Egejsko more (tema)
Egejsko more | |
---|---|
sredina 9. veka—1204. | |
Egejsko more oko 900. godine | |
Regija | Egejsko more |
Zemlja | Grčka Turska |
Događaji | |
Vladavina | |
• Oblik | tema |
Istorija | |
• Uspostavljeno | sredina 9. veka |
• Ukinuto | 1204. |
Egejsko more (grčki: θεμα του Αιγαιου Πελαγους) je bila vizantijska tema u severnom delu Egejskog mora osnovana sredinom 9. veka. Jedna je od tri "pomorske teme" (grčki: θεματα ναυτικα) Vizantijskog carstva. Uglavnom je služila za obezbeđivanje vizantijskog brodovlja i mornarice.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Egejska ostrva su u kasnoj antici bila okupljena u posebnu celinu. Termin Αιγαιου Πελαγους se po prvi put pojavljuje početkom 8. veka na pelatima nekoliko komerkiarija (carinika). Jedan pečat, koji je datiran u 721/2. godinu, se odnosi na službeno lice zaduženo za sva grčka ostrva. Ovaj pečat moguće ukazuje na produžetak postojanja stare rimske pokrajine koja je obuhvatala ostrva severnog i zapadnog Egejskog mora[1]. Egejska ostrva su u 7. i 8. veku bila u sastavu tema Karavisijanaca i Kivireote[2]. Krajem 8. veka pojavljuju se komande drungarija Egejskog mora (koji očigledno kontroliše severni deo mora) i drungarija "dvanaest ostrva" ili "zaliva" (Kolpos), zadužen za jug mora. Kasnije je drungarije "dvanaest ostrva" prerastao u stratega Samosa, dok je drungarije "Egejskog mora" postao strateg Egejskog mora koja obuhvata severna egejska ostrva kao i Dardanele i južne obale Propontide (Mramornog mora)[3][4]. Tema je stvorena pre 843. godine jer se njen strateg pominje u Taktikonu Uspenskog pisanog 842/3. godine[5]. Tema Egejsko more je, kao i ostale teme, bila izdeljena na turme i bande sa svojom vojskom i civilnim zvaničnicima. U oblastima Dardanela i Propontide, međutim, drungarije, kasnije strateg Egejskog mora, deli vlast sa strategom Opsikije. Strateg Opsikije je verovatno zadržao vlast nad državnom upravom dok je strateg Egejskog mora bio zadužen za opremanje flote i regrutaciju. Slična situacija postojala je i u temi Samos[6]. Prema navodima Konstantina Porfirogenita (913-959), temi Egejskog mora priključeni su početkom 10. veka Lezbos (sedište stratega), Lemnos, Imbros, Tenedos, Hios (kasnije priključen Samosu), Sporadi i Kikladi[7]. Podatak iz 911. godine svedoči o postojanju 2610 veslača i 400 marinaca u floti teme Egejskog mora[8]. Pokrajina je opstala do kraja 10. ili početka 11. veka kada je postepeno podeljena na manje teme. Kikladi, Sporadi, Hios i region oko Abidosa stekli su sopstvene stratege. Tema Egejskog mora obuhvatala je samo obale Propontide i region oko Carigrada[9]. Do kraja 11. veka je ono malo flote ove teme priključeno carskoj mornarici pod komandom mega duksa[10]. Potom je, u 12. veku, tema Egejskog mora spojena sa Opsikijom u jednu pokrajinu što je potvrđeno i ugovorom Partitio terrarum imperii Romaniae iz 1204. godine[11]. Tema je zvanično prestala da postoji 1204. godine po padu Carigrada u Četvrtom krstaškom ratu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nesbitt & Oikonomides 1994, str. 110–112
- ^ Kazhdan 1991, str. 26.
- ^ Ahrweiler 1966, str. 76–81
- ^ Kazhdan 1991, str. 26–27
- ^ Oikonomides 1972, str. 46–47
- ^ Nesbitt & Oikonomides 1994, str. 109, 112
- ^ Ahrweiler (1966). str. 76.–79, 132–133 (Note #5); Nesbitt & Oikonomides (1994). str. 123., 139, 141.
- ^ Treadgold 1995, str. 67, 76.
- ^ Ahrweiler 1966, str. 132–133
- ^ Nesbitt & Oikonomides 1994, str. 112
- ^ Ahrweiler 1966, str. 79.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Ahrweiler, Hélène (1966). Byzance et la Mer: La Marine de Guerre, la Politique et les Institutiones Maritimes de Byzance aux VIIe–XVe Siècles (na jeziku: French). Paris, France: Presses universitaires de France.
- Kazhdan, Alexander Petrovich, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York, New York and Oxford, United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6.
- Nesbitt, John W.; Oikonomides, Nicolas, ur. (1994). Catalogue of Byzantine Seals at Dumbarton Oaks and in the Fogg Museum of Art, Volume 2: South of the Balkans, the Islands, South of Asia Minor. Washington, District of Columbia: Dumbarton Oaks Research Library and Collection. ISBN 978-0-88402-226-8.
- Oikonomides, Nicolas (1972). Les Listes de Préséance Byzantines des IXe et Xe Siècles (na jeziku: French). Paris, France: Editions du Centre National de la Recherche Scientifique.
- Treadgold, Warren T. (1995). Byzantium and Its Army, 284–1081. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3163-8.