Emanuel Šefer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emanuel Šefer
Emanuel Šefer (levo) u bugarskoj ambasadi u Beogradu
Datum rođenja(1900-04-20)20. april 1900.
Mesto rođenjaHlučin
 Austrougarska
Datum smrti4. decembar 1974.(1974-12-04) (74 god.)
Mesto smrtiKeln
 Zapadna Nemačka

Emanuel Šefer (nem. Emanuel Schäfer; Hlučin, 20. april 1900Keln, 4. decembar 1974) je bio nacistički šef Policije bezbednosti i Službe bezbednosti u okupiranoj Srbiji u Drugom svetskom ratu.[traži se izvor]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 1900. godine u češkom gradu Hlučinu. Policijsku karijeru je započeo 1925. godine, u Potsdamu. Godine 1933. postaje šef policije u Breslauu, a iste godine učlanjuje se u nacionalsocijalističku partiju. Postaje tada pripadnik SA formacija, a i Službi bezbednosti SS.[1]

Početkom Drugog svetskog rata, Šefer je imenovan šefa Ajnzacgrupe II, tokom ratnog pohoda u Poljskoj. Kasnije, sve do kraja 1941. godine, obavlja važne policijske funkcije u Katovicama i Kelnu, gde nadgleda prve deportacije Jevreja iz tih gradova u Nisko, Loc i Rigu. U januaru 1942. godine, Rajnhard Hajdrih ga je postavio za šefa Policije bezbednosti i Službe bezbednosti u Srbiji ; bio je to period reorganizacije okupacionog aparata, u kojem će u Srbiju doći i Bruno Zatler, novi šef beogradskog Gestapoa, i August Majsner, viši vođa SS i policije. Šefer će preuzeti sav personal od SS pukovnika Vilhelma Fuksa, osim Hansa Helma, koji je premešeten u Zagreb.[2]

Šefer je na proleće 1942. godine nadgledao likvidaciju jevrejskih žena i dece interniranih na Sajmištu, posle čega je saopštio Berlinu: „Beograd je jedini veliki grad u Evropi koji je bez Jevreja![3]

Šefer je iz Beograda premešten u BdS u Trst.[4] Posle rata se skrivao sve dok nije otkriven aprila 1951.[5]

Zbog uloge u zločinima počinjenim nad Jevrejima u Poljskoj i Srbiji, Emanuel Šefer je 1953. osuđen u Zapadnoj Nemačkoj na šest i po godina zatvora.[4] Umro je 1974. godine.[traži se izvor]

Napomena[uredi | uredi izvor]

  • Sadržaj članka je preuzet iz publikacije Mesta stradanja i antifašističke borbe u Beogradu 1941–44. objavljene pod Creative Commons licencom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Browder 1996, str. 60.
  2. ^ Odić & Komarica 1977, str. 134–135.
  3. ^ Browning 2004, str. 422–423.
  4. ^ a b Odić & Komarica 1977, str. 222.
  5. ^ Lebel 2007, str. 342.

Literatura[uredi | uredi izvor]