Eparhija budimska
Eparhija budimska Srpska pravoslavna crkva | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Sedište | Sentandreja |
Država | ![]() ![]() |
Osnovana | 17. vek |
Broj manastira | 2 |
Zvanični veb-sajt | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Lukijan (Pantelić) |
Čin arhijereja | episkop |
Titula arhijereja | episkop budimski i administrator Eparhije temišvarske |
![]() |
Eparhija budimska je eparhija Srpske pravoslavne crkve, koja obuhvata srpske pravoslavne parohije i manastire u Mađarskoj, a takođe ima nadležnost i nad srpskim pravoslavnim opštinama u Slovačkoj i Češkoj. Eparhijsko sedište se nalazi pri sabornoj crkvi u Sentandreji, a eparhijski arhijerej je episkop Lukijan (Pantelić).[1][2][3]
Istorija[uredi | uredi izvor]

Ne zna se pouzdano kada je osnovana Budimska eparhija, pretpostavlja se da je to bilo 40-ih godina 17. veka. Na to područje doseljavalo se srpsko pravoslavno stanovništvo iz krajeva pod upravom Turske. Tako je već 1511. sazidana crkva u Komoranu, a potom i manastir Grabovac.
Posle Velike seobe Srba (1690) oko 37 hiljada srpskih porodica našlo se na teritoriji Ugarske od toga oko 8 hiljada porodica u Sentandreji. Po odobrenju cara Leopolda I dana 4. marta 1695. mitropolit Jeftimije Popović potvrđen je u zvanju budimskog episkopa. Puna titula glasila je „episkop budimski, peštanski, sentandrejski, stonobeogradski, sečujski, sigetski, muhačopoljski”. To je početak procvata Budimske eparhije.
Tokom 18. veka izgrađen je veliki broj hramova u ovoj eparhiji, uglavnom u baroknom stilu. U Sentandreji je krajem 19. veka bilo svega 617 pravoslavnih žitelja, a 1924. samo 231 se izjasnilo kao Srbi. Zbog smanjenja broja pravoslavnih vernika eparhija je bila prinuđena da neke hramove ustupi Katoličkoj crkvi, tako da je za nekoliko decenija izgubila 16 hramova iz 18. veka.
Budimska eparhija obuhvata parohije u Mađarskoj i dve u Češkoj. Prema podacima iz 2002, eparhija ima dva arhijerejska namesništva sa 39 parohija i 11 sveštenika i dva manastira, Grabovac i Manastir Srpski Kovin. Posle Drugog svetskog rata, eparhija nije imala ustoličenog episkopa nego se njom uglavnom administriralo iz Beograda, sve dok 1988. nije za episkopa postavljen vladika Danilo Krstić. Biblioteka Budimske eparhije u Sentandreji ima preko 9.400 knjiga. Tu se nalazi i Srpski pravoslavni muzej.
Episkopi[uredi | uredi izvor]


Episkopi Budimske eparhije do sada bili su: (nepotpun spisak)
- Sava (15. vek);
- Sevastijan I (1643.);
- Sevastijan II (†1663);
- Simeon (1649-1664);
- Viktor (1660—1668 i 1680—1684);
- Kiril (1668—1680);
- Evtimije Popović (1695—1700);
![]() |
Vikentije Popović-Hadžilavić (1708—1713); |
- Mihailo Milošević (1716—1728);
- Vasilije Dimitrijević (1728—1748);
- Dionisije Novaković (1749—1767);
- Arsenije Radivojević (1770—1774);
![]() |
Sofronije Kirilović (1774—1781); |
![]() |
Stefan Stratimirović (1786—1790); |
- Dionisije Popović (1791—1828);
- Stefan Stanković (1829—1834);
- Justin Jovanović (1834);
Pantelejmon Živković (1836—1839); | |
![]() |
Platon Atanacković (1839—1851); |
![]() |
Arsenije Stojković (1852—1892); |
![]() |
Jeremija Mađarević, episkop budimski 1896, izabran 1895. |
![]() |
Lukijan Bogdanović (1897—1908); |
![]() |
Georgije Zubković (1913—1951); |
Hrizostom Vojinović (1951—1952); | |
German Đorić (1952—1956); |
- Arsenije Bradvarević (1960—1963);
- 1951—1988 samo administratori eparhije;
![]() |
dr Danilo Krstić (1988—2002, pre toga administrator eparhije 1984—1988); |
- Lukijan Pantelić (od 2002).
Episkop Lukijan takođe administrira i Temišvarskom eparhijom.
Hramovi[uredi | uredi izvor]



Hramovi i kapele Budimske eparhije su svrstani u tri Arhijerska namesništva:[4]
- Arhijerejsko namesništvo budimsko - Arhijerejski namesnik: Protojerej Zoran Ostojić
- Arhijerejsko namesništvo mohačko - Arhijerejski namesnik: Jerej Zoran Živić
- Arhijerejsko namesništvo segedinsko - Arhijerejski namesnik: Protojerej-stavrofor Ilija Galić
Eparhija budimska raspolaže sa 40 hrama i 4 kapele. Mnogi od ovih hramova danas su zatvoreni, u mestima gde Srba ima veoma malo ili ih više i nema, ali predstavljaju značajno svedočanstvo o istoriji Srba u Mađarskoj.
Parohije u okviru Arhijerskih namesništva:
Arhijerejsko namesništvo budimsko
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Srpski Almaš (Rácalmás)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Bata (Százhalombatta)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Budimpešta (Budapest)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Pantelija (Dunaújváros)
- Crkva Svete Trojice, Dunafeldvar (Dunaföldvár)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Đer (Győr)
- Crkva svetog arhanđela Gavrila, Kalaz (Budakalász)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Lovra (Lórév)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Jegra (Eger)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Pomaz (Pomáz)
- Saborna crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Sentandreja (Szentendre)
- Crkva svetog Preobraženja Gospodnjeg, Sentandreja (Szentendre)
- Crkva Blagoveštenja Presvete Bogorodice, Sentandreja (Szentendre)
- Crkva svetog arhanđela Mihaila, Sentandreja (Szentendre)
- Crkva Rođenja svetog Jovana Krstitelja, Stoni Beograd (Székesfehérvár)
- Crkva svetog arhanđela Gavrila, Čobanac (Csobánka)
- Crkva svetog Stefana Dečanskog, Čip (Szigetcsép)
Arhijerejsko namesništvo mohačko
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Baja (Baja)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Breme (Beremend)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Viljan (Villány)
- Crkva svete Petke, Iločac (Illocska)
- Crkva svetog Jovana Krstitelja, Lipovo (Lippó)
- Crkva svetog apostola i jevanđeliste Luke, Mađarboja (Magyarbóly)
- Crkva svete Petke, Majiš (Majs)
- Crkva Svete Trojice, Medina (Medina)
- Crkva Svete Trojice, Mohač (Mohács)
- Kapela svetog cara Konstantina i carice Jelene, Mohač (Mohács)
- Crkva Svetih apostola Andronika i Junije, Pečuj (Pécs)
- Kapela svetog Simeona Stolpnika, Pečuj (Pécs)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Srpska Mečka (Erdősmecske)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Santovo (Hercegszántó)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Sečuj, (Dunaszekcső)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Šarok (Sárok)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Šikloš (Siklós)
- Crkva svetog velikomučenika Geogrija, Šumberak (Somberek)
Arhijerejsko namesništvo segedinsko
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Batanja (Battonya)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Vašaršelj (Hódmezővásárhely)
- Kapela svetog cara Konstantina i carice Jelene, Vašaršelj (Hódmezővásárhely)
- Crkva svetog Preobraženja Gospodnjeg, Deska (Deszk)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Novi Sentivan (Újszentiván)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Segedin (Szeged)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Sirig (Szőreg)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Čanad (Magyarcsanád)
- Kapela svete Katarine, Stoni Beograd (Székesfehérvár)
Srpska pravoslavna parohija u Pragu nema svoj hram, već se bogosluženja vrše u pravoslavnom hramu Uspenja Presvete Bogorodice na praškom Olšanskom groblju.
Na teritoriji Mađarske ukupno ima jedanaest parohija sa aktivnim sveštenstvom, i to su: Bata, Batanja, Budimpešta, Deska, Lovra, Mohač, Pečuj, Pomaz, Santovo, Segedin i Sentandreja. Sveštenici ovih jedanaest parohija administriraju ostalim parohijama u Mađarskoj.
Manastiri[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Srpska pravoslavna eparhija budimska
- ^ Davidov 1990.
- ^ Vasin & Ninković 2018.
- ^ „Parohije”. serbdiocese.hu. Pristupljeno 29. 4. 2022.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2018). Istorija Budimske eparhije. Sremska Mitrovica: Istorijski arhiv.
- Davidov, Dinko (1990). Spomenici Budimske eparhije. Beograd: Prosveta.
- Dujmov, Milan (2013). Lista sveštenika Srpske pravoslavne eparhije Budimske. Budimpešta: Autorsko izdanje.
- Gavrilović, Slavko (1995). „O unijaćenju i pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj (XIII-XIX vek)”. Zbornik o Srbima u Hrvatskoj. 3: 7—44.
- Gavrilović, Slavko (1996a). „Unijaćenje Srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji (XVI-XVIII vek)”. Srpski narod van granica današnje SR Jugoslavije od kraja XV veka do 1914. godine. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 37—47.
- Gavrilović, Slavko (1996b). „Problem unijaćenja i kroatizacije Srba”. Republika Srpska Krajina. Topusko-Knin-Beograd: Srpsko kulturno društvo „Sava Mrkalj”, Srpsko kulturno društvo „Zora”, Radnička štampa. str. 111—126.
- Zirojević, Olga (1984). Crkve i manastiri na području Pećke patrijaršije do 1683. godine. Beograd: Istorijski institut, Narodna knjiga.
- Korolija-Crkvenjakov, Daniela, ur. (1990). Zaštita kulturno-istorijskog nasleđa Budimske i Temišvarske eparhije. Novi Sad: Galerija Matice srpske. Arhivirano iz originala 09. 12. 2021. g. Pristupljeno 09. 12. 2021.
- Popović, Dušan J. (1952). Srbi u Budimu od 1690 do 1740. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Popović, Dušan J. (1954). Velika seoba Srba 1690: Srbi seljaci i plemići. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Puzović, Predrag (1996). „Eparhije Srpske pravoslavne crkve u rasejanju” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 40 (1—2): 87—96.
- Tričković, Radmila (1980). „Srpska crkva sredinom XVII veka”. Glas SANU. 320 (2): 61—164.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Projekat Rastko Budimpešta — Sentandreja
- Srpsko-mađarske kulturne veze
- Sentandreja kroz vekove („Pravoslavlje”, br. 924, 15. septembar 2005)
- Srpska crkvena opština u Pragu („Pravoslavlje”, br. 935, 1. mart 2006)
- Zvanična stranica srpske pravoslavne kapele svetog Simeona Stolpnika u Pečuju
- Zvanična stranica pravoslavne crkvene opštine „Sveti knez Lazar” u Pragu
- Čuvaju blago Čarnojevića („Večernje novosti”, 20. decembar 2015)
- SPC (2021): Kanonska jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve u Mađarskoj Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2021)