Espirito Santo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Espirito Santo
port. Espírito Santo
Položaj
Država Brazil
Admin. centarVitorija
Najveći gradVila Velja
Površina46.077.519 km2
Stanovništvo2012.
 — broj st.3.578.067
 — gustina st.0,08 st./km2
 — ISO 3166-2BR-ES
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Espirito Santo (port. Espírito Santo) je jedna od država Brazila smeštena na jugoistoku zemlje. Glavni grad je Vitorija, a najveći grad Vila Velja. Oblast je dobila naziv po Svetom Duhu. Skoro 40% teritorija je obala okeana, gde se nalaze najpoznatije luke kao i najpoznatije turističke destinacije. Glavni grad, Vitorija nalazi se na ostrvu, dok se na krajnjem severu nalazi mesto Konseisau da Bara poznato po svojim peščanim dinama.

Vila Velja, najveći grad Espirito Santa

Geografija[uredi | uredi izvor]

Država Espirito Santo obuhvata 46.180 kv. kilometara i veličine je Estonije. Ostrvo Trindade i Martim Vaz nalazi se 715 kilometara istočno od Vitorije i takođe pripada državi Espirito Santo. Najveća reka je Doće, druge poznate reke su Santa Marija koja se nalazi na severu i Žuka koja se nalazi na jugu. Klima je u priobalnom području tropska sa suvom zimom i kišnim letima. Severno od reke Doće klima je pretežno suva i topla, dok je u planinskom području hladnije. Oblast oko reke Doće ima oko 26 većih jezera od kojih je najveće jezero Župarana.

Espirito Santo se nalazi na krajnjem istoku, jugoistočne podregije Brazila, koja obuhvata države Sao Paulo, Minas Žerais i Rio de Žaneiro. Na istoku izlazi na Atlantski okean, na severu je držaba Baija, na zapadu Minas Žerais a na jugu Rio de Žaneiro. Pored Vitorije, veći gradovi su Kačoeiro de Itapemirim, Kolatina, Linjares, Sau Mateuš i Arakruz. Stanovnici ove države nosi nadimak Kapižabasi, što je izraz koji su lokalni domoroci nadenuli Portugalskim kolonistima, i po jednom tumačenju predstavlja kukuruznu svilu, jer su kolonisti koji su došli u ovo područje imali svetao ten.

Mikro mapa države Espirito Santo

Istorija[uredi | uredi izvor]

Espirito Santo su prvo naseljavali indijanski domoroci, kasnije ga kolonizuju Portugalci, kao i potomci robova, a nakon toga se doseljavaju i Evropski emigranti različitih nacionalnosti. Nakon dolaska prvih kolonizatora 1500. godine ova oblast bila je dodeljena poznatom portugalskom kolonizatoru Vasku Koutinju, on je u ovu oblast došao tek 1535. godine dovevši sa sobom 60 vojnika, robove i sluge. U prvom periodu glavni grad oblasti bio je Vila Velja, ali zbog čestih napada domorodaca, glavni grad je preseljen u Vitoriju, ostrvo pored Vila Velja. Oblast je ostalo pod direktnim uticajem Koutinjove porodice preko 140 godina. Status provincije dobila je posle 1821. godine. Nakon proglašenja nezavisnosti 1822. godine načelnici okruga postaju načelnici provincije. Nakon proglašenja republike 1899. godine. Espirito Santo dobija status države. Nakon preuzimanja vlasti Žetulija Vargaša, guverneri su postavljani od strane Kongresa. Nakon toga, za kratko vreme u kome je bila uspostavljena demokratska federalna vlast, guverneri su birani na izborima. Ipak, nakon vojnog puča 1964. godine izbor guvernera vraćen je u Kongres.

Glavni grad Vitorija

Demografija[uredi | uredi izvor]

Država Espirito Santo ima preko 3,5 mil. stanovnika, što predstavlja gustinu naseljenosti od 72,7 st. po km. kvadratnom. Tzv. Pardosa (mešane puti) ima oko 48,2%, Belaca 43,3%, Crnaca 8,05%. Espirito Santo je država koja je u prošlosti imala znatno veći broj stanovnika svetle puti, u 1940. godine bilo ih je između 70-80%, ovu oblast su u velikoj meri naseljavali emigranti iz Italije, Nemačke i Poljske, ali s obzirom da ova država nije imala veliku naseljenost, počeli su da je naseljavaju stanovnici iz pograničnih država pre svega iz Baije, koja je država sa najvećim procentom Afro-Brazilskog stanovništva u Brazilu.

Indijanci

Pre dolaska kolonizatora na teritoriji države Espirito Santo živela su indijanska plemena Tupinikvim, Teminino, Ajmore, Puri i Botokudo. Nakon dolaska kolonizatora ova plemena su u velikoj meri prihvatili portugalsko-brazilsku civilizaciju, i pripadnici ovih plemena bili su jedni od prvih stanovnika novoformiranih gradova.

Portugalci

Prvi portugalski kolonisti došli su u oblast Vila Velje 1535. godine zajedno sa Vaskom Koutinjom, prvi kapetanom oblasti Espirito Santa. Kasnije su krenuli sa naseljavanjem ostrva Vitorija i zaliva oko ostrva.

Italijani

U državi Espirito Santo živi veliki broj italijanskih imigranata. Osnovali su više gradova i imali veliki uticaj na društvo. Italijanske plesne grupe i kulinarstvo zauzimaju veliki deo u kulturi Kapižabasa.

Nemci

Prvo nemačko naselje u Espirito Santu je Santa Izabel, koje je osnovano 1844. godine. Kao i Italijanski doseljenici i Nemci su u velikoj meri zadržali običaje iz svoje domovine, između ostalih tzv. Zomerfest, festival koji se održava u mestu Domingoš Martins.

Španci

Španci posebno oni iz Baskije, počeli su da se doseljavaju u Espirito Santo u vreme Iberijske unije (1580-1640). Njihove glavne aktivnosti bile su lov na kitove, koji su se u to vreme lako nalazili duž obale Espirito Santo. U prilog tome govori i to da je jedna od najvažnijih ženskih ličnosti u istoriji Espirito Santa bila Marija Ortiz, borac protiv Holandskih osvajača, bila poreklom iz Baskije. Broj španskih emigranata naglo je počeo da opada nakon ponovnog uspostavljanja Portugalske monarhije.

Afrikanci

Prvi afrički robovi došli su u Vitoriju 1609. godine. Ipak Espirito Santo odigrao je veliku ulogu u pokretu za ukidanje ropstva, jer se na ovoj teritoriji dogodio ustanak robova 1848-1849. godine. Posle ovog događaja robovlasništvo je počelo da gubi na značaju.

Tirolci, Rumuni, Istočnoevropski Romi

Jako je teško dati precizne brojeve emigranata iz ovih nacionalnih grupa koji su dolazili u Espirito Santo jer su dolazili sa Austrougarskim pasošima, a Tirolci i sa pasošima Švajcarske. Jedna od značajnih činjenica za emigrantske zajednice Tirolaca bila je da su te grupe činili mladi ljudi, kojima su austrijski zakoni otežavali sklapanje brakova pre 30 godine, kako bi što duže ostajali u vojsci. Stoga je veliki broj njih odlazio u druge zemlje kako bi se venčali a onda su odlazili u emigraciju. Što se tiče Rumuna i Roma oni su u Espirito Santo dolazili sa austrijskim pasošima. Veće grupe Roma počele su da naseljavaju područje krajem 18. veka.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Uslužni sektor zauzima 50% BDP države Espirito Santo, u stopu ga prati industrijski sektor sa 44%, a poljoprivreda tek sa 5%. Espirito Santo izvozi: proizvode od gvožđa i čelik 35,8%, papir 25,2%, kafu 7,7%, granit 6,5%.

Najzastupljenije poljoprivredne kulture su pirinač, kafa, kakao, šećer, pasulj, voće i kukuruz. Stočarstvo je najviše zastupljeno kroz proizvodnju krava. Vitorija je važna luka za izvoz gvožđa i čelika po čijoj proizvodnji je Brazil prvi u svetu. U mestu Sao Mateuš na kopnenoj podlozi počela je eksploatacija nafte.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]