Er Fransov let 358

Koordinate: 43° 39′ 23.2″ N 79° 37′ 29.0″ W / 43.656444° S; 79.624722° Z / 43.656444; -79.624722
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Erbas A340
Datum nesreće2. avgust 2005.
Mesto nesrećeAerodrom Pirson, Toronto, Kanada
Broj posade12
Broj povređenih43
Broj preživelih309 (svi)
VlasnikEr Frans
PoletanjeAerodrom Šarl de Gol, Pariz, Francuska
DestinacijaAerodrom Pirson, Toronto, Kanada
Put leta 358. Crte označavaju pozicije normalnog sletanja.

Er Fransov let 358 je bio let avionom erbas A340 iz Pariza, Francuska, do Toronta, Kanada.

Avion je poleteo iz Pariza u 11:53 UTC, 2. avgusta 2005. godine. Na svoju destinaciju, Toronto, je stigao u 20:01 UTC (16:01 EDT) i sleteo na sletnu stazu broj 24L-06R. Prilikom sletanja avion nije uspeo da se zaustavi na poletno-sletnoj stazi, već je produžio i zaustavio na 300 m od kraja poletno-sletne staze, zapalio se. U Erbasu je bilo 297 putnika i 12 članova posade. Svi putnici i članovi posade su preživeli.

Zbog nevremena koji je vladao u Torontu, mnogi letovi su otkazani a neka sletanja su preusmerena na okolne Kanadske aerodrome Otava, London, Hamilton, Montreal i Vinipeg[traži se izvor], i takođe na obližnje aerodrome u SAD, Sirakjuz[1] i Bafalo. Letovi iz Vankuvera su vraćeni. Ukupno je otkazano 540 letova.

Udes Er Fransa na letu 358 je bila jedna od najvećih nesreća koja je pogodila torontski aerodrom Pirson.

Žan Lepjer, kanadski ministar za saobraćaj, je izjavio da je let 358 čudo, jer činjenica da se dogodila takva nesreća a da su svi putnici preživeli[2]. Novine i informativni centri su tih dana izveštavale svoje čitaoce sa naslovima „Čudo u Torontu“,[2][3] „Torontska drama“ [4] i „Drama na poletno-sletnoj stazi 24L“ [5]

Putnici[uredi | uredi izvor]

Nacionalnost Ukupno
 Kanada 104
 Francuska 101
 Indija 008
 Italija 019
 Ujedinjeno Kraljevstvo 007
 SAD 019
 Nemačka 002
Ukupno 307

[6]

Putnici su bili biznismeni, turisti i studenti.[7]

Opis aviona[uredi | uredi izvor]

Erbas 340.

Opis događaja[uredi | uredi izvor]

Udes aviona se desio 2. avgusta 2005. godine u 20:03 UTC (16:03 EDT, lokalno vreme). Er Fransov let 358, avionom tipa Erbas A340, sa 297 putnika i 12 članova posade je sleteo sa poletno-sletne staze 24L na torontskom aerodromu Pirson, u Misisogi, i završio u uvali na 300 m od kraja poletno-sletne staze. Svi putnici i članovi posade su se uspešno evakuisali. Bilo je ukupno 43 povređena lica ali nije bilo smrtnog slučaja. Avion je totalno izgoreo.

Avion se spustio na aerodrom tokom veoma lošeg vremena – jakog vetra, kiše i nevremena praćenog gromovima (vidi vreme, ispod), i dodirnuo je poletno-sletnu stazu kasnije nego što je propisano. Neki putnici su kasnije izjavili da se avion njihao neposredno pred samo spuštanje, verovatni uzrok tome je turbolencija vazduha i naleti vetra tokom oluje. Jedan od putnika je izjavio da je nesreća bila kao i automobilska nesreća ali je trajala beskonačno dugo i bez prestanka ".[9]

Avion je dobio dozvolu da sleti u 16:04 EDT na sletnu poletno-sletnu stazu 24L, koja je dužine od 2.743 m i najkraća je od svih na aerodromu Pirson. Kada se avion spustio na poletno-sletnu stazu, nije uspeo da se zaustavi na njoj, već je produžio da klizi još 300 m i tek se zaustavio u jednoj uvali, odmah kod obližnjeg potoka Etobok, koji je nabujao od kiše koja padala, nedaleko od auto-puta broj 401. Vatra koja je izbila, počela je od sredine aviona kod levog krila i blokirala je neke od izlaza za evakuaciju. Ipak i pored toga svih 309 putnika i članova posade je uspelo da izađe iz aviona pre isteka od 90 sekundi. Vatrogasci i spasilačke ekipe su se pojavile na mesto udesa u roku od 52 sekunde [10]. Neki od tobogana za evakuaciju se nisu otvorili i putnici na tim izlazima su bili primorani da iskaču iz aviona. Evakuacija je protekla u redu i svako je radio svoj deo posla. Članovi posade su otvorili izlaze za evakuaciju, putnici su napuštali avion bez panike, u redu bez guranja, pomagali jedan drugome. Muškarci su prihvatali slabije i decu, na mestima gde se tobogani nisu otvorili i putnici bili primorani da skaču sa većih visina iz aviona.[11]

Ostaci Erbasa A340

Posle evakuacije iz aviona, neki putnici, uključujući i povređene, su završili na auto-putu 401, koji ide paralelno sa sletnom poletno-sletnom stazom. Saobraćaj na auto-putu je totalno stao i vozači su, i pored nevremena koje je trajalo, počeli da ukazuju pomoć nastradalima. Primali su ih u svoja vozila i autobuse. Neki od povređenih putnika su prevezeni privatnim kolima do bolnice. Ubrzo je naišla i policija koja je usmerila spasilačke ekipe i autobuse sa aerodromskih terminala na mesta gde bi se evakuisani putnici pokupili. Avion je goreo naredna dva sata i glavna vatra je ugašena nešto pre 18:00 EDT. Vatra koja je tinjala unutar avionskih delova je sasvim ugašena sutradan 3. avgusta 2005. i istražna komisija je odmah mogla započeti svoj posao.

Ovaj udes je prouzrokovao odlaganje na stotine letova na teritoriji čitave severne Amerike, ali već iste noći pet poletno-sletnih staza je stavljeno u promet.

Takođe je bio poremećen i drumski saobraćaj. Auto-put 401 je jedan od najprometnijih auto-puteva na svetu i glavna je saobraćajnica za Toronto i okolinu. Nesreća se dogodila baš kod mesta gde se spajaju 18 linija auto-puteva 403, 410 i 427.

Na istom aerodromu, skoro na istom mestu (na poletno-sletnoj stazi 23R), se 1978. godine takođe dogodila avionska nesreća. Er Kanadin avion, let 189, je sleteo sa staze i završio u uvali i taj udes je imao dva smrtna slučaja i puno više povređenih. Posle nesreće bilo je dosta kritika da se uvala u koju su oba aviona završila, popuni ili nešto drugo preduzme[traži se izvor].

Novinski izvori, Toronto Star, navode da je ovo bilo prvi put da Erbas iz serije A340 ima nesreću i time uprlja svoj 14 godišnji čist rekord. Ovaj avion je stavljen u upotrebu 1999. godine i bio je na tehničkom pregledu, servisu, 5. jula 2005. nepunih mesec dana pre nesreće. Avion je imao ukupno 3.711 letova ili ukupno 28.418 sati leta.

Jedan od putnika, Edi Ho, je napravio četiri fotografije evakuacije sa svojom kamerom i one su puštene u medije[10][12][13][14][15][16] Ove fotografije su dosta pomogle u istrazi koja je usledila posle nesreće.[17] Mark Rozenker je kritikovao fotografisanje tokom evakuacije kazujući da je važnije da se prvo ukaže pomoć nastradalima i da je fotografisanje neodgovorno. Bilo je još kritičara fotografisanja, Helen Mir i Ben Šervud, ali su se svi složili da su fotografije bile vredan činilac za istražitelje[15].

Vreme[uredi | uredi izvor]

METAR, praćenje vremena za aerodrom Pirson je bilo vršeno upravo u vreme kada se dogodila nesreća.

U 20:04 UTC (16:04 EDT) vetar je dolazio sa 340° sever-severozapada brzinom od 44 km/h i udarima do 61 km/h. Vidljivost je bila oko 2 km kroz nevreme sa grmljavinom i kišom. Oblaci su se nalazili na 1.400 m. Temperatura vazduha je bila 23 °C. Po izvorima sletna poletno-sletna staza 24L je imala vidljivost od 1.600 m.

Takođe je javljeno da je udes nastao dva sata posle davanja takozvanog crvenog alarma, da se sve aktivnosti sletanja i poletanja zabranjuju, koji je izdat zbog nailazeće oluje nad Toorontom. Prijavljena vidljivost za vreme nesreće je bila veoma loša. Bilo je grmljavine, udara gromova i munje su sevale na sve strane. Takođe je bilo i ledenih padavina i vetar je bio jak sa udarima. U toku 2 sata vetar se pojačao od 5 na 30 km/h a temperatura je pala sa 30 na 23 °C.

Ova nesreća se prikazije kao primer na Američkom vremenskom kanalu (The Weather Channel).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

43° 39′ 23.2″ N 79° 37′ 29.0″ W / 43.656444° S; 79.624722° Z / 43.656444; -79.624722