šampionatu je učestvovalo 12 reprezentacija, da bi se prvo proširenje desilo 2002. godine na prvenstvu u Švedskoj kada je 16 reprezentacija bilo smešteno u četiri grupe. Naredno proširenje desilo se na šampionatu 2020.godine sa 16 na 24 reprezentacije. Takođe, po prvi put jedan šampionat organizovale su tri zemlje: Austrija, Švedska i Danska.
Jedine reprezentacije koje su učestvovale na svim Evropskim rukometnim prvenstvima su: Hrvatska, Francuska i Španija.
Švedska je jedina reprezentacija koja je uspela da odbrani titula prvaka, a takođe, Švedska je jedina reprezentacija koja je kao domaćin šampionata došla do naslova prvaka. Švedska je i najtrofejnija selekcija sa četiri titule prvaka. Švedska i Španija su reprezentacije koje su najviše puta igrale finale prvenstva - pet puta. Za razliku od Švedske, Španija je četiri puta poražena u finalima da bi svoju prvu titulu osvojila 2018.godine pobedivši, upravo, Švedsku sa 29:23.
Utakmica sa najviše golova, 77, odigrana je 2016. godine između Islanda i Belorusije, u kom je Belorusija slavila sa 39:38[1].
Rekorder po broju datih golova na jednom meču je reprezentativac Severne Makedonije, Kiril Lazarov koji je na prvenstvu u Beogradu 2012.godine postigao čak 61 gol.
Najveća posećenost zabeležena je na polufinalnom susretu na Evropskom prvenstvu 2012.godine kada je meč između Srbije i Hrvatske u Beogradu pratilo preko 20 000 gledalaca[2].
Istorijat šampionata[uredi | uredi izvor]
Međunarodnu rukometnu federaciju osnovalo je osam evropskih država 1946. godine. Iako su se neevropske države takmičile na Svetskim prvenstvima, medalje su uvek uzimale evropske države. Evropska rukometna federacija osnovana je 1991. U isto vreme (1995), Svetsko prvenstvo je promenjeno iz četvorogodišnjeg u dvogodišnji događaj, a Evropska rukometna federacija (EHF) tada započela sopstveno prvenstvo koje će biti i kvalifikaciono kako za Svetsko prvenstvo tako i za Olimpijski rukometni turnir[3].
1990. - 2000.[uredi | uredi izvor]
Prvo prvenstvo održano je u Portugaliji u junu 1994. godine. Država domaćin do tada nije uspela da se plasira na bilo koje Svetsko prvenstvo i završila je na 12. mestu kao poslednja nakon što je izgubila svih šest utakmica, uključujući 21–38 od Rumunije u doigravanju za 11. mesto. Švedska je postala prvi Evropski prvak nakon što je u finalu savladala Rusiju sa 34: 21, što je najteži poraz Rusije u njihovoj rukometnoj istoriji. Obe ekipe su do finala došle bez poraza, ali brze kontre Švedske bile su presudne u finalu; postigli su 14 od 34 gola u kontranapadima. Švedski srednji bek Magnus Anderson proglašen je najboljim igračem prvenstva, a ruski levi bek Vasili Kudinov najbolji strelac sa 50 golova[4].
Dve godine kasnije, prvenstvo se održalo u Španiji, sa istim formatom. Ovog puta nijedna ekipa nije prošla grupnu fazu bez oduzimanja bodova, a Rusija i Švedska srele su se još jednom, ali ovog puta u polufinalu i Rusija se revanširala pobedom 24–21 pred, samo, 650 gledalaca. U drugom polufinalu, domaćini su pobedili Jugoslaviju sa 27-23, pre nego što je 7.500 gledalaca napunilo arenu u Sevilji gledajući kako njihova reprezentacija gubi golom razlike, uprkos naporima Talanta Dušembajeva, nekadašnjeg reprezentativca SSSR-a, a kasnije, po njegovoj želji, naturalizovanog Španca. Savezna Republika Jugoslavija je učestvovala prvi put i završila na trećem mestu.
1998. godine prvenstvo je održano u Italiji, čiji je nastup na Svetskom prvenstvu 1997. godine bio prvi (i do danas, jedini) na najvišem nivou međunarodnog rukometa. Španija je prvih šest mečeva na turniru bila bez poraza, dok su njihovi protivnici rukometaši Švedske pobedili u prve četiri utakmice pre nego što su postali prvi tim koji je izgubio od domaćina Italije. Međutim, u finalu je Švedska bila prejaka i pobedila je sa 25–23 nakon što je na poluvremenu vodila sa 15–9 pred 6.100 gledalaca.
2000. - 2010.[uredi | uredi izvor]
Dve godine kasnije, prvenstvo je održano u hrvatskim gradovima Zagrebu i Rijeci. Ovo prvenstvo ostaće upamćeno kao prvo koje je pomereno za januar mesec. Razlog je bio jako mali razmak između Evropskog prvenstva i rukometnog Olimpijskog turnira. Prvenstvo je bilo i kvalifikaciono za Olimpijske igre u Sidneju 2000.godine, a domaćin Hrvatska, koja je osvojila zlato na Olimpijskim igrama 1996, morala je da se plasira u pet najboljih da bi se kvalifikovali. Izgubili su od Španije i remizirali sa Francuskom u grupnoj fazi, što ih je poslalo u plej-ofu sa Slovenijom za peto mesto. Pred 10.000 gledalaca Slovenija je golom razlike trijumfovala i plasirala se na Olimpijske igre. Dve ekipe koje su ranije osvajale evropsko prvenstvo, Švedska i Rusija, plasirale su se u novo finale - Švedska je pobedila u meču grupne faze 28-25, ali Rusija je na poluvremenu povela sa šest golova. Švedska se vratila i uspeva da izjednači, te da odvede ovo finale u prve produžetke. Nakon dva dodatna perioda od 10 minuta Švedska je pobedila 32–31, nakon što je Magnus Vislander postigao odlučujući gol[5].
Trostruki prvaci, Šveđani, bili su sledeći domaćini Evropskog prvenstva, 2002. godine. Ovo je bio prvi turnir sa 16 timova. Šveđani su pobedili u svojih prvih sedam mečeva, a kada su izgubili 26-27 od Danske, već su se plasirali u polufinale. U drugoj grupi glavne runde Island je postao treća nordijska ekipa koja se kvalifikovala nakon poraza od Nemačke, ali i Danska i Island su u polufinalu pretrpeli ozbiljne poraze. Danska je izgubila sa 23-28 od Nemačke, dok je Švedska savladala Island sa 11 golova razlike. Švedska se tako kvalifikovala za svoje četvrto finale u pet pokušaja, a pred 14.300 gledalaca u „Stokholmskom globusu” vratila se iz zaostatka od jednog gola kada je Stefan Olson izjednačio sa pet sekundi pre kraja. Švedska je zamenila svog golmana, a Florijan Kerman je uzvratio golom u praznu mrežu, koji nije priznat jer sudije nisu dale znak da se igra nastavi posle gola Švedske[6]. U produžetku iskusna Švedska zadržava koncentraciju i rezultatom 33-31 proslavlja svoju četvrtu titulu Evropskog prvaka.
Niz od tri uzastopne titule Švedske prekinut je u Sloveniji 2004. godine, kada je Nemačka osvojila svoju prvu titulu prvaka Starog kontinenta. Nemačka je pretrpela rani poraz od Srbije i Crne Gore i plasirala se u glavnu rundu kao treća i poslednja ekipa iz svoje grupe, remizirajući i sa jakom Francuskom. Međutim, kako su se favoriti međusobno ispobeđivali u glavnoj grupi, Nemačka se plasirala u polufinale sa prvom mesta iz grupe sa šest timova. U drugoj grupi Hrvatska nije izgubila nijednu od svojih prvih sedam utakmica, dok je Danska takođe imala četiri uzastopne pobede.
Hrvatska se u polufinalu suočila sa domaćinom Slovenijom, a u susretu dve bivše Jugoslovenske zemlje bile su pojačane mere bezbednosti[7]. 7.000 gledalaca u dvorani „Tivoli” videlo je da su domaćini postali prvi tim koji je pobedio Hrvatsku na ovom turniru uprkos činjenici da je Mirza Džomba dao 12 golova. Danska, koja je stigla do svog drugog uzastopnog polufinala, još jednom je morala da se pokloni u ovoj fazi, pošto je izgubila 20-22 od Nemačke. Nemačka je do prve titule Evropskog prvaka došla na dominantan način. Na poluvremenu su Zerbe, Krečman i ostali vodili sa 16-10, a u drugom poluvremenu Slovenija je uspela da stigne do tri gola zaostatka, ali ne i do potpunog preokreta. Na kraju je izgubila sa 25:30.
Turnir 2006. održan je u Švajcarskoj, u gradovima Bazel, Bern, Lucern, Sent Galen i Cirih. Francuska je osvojila turnir sa samo jednim porazom od Španije od 26–29 u preliminarnoj rundi (gde je Francuska na poluvremenu zaostajala osam golova). Branilac naslova, Nemačka, takođe je bila u ovoj preliminarnoj grupi, ali samo jedan osvojen bod bio je nedovoljan da se Nemačka, ponovo, uključi u borbu za šampionski naslov. Iz druge grupe, Hrvatska se plasirala dalje sa prvog mesta nakon pobede nad Srbijom i Crnom Gorom 34:30 u poslednjoj utakmici. Kasnije te večeri, Danska je pobedila Rusiju i plasirala se u treće uzastopno polufinale, sa druge pozicije u grupi (bod manje od Hrvatske). Međutim, ekipe druge grupe su poražene od timova iz prve grupe, zbog čega su se Francuska i Španija ponovo sastale u finalu. U meču za treće mjesto Hrvatska je iznenađujuće izgubila od Danske, dok je u finalu Francuska na dominantan način sa osam golova razlike pobedila „Crvenu furiju” 31-23 i došla do prve titule Evropskog prvaka. Na ovom prvenstvu i Francuska i Danska osvojile su svoje prve medalje sa Evropskog šampionata.
Norveška je bila zemlja domaćin turnira 2008. godine. Utakmice su igrane u Bergenu, Dramenu, Lilehameru, Stavangeru i Trondhajmu. Hrvatska, Norveška, Mađarska i Francuska pobedile su u svim mečevima svojih prvih grupa, ali dve ekipe nisu iskoristile svoju prednost u ovoj fazi takmičenja. Norveška je remizirala sa Poljskom i izgubila od Slovenije, a u finalnom meču grupne faze trebalo je da pobedi Hrvatsku. Umesto toga, Ivano Balić postigao je pogodak za 23–22 na dvadeset sekundi do kraja. Mađarska, Španija i Nemačka su prenele po dva boda u novoformiranu grupu. U prvom polufinalu Hrvatska je igrala protiv Francuske u utakmici u kojoj su dominirale jake odbrane obe ekipe, a Hrvati su dva puta imali vođstvo od tri gola, da bi se Francuska vratila snažnom odbranom. Golman Hrvatske Mirko Alilović odbranio je udarac Nikoli Karabatiću na šest sekundi do kraja, pa je Hrvatska pobedila sa 24-23. Danska se vratila iz minusa od 7-12 i pobedila Nemačku, uprkos tome što su Nemci izjednačili u poslednjem minutu, pošto je Lars Kristijansen izveo penal na 3 sekunde do kraja. Hrvatska je dobro započela finalni susret, postigavši prva četiri gola, ali sa osam odbranjenih udaraca danskog golmana Kaspera Hvita, Danska je pobedila 24–20 i uzela svoj prvi veliki trofej u istoriji svoje reprezentacije.
Na šampionatu koji je 2010. godine održan u Austriji, epilog je bio sličan. Francuska je, kao aktuelni Olimpijski i Svetski šampion želela da postane prva rukometna reprezentacija kojoj je pošlo za rukom da objedini sva tri zlata. Francuska je do polufinala došla bez poraza, ali je u grupama sakupila i tri nerešena rezultata. Međutim, polufinalni duel protiv Islanda bio je lišen bilo kakve neizvesnosti. Rutinska pobeda od 36-28 uz čak 9 golova Nikole Karabatića trasirala je put Francuzima do novog kontinentalnog finala. Sa druge strane i Hrvatska je želela da osvoji jedino zlato koje im nedostaje u njihovoj kolekciji. Do finala „Kauboji” su zabeležili samo jedan remi i čak sedam pobeda. U polufinalu su slomili otpor jake Poljske i slavili sa 24:21. Želeli su da se revanširaju Francuzima za poraz u finalu Svetskog prvenstva 2009. godine, kada je Hrvatska bila domaćin, ali nisu uspeli. U finalu gde su dominirale odbrane, presudila je duža klupa (više igrača u rotaciji, više izmena) Francuske koja je, ponovo, predvođena Nikolom Karabatićem 31. januara 2010. godine, rezultatom 25-21 u finalu, postala prva reprezentacija koja je objedinila sva tri zlata[8]. Na ovom prvenstvu istorijski uspeh ostvarila je i reprezentacija Islanda koja je u meču za bronzanu medalju savladala Poljsku sa 29-26.
Rezultati[uredi | uredi izvor]
Bilans medalja[uredi | uredi izvor]
- - EHF smatra selekciju Srbije naslednicom kontinuiteta rezultata i medalja bivše države SR Jugoslavije odnosno Srbije i Crne Gore[9].
(stanje posle EP 2024)
Ekipa | Zlato | Srebro | Bronza | Ukupno | |
---|---|---|---|---|---|
1. | Švedska | 5 | 1 | 1 | 7 |
2. | Francuska | 4 | 0 | 2 | 6 |
3. | Španija | 2 | 5 | 2 | 9 |
4. | Danska | 2 | 2 | 4 | 8 |
5. | Nemačka | 2 | 1 | 1 | 4 |
6. | Rusija | 1 | 2 | 0 | 3 |
7. | Hrvatska | 0 | 3 | 3 | 6 |
8. | Srbija / SR Jugoslavija | 0 | 1 | 1 | 2 |
9. | Slovenija | 0 | 1 | 0 | 1 |
10. | Island | 0 | 0 | 1 | 1 |
Norveška | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno (11) | 16 | 16 | 16 | 48 |
Domaćinstva[uredi | uredi izvor]
Domaćinstava | Zemlja(godina/e) |
---|---|
1 | Austrija (2010) Danska (2014) Italija (1998) Norveška (2008) Portugalija (1994) Slovenija (2004) Srbija (2012) Hrvatska (2000) Švajcarska (2006) Švedska (2002) Španija (1996) |
Učešće na Evropskom prvenstvu[uredi | uredi izvor]
(stanje posle EP 2014)
Na dosadašnjim Evropskim prvenstvima u rukometu za muškarce učestvovalo je 26 reprezentacija, od kojih je 10 osvajalo medalje. Samo 3 reprezentacije su učestvovale na svim dosadašnjim prvenstvima: Francuska, Hrvatska i Španija.
U sledećoj tabeli dat je pregled učestvovanja svih reprezentacija sa uspehom kojeg su ostvarile pa prvenstvu.
Ekipa | 1994. | 1996. | 1998. | 2000. | 2002. | 2004. | 2006. | 2008. | 2010. | 2012. | 2014. | 2016. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Učesnika | 12 | 12 | 12 | 12 | 16 | 16 | 16 | 16 | 16 | 16 | 16 | 16 |
Austrija | - | - | - | - | - | - | - | - | 9 | - | 11 | |
Belorusija | 8 | - | - | - | - | - | - | 15 | - | - | 12 | |
Crna Gora | - | - | - | - | - | - | - | 12 | - | - | 16 | |
Češka | - | 6 | 10 | - | 8 | 11 | - | 14 | 8 | 14 | 15 | |
Danska | 4 | 12 | - | 10 | 3 | 3 | 3 | 1 | 5 | 1 | 2 | |
Francuska | 6 | 7 | 7 | 4 | 6 | 6 | 1 | 3 | 1 | 11 | 1 | KV |
Hrvatska | 3 | 5 | 8 | 6 | 16 | 4 | 4 | 2 | 2 | 3 | 4 | |
Island | - | - | - | 11 | 4 | 13 | 7 | 11 | 3 | 10 | 5 | |
Izrael | - | - | - | - | 14 | - | - | - | - | - | - | |
Italija | - | - | 11 | - | - | - | - | - | - | - | - | |
Litvanija | - | - | 9 | - | - | - | - | - | - | - | - | |
Mađarska | 7 | 10 | 6 | - | - | 9 | 13 | 8 | 14 | 8 | 8 | |
Republika Makedonija | - | - | 12 | - | - | - | - | - | - | 5 | 10 | |
Ekipa | 1994. | 1996. | 1998. | 2000. | 2002. | 2004. | 2006. | 2008. | 2010. | 2012. | 2014. | 2016. |
Nemačka | 9 | 8 | 3 | 9 | 2 | 1 | 5 | 4 | 10 | 7 | - | |
Norveška | - | - | - | 8 | - | - | 11 | 6 | 7 | 13 | 14 | |
Poljska | - | - | - | - | 15 | 16 | 10 | 7 | 4 | 9 | 6 | KV |
Portugalija | 12 | - | - | 7 | 9 | 14 | 15 | - | - | - | - | |
Rumunija | 11 | 9 | - | - | - | - | - | - | - | - | - | |
Rusija | 2 | 1 | 4 | 2 | 5 | 5 | 6 | 13 | 12 | 15 | 9 | |
Slovačka | - | - | - | - | - | - | 16 | 16 | - | 16 | - | |
Slovenija | 10 | 11 | - | 5 | 12 | 2 | 8 | 10 | 11 | 6 | - | |
Srbija1 | - | 3 | 5 | - | 10 | 8 | 9 | - | 13 | 2 | 13 | |
Španija | 5 | 2 | 2 | 3 | 7 | 10 | 2 | 9 | 6 | 4 | 3 | |
Švajcarska | - | - | - | - | 13 | 12 | 14 | - | - | - | - | |
Švedska | 1 | 4 | 1 | 1 | 1 | 7 | - | 5 | 15 | 12 | 7 | |
Ukrajina | - | - | - | 12 | 11 | 15 | 12 | - | 16 | - | - | |
Ekipa | 1994. | 1996. | 1998. | 2000. | 2002. | 2004. | 2006. | 2008. | 2010. | 2012. | 2014. | 2016. |
1 1994. - 2002. SR Jugoslavija; 2004. - 2006. Srbija i Crna Gora
Statistika[uredi | uredi izvor]
Utakmice sa najviše golova (60 min.)[uredi | uredi izvor]
Broj golova |
1. ekipa | Rezultat | 2. ekipa | EP | Datum |
---|---|---|---|---|---|
77[1] | Belorusija | 39-38 | Island | EP 2016 | 19. januar 2016. |
73 | Poljska | 32-41 | Nemačka | EP 2004 | 23. januar 2004. |
72 | Slovenija | 33-39 | Španija | EP 2006 | 2. februar 2006. |
72 | Slovenija | 35-37 | Češka | EP 2010 | 24. januar 2010. |
72 | Slovenija | 32-40 | Španija | EP 2010 | 28. januar 2010. |
72 | Belorusija | 36-36 | Austrija | EP 2020 | 22. januar 2020. |
Utakmice sa najmanje golova (60 min)[uredi | uredi izvor]
Broj golova |
1. ekipa | Rezultat | 2. ekipa | EP | Datum |
---|---|---|---|---|---|
30 | Francuska | 15-15 | Nemačka | EP 2002 | 25. januar 2002. |
35 | Rusija | 18-17 | Francuska | EP 1994 | 8. juni 1994. |
35 | Norveška | 19-16 | Ukrajina | EP 2000 | 27. januar 2000. |
36 | Hrvatska | 18-18 | Španija | EP 1998 | 29. maj 1998. |
36 | Nemačka | 19-17 | Danska | EP 2000 | 29. januar 2000. |
Utakmice sa najvećom gol razlikom[uredi | uredi izvor]
Broj golova |
1. ekipa | Rezultat | 2. ekipa | EP | Datum |
---|---|---|---|---|---|
20 | Češka | 38-18 | Republika Makedonija | EP 1998 | 4. juni 1998. |
17 | Rumunija | 38-21 | Portugalija | EP 1994 | 10. juni 1994. |
16 | Slovačka | 25-41 | Švedska | EP 2008 | 20. januar 2008. |
16 | Poljska | 39-23 | Crna Gora | EP 2008 | 24. januar 2008. |
15 | Rusija | 29-14 | Hrvatska | EP 1998 | 3. juni 1998. |
15 | Slovenija | 21-36 | Francuska | EP 2002 | 31. januar 2002. |
Ekipe sa naviše postignutih golova na utakmici[uredi | uredi izvor]
Broj golova |
1. ekipa | Rezultat | 2. ekipa | EP | Datum |
---|---|---|---|---|---|
41 | Poljska | 32-41 | Nemačka | EP 2004 | 24. januar 2004 |
41 | Slovačka | 25-41 | Švedska | EP 2008 | 20. januar 2008 |
41 | Francuska | 41-32 | Danska | EP 2014 | 26. januar 2014. |
40 | Slovenija | 32-40 | Španija | EP 2010 | 28. januar 2010. |
39 | Slovenija | 33-39 | Španija | EP 2006 | 2. februar 2006. |
39 | Poljska | 39-23 | Crna Gora | EP 2008 | 24. januar 2008. |
Ekipe sa najmanje postignutih golova na utakmici[uredi | uredi izvor]
Broj golova |
1. ekipa | Rezultat | 2. ekipa | EP | Datum |
---|---|---|---|---|---|
14 | Rusija | 29-14 | Hrvatska | EP 1998 | 3. juni 1998. |
15 | Portugalija | 26-15 | Izrael | EP 2002 | 25. januar 2002. |
15 | Francuska | 15-15 | Nemačka | EP 2002 | 25. januar 2002. |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Luda utakmica srušila rekord rukometnog EP-a! - tportal
- ^ NA DANAŠNJI DAN Pre tačno pet godina rukometaši pobedili Hrvatsku i osvojili srebro /VIDEO/
- ^ https://www.spiegel.de/consent-a-?targetUrl=https%3A%2F%2Fwww.spiegel.de%2Fsport%2Fsonst%2Fspiegel-online-exklusiv-handball-bundesliga-diskutiert-reduzierung-auf-16-teams-a-398256.html&ref=https%3A%2F%2Fen.wikipedia.org%2F[mrtva veza]
- ^ https://web.archive.org/web/20131004214016/http://www.ehf-euro.com/EHF-EURO-1994.4241.0.html
- ^ https://web.archive.org/web/20131005014622/http://www.ehf-euro.com/EHF-EURO-2000.4271.0.html
- ^ https://www.thw-handball.de/thw/02020302.htm[mrtva veza]
- ^ https://www.stern.de/sport/sportwelt/handball-em-deutschland-ist-im-finale-3509064.html
- ^ https://www.swisstiming.com/
- ^ https://web.archive.org/web/20130928075315/http://www.ehf-euro.com/Serbia.6811.0.html