Emanuel Šefer
Emanuel Šefer | |
---|---|
Datum rođenja | 20. april 1900. |
Mesto rođenja | Hlučin Austrougarska |
Datum smrti | 4. decembar 1974.74 god.) ( |
Mesto smrti | Keln Zapadna Nemačka |
Emanuel Šefer (nem. Emanuel Schäfer; Hlučin, 20. april 1900 — Keln, 4. decembar 1974) je bio nacistički šef Policije bezbednosti i Službe bezbednosti u okupiranoj Srbiji u Drugom svetskom ratu.[traži se izvor]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen 1900. godine u češkom gradu Hlučinu. Policijsku karijeru je započeo 1925. godine, u Potsdamu. Godine 1933. postaje šef policije u Breslauu, a iste godine učlanjuje se u nacionalsocijalističku partiju. Postaje tada pripadnik SA formacija, a i Službi bezbednosti SS.[1]
Početkom Drugog svetskog rata, Šefer je imenovan šefa Ajnzacgrupe II, tokom ratnog pohoda u Poljskoj. Kasnije, sve do kraja 1941. godine, obavlja važne policijske funkcije u Katovicama i Kelnu, gde nadgleda prve deportacije Jevreja iz tih gradova u Nisko, Loc i Rigu. U januaru 1942. godine, Rajnhard Hajdrih ga je postavio za šefa Policije bezbednosti i Službe bezbednosti u Srbiji ; bio je to period reorganizacije okupacionog aparata, u kojem će u Srbiju doći i Bruno Zatler, novi šef beogradskog Gestapoa, i August Majsner, viši vođa SS i policije. Šefer će preuzeti sav personal od SS pukovnika Vilhelma Fuksa, osim Hansa Helma, koji je premešeten u Zagreb.[2]
Šefer je na proleće 1942. godine nadgledao likvidaciju jevrejskih žena i dece interniranih na Sajmištu, posle čega je saopštio Berlinu: „Beograd je jedini veliki grad u Evropi koji je bez Jevreja!“[3]
Šefer je iz Beograda premešten u BdS u Trst.[4] Posle rata se skrivao sve dok nije otkriven aprila 1951.[5]
Zbog uloge u zločinima počinjenim nad Jevrejima u Poljskoj i Srbiji, Emanuel Šefer je 1953. osuđen u Zapadnoj Nemačkoj na šest i po godina zatvora.[4] Umro je 1974. godine.[traži se izvor]
Napomena[uredi | uredi izvor]
- Sadržaj članka je preuzet iz publikacije Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. objavljene pod Creative Commons licencom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Browder 1996, str. 60.
- ^ Odić & Komarica 1977, str. 134–135.
- ^ Browning 2004, str. 422–423.
- ^ a b Odić & Komarica 1977, str. 222.
- ^ Lebel 2007, str. 342.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Odić, Slavko; Komarica, Slavko (1977). Noć i magla: Gestapo u Jugoslaviji. Zagreb: Centar za informacije i publicitet.
- Browning, Christopher (2004). The Origins of the Final Solution. Heinemann.
- Browder, George C. (1996). Hitler's Enforcers : The Gestapo and the SS Security Service in the Nazi Revolution: The Gestapo and the SS Security Service in the Nazi Revolution. Oxford University Press, USA. ISBN 978-0-19-534451-6.
- Lebel, G'eni (2007). Until "the Final Solution": The Jews in Belgrade 1521 - 1942. Avotaynu. ISBN 978-1-886223-33-2.