Egejska Makedonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za druge upotrebe pogledajte stranicu Grčka Makedonija.
Za druge upotrebe pogledajte stranicu Južna Makedonija (višeznačna odrednica).
Karta Grčke s označenom Egejskom Makedonijom (plavo).

Egejska Makedonija (grč. Αιγαιακή Μακεδονία), ili Bijelomorska Makedonija, izraz je koji opisuje savremenu grčku Makedoniju u sjevernoj Grčkoj. Trenutno se uglavnom koristi u Sjevernoj Makedoniji, uključujući iredentistički kontekst Ujedinjene Makedonije.[1] Izraz se ne koristi u Grčkoj, pošto se egejski obično odnosi na grčka ostrva ili striktno grčka priobalna podrška sa neposrednim pristupom Egejskom moru. Iako Grčka Makedonija zaista ima svoju obalu duž sjevernog Egejskog mora, pokrajinom više od bilo čega drugog preovlađuju visoki planinski lanci i prostrane, travnate ravnice, a ne njena obala (sa izuzetkom Halkidikija, koje je popularno odredište za odmor u najjužnijem dijelu središnje Makedonije i poznato po svojim plažama).

Porijeklo izraza[uredi | uredi izvor]

Izraz je vjerovatno nastao u drugoj desetljeću 20. vijeka, a većina ranih pomena nalazi se u spisima bugarskih autora.[2][3][4] Od sredine četrdesetih 20. vijeka ovaj izraz se pojavljuje na kartama koje su prvo kružile Jugoslavijom, a posebno nakon 1991. u nezavisnoj Republici Makedoniji koja je zamišljala Grčku Makedoniju (označenu kao „Egejska Makedonija”) kao dio „Velike Makedonije”, ne priznavajući tadašnje evropske granice, uključujući i legitimitet grčkog suvereniteta nad tim područjem.[5][6]

Tokom građanskog rata u Grčkoj, grčka vlada smatrala je „novi izraz” koji je tek nedavno uveo Josip Broz Tito u Jugoslaviji,[7] implicira da se oblast smatra dijelom jugoslovenske kampanje polaganja prava na Grčku Makedoniju.

Beogradski list Borba (26. avgust 1946) objavio je 1946. članak pod naslovom „Egejska Makedonija”, objavljen je i u skopskoj Novoj Makedoniji sa kartom jugoslovenskih pretenzija prema Grčkoj. Mjesec dana kasnije, 22. septembra, predsjedavajući Prezidijuma Narodnog sobranja Dimitar Vlahov (govor u Novoj Makedoniji, 26. septembar 1946) rekao je: „Otvoreno izjavljujemo da Grčka nema nikakva prava nad Egejskom Makedonijom…” Vlahov je zatim objavio „Problemi Egejske Makedonije” u Beogradu u junu 1947. godine.

Poslije Drugog svjetskog rata[uredi | uredi izvor]

Do 1950. makedonske izbjeglice u Skoplju su zvanično usvojile izraz „egejski Makedonci” i počele su da izdaju novine The Voice of the Aegeans; kasnije se našao širom zajednica dijaspore.[8]

U Grčkoj, Sloveni u Grčkoj Makedoniji bili su poznati kao „Slavomakedonci”. Rodom iz regije, bivši prognani komunista, učitelj grčka u Taškentu[9] i mjesni istoričar, Pavlos Kufin, kaže u Folkloru Florine, Kastorije:[10]

[Tokom Panhelesnkog sastanka u septembru 1942, KPG je napomenula da priznaje ravnopravnost etničkih manjina u Grčkoj. KPG (Komunistička partija Grčke) priznala je da je slovenofono stanovništvo etnička manjina Slavomakedonca.] To je bio pojam, koji su stanovnici ovog kraja prihvatili sa olakšanjem. [Jer] Slavomakedonci = Sloveni + Makedonci. Prvi odjeljak pojma odredio je njihovo porijeklo i svrstao ih u veliku porodicu slovenskih naroda.

Naziv „Egejska Makedonija” s jedne strane sadrži referencu na geografsku oblast koja je, još od Homerovog doba, istorijski povezana s Grcima (Egejci), ali, ako što je gore navedeno, postoji i iskustvo da ga koriste iredentističke organizacije u Sjevernoj Makedoniji i šire, a koje podržavaju ideju Ujedinjene Makedonije, suprotno željama stanovnika tog područja.

Lazar Mojsov je pišući 1953. izgleda iznenađen što Grci smatraju da je izraz „Egejska Makedonija” uvredljiv i da ga često koristi, napominjući da „… Politis (bivši grčki ministar spoljnih poslova nije propustio priliku da napadne čak ni sam izraz ’Egejska Makedonija’, navodeći da su ga skovali ’komunistički propagandisti’.”[11]

Ovaj izraz trenutno koriste pojedini naučnici, uglavnom kontekstualizovani, zajedno sa srodnim izrazima Vardarska Makedonija (dio Makedonije pripada Sjevernoj Makedoniji) i Pirinska Makedonija (dio Makedonije koji pripada Bugarskoj). Dio Makedonije koji je u sastavu Albanije i Srbije često se izostavlja. Izraz je češći među etničkim Makedoncima i ima iredentističke konotacije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Koliopoulos, John S.; Veremis, Thanos M. (2009). Modern Greece: A History since 1821 (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 978-1-4443-1483-0. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  2. ^ „Prince to rule new Albania”. Boston Daily Globe. 30. 7. 1913. 
  3. ^ Ivanov, Йordan (1915). Bъlgaritѣ vъ Makedoniя: izdirvaniя i dokumenti za tѣhnoto poteklo, ezikъ i narodnostь, sъ etnografska karta i statistika (na jeziku: bugarski). Izd. na Bъlgarskata akademiя na naukitѣ ot fonda "Naprѣdъk. str. 9. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  4. ^ Stefanov, Konstantin (1919). The Question of Thrace (na jeziku: engleski). P. Haupt. str. 42. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  5. ^ Danforth, Loring M. (1997). The Macedonian Conflict: Ethnic Nationalism in a Transnational World (na jeziku: engleski). Princeton University Press. str. 37–. ISBN 978-0-691-04356-2. Pristupljeno 16. 11. 2022. „...that includes all of Greek Macedonia, which they insist on calling "Aegean Macedonia," a name which itself constitutes a challenge to the legitimacy of Greek sovereignty over the area.” 
  6. ^ Hall, Jonathan M. (2014). Artifact and Artifice: Classical Archaeology and the Ancient Historian (na jeziku: engleski). University of Chicago Press. str. 104. ISBN 978-0-226-09698-8. Pristupljeno 16. 11. 2022. „The claim on the part of the Slavic Republic to the name Macedonia and to its inhabitants' descent from the ancient Macedonians represented, at best, "a theft of national 'property', heritage, and identity", and, at worst, a thinly veiled irredentist aspiration to the territory the Slavs termed Aegean Macedonia.” 
  7. ^ „I enandion tis Ellados epivoulis (GFM A/24581/G2/1945)” (na jeziku: grčki). Atina: Ministarstvo za štampu i informacije Grčke. 1947.  Nepoznati parametar |title-trans= ignorisan (pomoć); citirajući Titov govor od 11. oktobra 1945. godine.
  8. ^ Kofos, E. (1964). „Nationalism and Communism in Macedonia” (na jeziku: engleski). Institute of Balkan Studies. 
  9. ^ „ΠΑΥΛΟΣ ΚΟΥΦΗΣ - ΣΤΗ ΜΝΗΜΗ ΑΓΩΝΙΣΤΩΝ”. rizospastis.gr. ΡΙΖΟΣΠΑΣΤΗΣ. 16. 4. 2006. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  10. ^ Κούφης, Παύλος (1996). Λαογραφικά Φλώρινας, Καστοριάς. Superfot. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
  11. ^ Mojsov, Lazar (1954). Okolu prašanjeto na makedonskoto nacionalno malcinstvo vo Grcija: eden pogled vrz opsežnata dokumantacija (na jeziku: makedonski). Inst. za Nacionalna Istorija. Pristupljeno 16. 11. 2022. 
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Егејска_Македонија&oldid=25708760”