Erih Mendelson
Erih Mendelson | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 21. mart 1887. |
Mesto rođenja | Alenštajn, Nemačko carstvo |
Datum smrti | 15. septembar 1953.66 god.) ( |
Mesto smrti | San Francisko, SAD |
Erih Mendelson (nem. Erich Mendelsohn; 21. mart 1887, Alenštajn, Istočna Pruska – 15. septembar 1953, San Francisko, Kalifornija) bio je poznati nemački arhitekta pristalica generacije ekspresionizma i organske arhitekture koji je realizovao tip nezaevisne arhitekture koju je prezentirao na građevinama najme robnih kuća, administrativnih zgrada i fabrika.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rodio se u gradu Alenštajnu u Istočnoj Pruskoj[2] (danas je to Poljska) 1887. godine i jevrejskog je porekla.[3] Bio je peto od šestoro dece; majka mu je bila Ema Ester (rođena Jaruslavski), šeširdžija, a otac David je bio trgovac.[2][4] Srednju školu-humanističku gimnaziju završio je u rodnom gradu i nastavio je studij u Berlinu a 1906. godine je počeo studij ekonomije na univerzitetu u Minhenu. 1809. je počeo sa studijem arhitekture na tehničkom univerzitetu u Berlinu i nakon dve godine prešao je na univerzitet u Minhenu gde je svoj studij arhitekture završio 1912. godine. U minhenu je bio pod uticajem Teodora Fišera čije je stvaranje bilo pod uticajem neoklasicizma i secesije a zatim je došao u doticaj sa ekspresionistički orijentisanim arhitektima iz grupe „Der Braue Reiter“ i „Die Brücke“.
Od 1912. do 1914. i radio je kao nezavisan arhitekta u Minhenu. Godine 1915. se oženio sa Luis Mas.[5] Dobri odnosi sa poznatim ljudima pomogli su Mendelsonu. Posredstvom supruge sreo je Herberta Frojndliha zastupnika direktora instituta za fizikalnu hemiju i elektrohemiju. Sagradio je 1921. godine za institut astrofizičku opservatoriju u kojoj je trebalo da bude prostor u kojem bi se overavala Ajnštajnova teorija relativnosti poznata pod imenom Ajnštajnova kula u Postdamu. Koncepcija je izvedena iz koncepcija rešenja iz doba posle Prvog svetskog rata, a objekat je najznačajnije ostvarenje projekata graševina heterogenih oblika, koji su u ta vremena smatrani utopijama i ostajali su u većini na papiru kao neostvarena dela i njegova valjkasta celina objekta podseća na osobine aerodinamičkih vozila.[6] Dalja građevina je bila šeširdžiska tvornica u Lukenvaldu.
Tokom 1924. godine bio je učesnik u osnivanju progresivne arhitektonske grupe „Die Ring“ skupa sa poznatim arhitektima Ludvig Mis van der Roe i Valter Gropijusom i njegova sledeća faza je bila jako uspešna i stvarao je u Evropi skupa sa Le Korbizijeom i daljim poznatim arhitektima sa kojima je doprineo i razvoju sovijetske arhitektura.
Godine 1933, zbog nastupa antižidovskih i antisemitskih tendencija, emigrirao je u Englesku.[7] Njegova imovina je pripala nacistima i bio je isključen iz spiska Nemačke arhitektonske unije i iz Pruske akademije umetnosti. U Engleskoj je sarađivao sa Sergejom Hermajefom i projektovao je i seriju zgrada za Palestinu.
Od 1941. godine živeo u SAD sa novim imenom Erik i predavao na Univerzitetu Berkli. Godine 1945. trajno se naselio u San Francisku gde je do konca života posvetio projektima jevrejske zajednice.
Filozofija[uredi | uredi izvor]
Mendelsonova osnovna filozofija koja je proizašla iz prvih iskustava iz ekspresionizma bio je dinamizam. Ovaj pravac je prezentirao arhitektonsku misao koja je bila veoma lična a njegov deo arhitektonskog stvaralaštva je odvođen iz romantičkog simbolizma dok je poslednja faza njegovog stvaralaštva bila već mnogo linearnija.
Arhitektonska karijera[uredi | uredi izvor]
Krajem 1918. godine, po povratku iz Prvog svetskog rata, uspostavio je praksu u Berlinu. Ajnštajnturm i fabrika šešira u Lukenvald su uspostavili njegovu reputaciju. Fabrika šešira je puštena u rad 1921. godine, Mendelsonov dizajn je uključivao četiri proizvodne hale, kotao, turbinu, dve kapije i halu za farbanje. Hala za farbanje postala je prepoznatljiva karakteristika fabrike, zgrada je oblikovana sa modernom ventilacionom haubom koja je izbacivala otrovne pare koje se koriste u procesu bojenja. Struktura je čak ironično podsećala na šešir.[8]
Još 1924, Wasmuths Monatshefte für Baukunst (serija mesečnih časopisa o arhitekturi) izdala je knjižicu o njegovom radu. Iste godine, zajedno sa Ludvig Mis van der Roeom i Valterom Gropijusom, bio je jedan od osnivača progresivne arhitektonske grupe poznate kao Der Ring. U njegovoj praksi radilo je čak četrdesetak ljudi, među njima kao pripravnik Julije Posener, kasnije istoričar arhitekture. Mendelsonov rad je obuhvatio konzumerizam Vajmarske republike, posebno u njegovim radnjama: najpoznatija od koji je robna kuća Šoken. Ipak, bio je zainteresovan i za socijalističke eksperimente u SSSR-u, gde je 1926. godine (zajedno sa starijim arhitektom ovog projekta, Hipolitom Pretrom) projektovao Fabriku tekstila Crvene zastave. Njegove novinske kancelarije Moshaus i bioskop Univerzum takođe su imali veliki uticaj na art deko i Strimlajn modernu.
Godine 1926, on je kupio staru vilu, a 1928. projektovao je Rupenhorn, od blizu 4000 m2, koji je porodica koristila dve godine kasnije. Sa skupom publikacijom o svom novom domu, koju je između ostalih ilustrovao Amede Ozanfan, Mendelson je postao predmet zavisti.
Mendelson je dugo poznavao Hajma Vajcmana, kasnijeg predsednika Izraela. Početkom 1934. počeo je da planira u Vajcmanovo ime niz projekata u Palestini tokom britanskog mandata. Godine 1935, otvorio je kancelariju u Jerusalimu i planirao jerusalimske kamene zgrade u internacionalnom stilu koje su u velikoj meri uticale na lokalnu arhitekturu.[9] Godine 1938, raspustio je svoju kancelariju u Londonu. U isto vreme on i njegova supruga su dobili britansko državljanstvo i on je promenio ime u „Erik”; novo državljanstvo im je takođe omogućilo da izdaju garancije i tako dovedu druge članove porodice u Britaniju.[10] Mendelson je u Palestini sagradio mnoge danas poznate zgrade: Vajcmanovu kuću i tri laboratorije na Vajcmanovom institutu za nauku, Anglo-palestinsku banku u Jerusalimu, bolnicu Hadasa na planini Skopus, bolnicu Rambam u Haifi i druge.
Od 1941. do svoje smrti, Mendelson je živeo u Sjedinjenim Državama i predavao na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju. Sve do kraja Drugog svetskog rata njegove aktivnosti su bile ograničene njegovim imigracionim statusom na predavanja i publikacije. Međutim, on je takođe služio kao savetnik vlade SAD. Na primer, 1943. godine sarađivao je sa Američkom armijom i Standard Ojlom kako bi izgradio „Nemačko selo“, skup replika tipičnih nemačkih radničkih stambenih naselja, što je bilo od ključnog značaja za sticanje znanja i iskustva neophodnog da se izvrši bombardovanje Berlina.[11] Godine 1945, uspostavio se u San Francisku. Od tada do svoje smrti 1953. godine preduzimao je razne projekte, uglavnom za jevrejske zajednice.
Delo[uredi | uredi izvor]
- Hala za Hermanovu šeširdžinicu u Lukenvaldu (1919. – 1920)
- Ajnštajnova kula u Postdamu (1920. – 1921.zgrada, 1921. – 1924. tehnička opremljenost)
- Kuća Mose – pregradnja kancelarije i štamparije Rudolfa Mosa (1921. – 1923)
- Robna kuća Šoken u Nirnbergu (1925. – 1926)
- Tekstilna fabrika u Petrogradu (1926)
- Dogradnja i pregradnja robne kuće u Duisburgu (1925. – 1927)
- Robna kuća Šoken u Štutgartu (1923. – 1928)
- Izložbeni paviljon za Rudolfa Mosa (1928)
- Voga kompleks i univerzum- bioskop, Berlin (1925. – 1931)
- Robna kuća Šoken u Kemincu (1927. – 1930. )
- Lična vila u Berlinu (1928. – 1930. )
- Kuća Kolumbus u Berlinu (1928. – 1932. )
- Židovski omladinski centar u Esenu (1930. – 1933. )
- Paviljon „The De La Warr, Bexhill – on – Sea“ Suseks (1934. )
- „Cohen House, Chelsea“, London (1934. – 1936. )
- Vila Vaicman Rehovot (Izrael) (1935. – 1936. )
- Univerzitet u Jeruzalimu (1934. – 1940. )
- Sinagoga „B'Nai Amoona“ (danas centar kreativne umetnosti), Univerzitetski grad- Misuri (1946. – 1950. )
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Erich Mendelsohn: Amerika. Bilderbuch eines Architekten (1976) Berlin: Nachdruck Da Capo Press, ISBN 0-306-70830-2
- Erich Mendelsohn: Rußland – Europa – Amerika. Ein architektonischer Querschnitt. (1929) Berlin
- Erich Mendelsohn: Neues Haus – Neue Welt. Mit Beiträgen von Amédée Ozenfant und Edwin Redslob (1932) Berlin. Reprinted, with an afterword by Bruno Zevi (1997) Berlin
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Erich Mendelsohn”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 15. 1. 2012.
- ^ a b „History - Jewish community before 1989 - Olsztyn - Virtual Shtetl”. sztetl.org.pl. Arhivirano iz originala 1. 1. 2014. g.
- ^ „This Day in Jewish History / Architect Erich Mendelsohn is born”. Haaretz.
- ^ Erich Mendelsohn in Berlin[mrtva veza]
- ^ Menelsohn. „Correspondence of Erich and Luise Mendelsohn 1910–1953”. getty.edu.
- ^ Savremena arhitektura, Udo Kulterman Novi Sad 1971.
- ^ Udo Kulterman, Savremena arhitektura, Novi Sad, 1971.
- ^ Architectuul
- ^ Incessant Visions, Something Eternal
- ^ Artists in Exile
- ^ Quoted by Mike Davis in Chapter 3 of his work Dead Cities. The original reference, according to this online version of the chapter Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. мај 2020), is "Design and Construction of Typical German and Japanese Test Structures at Dugway Proving Grounds, Utah" 27 May 1943, by the Standard Oil Development Company.
Литература[uredi | uredi izvor]
- Priručni slovnik naučni ČS Akademia vied, Praha, 1966.
- H. W. Janson, Istorija umetnosti, Beograd, 1962.
- Đina Piskel, Opšta istorija umetnosti, Beograd, 1972.
- Udo Kuterman, Savremena arhitektura, Novi Sad, 1971.
- Istoimeni članak u slovačkoj Vikipediji
- Bruno Zevi (1999) E. Mendelsohn - The Complete Works. Birkhäuser Verlag ISBN 3-7643-5975-7
- Von Eckardt, Wolf (1960) Masters of World Architecture: Eric Mendelsohn London: Mayflower. ISBN 0-8076-0230-2
- Whittick, Arnold (1956) Erich Mendelsohn (2nd Ed.). New York: F.W. Dodge Corporation
- Erich Mendelsohn: Complete Works of the Architect: Sketches, Designs, Buildings (1992 translation of Berlin, 1930 1st ed.) Princeton Architectural Press
- David Palterer, Erich Mendelsohn: Nuove riflessioni (New reflections). Ed. Tre Lune Edizioni, 2004. ISBN 8887355843, 100 p. ill.
- David Palterer, "Tracce di Mendelsohn", in Domus, 646, 1984, pp. 4–9
- Erich and Luise Mendelsohn papers, 1894-1992. Research Library at the Getty Research Institute. Los Angeles, California.
- —, Erich Mendelsohn: Das Gesamtschaffen des Architekten. Skizzen, Entwürfe, Bauten (1930) Berlin, Reprinted by Vieweg-Verlag, Braunschweig/Wiesbaden, 1988, ISBN 3-528-18731-X
- —, Erich Mendelsohn - Dynamik und Funktion, Katalog zur Ausstellung des Instituts für Auslandsbeziehungen e. V. (1999) Hatje Canz Verlag
- Julius Posener: "Erich Mendelsohn". In: Vorlesungen zur Geschichte der neuen Architektur, special issue of Arch+ for the 75th birthday of Julius Posener. Nr. 48, December 1997, 8-13
- Ita Heinze-Mühleib: Erich Mendelsohn. Bauten und Projekte in Palästina (1934-1941)
- Sigrid Achenbach: Erich Mendelsohn 1887-1953 : Ideen - Bauten - Projekte. Catalog for an exhibit on the 100th anniversary of his birth, Beständen der Kunstbibliothek, Staatliche Museen Preussischer Kulturbesitz. Willmuth Arenhövel Verlag, ISBN 3-922912-18-4
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hutfabrik Luckenwalde: "Meisterwerk von Mendelsohn hat wieder eine Zukunft", Kulturmagazin der Deutschen Stiftung Denkmalschutz, January 2005. (In German.)
- Hutfabrik Luckenwalde: „Meisterwerk von Mendelsohn hat wieder eine Zukunft“, Kulturmagazin der »Deutschen Stiftung Denkmalschutz«, Januar 2005
- Seite zu Erich Mendelsohn, Biographie - Theorie - Werk
- Web-Site mit Fotos von Architektur
- Birthplace house of Mendelsohn
- pre-burial house Mendelsohn planned in is hometown Olsztyn
- EMA - Erich Mendelsohn Archive: Correspondence of Erich and Luise Mendelsohn 1910-1953
- Mendelsohn's Incessant Visions - Biopic Film
- Buildings by Erich Mendelsohn in Urbipedia Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. decembar 2019)