Eridu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eridu je bio antički grad deset kilometara jugozapadno od Ura. Bio je najjužniji od konglomeracije gradova, koji su se razvijali oko hramova, gotovo jedan za drugim u Sumeru u južnoj Mesopotamiji. Prema sumerskoj listi kraljeva Eridu je bio prvi grad na svetu. Verovatno je najstariji grad u Sumeru osnovan oko 5.000. p. n. e. - 4.000. p. n. e..

Po sumerskoj mitologiji jedan je od pet gradova, koji su izgrađeni pre Potopa. Izgleda da je bio najranije sumersko naselje i da je najverovatnije osnovan oko 4.000. p. n. e. blizu ušća reke Eufrat u Persijski zaliv. Sa akumulacijom mulja obala se pomakla tokom mnogo milenijuma, tako da je grad sada podosta udaljen od mora.

Prema Gvendolinu Lejku Eridu je osnovan na spoju tri različita ekosistema sa tri različita životna stila. Najstarije poljoprivredno naselje bilo je bazirano na intenzivnoj poljoprivredi sa navodnjavanjem. Karakteristična je bila gradnja kanala i kuća od blatnih cigli. Druga kultura su bili ribari, koji su živeli u kućercima od trske. Trećoj kulturi pripadalo je nomadsko stanovništvo sa ovcama i kozama, a živeli su u šatorima. Kejt Filden kaže da je najranije naselje iz 5.000. p. n. e. i da je izraslo u značajan grad do 2900. p. n. e. i da je pokrivao oko 8 do 10 hektara. Kejt dalje navodi da je grad do 2050. p. n. e. izgubio svoj značaj. Ima veoma malo dokaza da je grad bio nastanjen posle toga. Osamnaest hramova od blatnih cigli jedan na drugom se nalazi na mestu nezavršenog zigurata od Amar-Sina (oko 2047. p. n. e.-2039. p. n. e.).

Iskopavanja Eridua su vršili Iračani iz iračkog antičkog departmana između 1946. i 1949.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Margaret Whitney Green, Eridu in Sumerian Literature, PhD dissertation, University of Chicago, 1975.
  • A. Leo Oppenheim, Ancient Mesopotamia: Portrait of a dead civilization.
  • Gwendolyn Leick, Mesopotamia: The invention of the city.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]