Emilija—Romanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emilija-Romanja
Emilia-Romagna
Emélia-Rumâgnav
Emélia-Rumâgna

{{{caption1}}}
Položaj Emilije-Romanje
Država Italija
Admin. centarBolonja
Službeni jezikemilijanski, romanjolski
PredsednikVasko Erani
Površina22.123,09 km2
 — broj st.4.293.825
 — gustina st.194,09 st./km2
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Emilija-Romanja (ital. Emilia-Romagna) je jedna od 20 regija Italije. Nalazi se u njenom sjevernom dijelu zemlje. Glavni grad je Bolonja, a poznati gradovi su i Modena, Parma, Ređo Emilija, Ravena, Ferara, Rimini.

Emilija-Romanja je poznata kao važna poljoprivredno-prehrambena pokrajina Italije sa nizom poznatih prehrambenih preduzeća velikog obima.

Poreklo naziva[uredi | uredi izvor]

Emilija-Romanja duguje naziv starorimskom putu Vija Emilija Romanska, koji je prolazio ovom pokrajinom. Ovaj put je imao veliki značaj, budući da je povezivao carski Rim sa severom carstva.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Emilija-Romanja je severna pokrajina Italije sa kratkom državnom granicom ka San Marinu na jugoistoku. Na istoku se nalazi Jadransko more. Sa ostalih strana nalaze se druge italijanske pokrajine:

U okviru Emilija-Romanja nalaze dve veće oblasti: Emilija na zapadu i ka reci Po i Romanja na istoku, ka Jadranu.

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Reka Reno je druga po važnosti u pokrajini

Površina pokrajine je 22.123 km² i po ovome je Emilija-Romanja jedna od najprostranijih italijanskih pokrajina.

Reljef[uredi | uredi izvor]

U okviru Emilije-Romanje razlikuje se nekoliko prirodnih celina u pravcu sever - jug. Severni deo je ravničarsko područje uz reku Po i Jadran. To je južni i jugoistočni deo Padske nizije, žitnice Italije. Ovaj deo zauzima gotovo polovinu površine pokrajine i tu se gaje žita i povrće. Na krajnjem severu i istoku područje je čak močvarno. Celina predapeninskog pobrđa je srednja celina i zauzima preko čevrtine pokrajine (27%). To je oblast vinograda i voćnjaka. Južni deo (25% površine pokrajine) je izrazito planinski u okviru sistema Apenina sa nekoliko naseljenijih dolina. To je stočarsko područje, jedino su u dolinama su razvijene ostale vrste poljoprivrede. U planinama se nalazi i nekoliko banjskih lečilišta.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima u većem delu Emilije-Romanje je prelazna između sredozemne sa mora na istoku ka kontinentalnoj na zapadu, u dubini kopna. Stoga su zime nešto blaže, a leta toplija i suvlja nego kod prave kontinentalne klime. Sa druge strane, ima više padavina i manje osunčanja nego kod prave sredozemne klime. U višim krajevima klima je oštrija.

Vode[uredi | uredi izvor]

Emilija-Romanja je primorska pokrajina sa izlaskom na Jadran na istoku. Nedostatak obale je njen močvarni karakter sa više laguna. Rečnim sistemom dominira reka Po na krajnjem severu pokrajine i većim dleom granica ka Lombardiji i Venetu. Ona teče uporednički. U nju se uliva većina reka meridijanskog pravca sa juga, koje su relativno kratke i bez većih pritoka. Ove reke se koriste obilato za navodnjavanje, a u vezi sa tim postoji i veoma razvijen sistem veštačkih kanala. Jedina značajnija reka je reka Reno, koja se sa planina spušta ka Jadranu, južno od Poa.

Upravna podela[uredi | uredi izvor]

Okruzi Emilije-Romanje

Emilija-Romanja je podeljena u 9 okruga, odn. provincija sa istoimenim gradovima kao upravnim središtima:

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vrh na Apeninima u južnoj Emiliji-Romanji
Obradiva polja na nizijskom severu
Bolonja, upravno središte i najveći grad pokrajine
Jedan od vizantijskih mozaika u Raveni

Područje Emilije-Romanje bilo je naseljeno još u vreme praistorije (Etrurci, Gali, Kelti). Rimljani zaposedaju ovo područje u 2. veku p. n. e.. Tokom nekoliko vekova vladavine starog Rima stanovništvo je romanizovano, a provincija se razvila u jednu od najrazvijenijih. Tada je ova oblast bila znana kao Emilija.

Za razliku od većine nekadašnjih starorimskih krajeva, koji su po propasti starog Rima izgubili na značaju i nazadovali, Emilija-Romanja je u ranom srednjem veku doživela svoje svetle trenutke. Tada se u gradu Raveni uspostavlja gotovo dvovekovna vlast Vizantije nad dobrim delom današnje Italije (540—751|751.]] g.). Iz toga se i izrodilo ime Romanja (nekadašnji naziv za Vizantiju bio je Romanija). Tokom ovog razdoblja u Raveni i okolini podignuto je nekoliko velelepnih crkava.

Potom je sledila vlast stranih država, Franačke, Bavarske. U 10. vek došlo je u ovoj oblasti do naglog razvoja privrede, što je iskoristilo mesno plemstvo i ostamostalilo se u vidu više državica sa dominatnim vladarskim porodicama. Od njih najzančajnije državice bile su Ferara (porodica del Este) i Rimini (porodica Malatesta). Svoj najviši procvat ove državice doživljavaju u vreme renesanse. Posle tog razdoblja područje se još više drobi na male države, a značajan deo preuzima i Papska država.

Tokom Napoleonovih ratova Emilija-Romanja je bila deo njegove Kraljevine Italije, da bi potom bila deo Papske države. 1861. g. došlo je do pripajanja ove oblasti novoosnovanoj Italiji. Odmah je osnovana pokrajina Emilija-Romanja. Nova vladavina nije donela privredni procvat. Tek u drugoj polovini 20. veka pokrajina je uspela razviti se u visokorazvijenu oblast Italije.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Danas Emilija-Romanja ima preko 4,2 miliona stanovnika i to je jedna od naseljenijih pokrajina Italije. To je za 50% više stanovnika nego pre jednog veka, odnosno za 10% više nego pre 25 godina.

Gustina Naseljenosti je gotovo 200 st./km², što je veoma slično državnom proseku (200 st./km²). Ravničarski deo pokrajine je znatno gušće naseljen nego Apeninsko područje na jugu ili oblast laguna i močvara na krajnjem severu i severoistoku. Posebno je gusto naseljena „ekonomska kičma“ pokrajine, linija Pjačenca - Parma - Ređo Emilija - Modena - Bolonja - Forli - Rimini.

Etnička slika U pokrajini dominira italijansko stanovništvo. Uticaj naglog razvoja pokrajine u poslednjim decenijama ogleda se i u velikom udelu stanovništva sa privremenim boravkom (8,5%).

Privreda[uredi | uredi izvor]

Emilija-Romanja je tradicionalno poznata kao poljoprivredna oblast sa nizom gajenih kultura. Posldnjih decenija na ovu delatnost pridodata je veoma reazvijena prehrambena industrija ("Parmalat"). U novije vreme razvijaju se idruge grade industrije, posebno one oslonjene na visoke tehnologije. Treba spomenuti i turizam duž Jadranske obale, posebno područje Riminija.

Slike gradova pokrajine[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]