Espo

Koordinate: 60° 18′ 00″ S; 25° 02′ 00″ I / 60.3° S; 25.033333° I / 60.3; 25.033333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Espo
fin. Espoo / šved. Esbo
Matinkylä
High-rise Reimantorni, Kivenlahti
Aalto University Auditorium
Accountor Tower, Keilaniemi
Espoo Cathedral
Tapiola and Espoo Cultural Centre
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Finska
OkrugNova Zemlja
Osnovan1972.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2023.314.152
 — gustina594,98 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate60° 18′ 00″ S; 25° 02′ 00″ I / 60.3° S; 25.033333° I / 60.3; 25.033333
Površina528 km2
Espo na karti Finske
Espo
Espo
Espo na karti Finske
Veb-sajt
www.espoo.fi

Espo (fin. Espoo; šved. Esbo) je grad u Finskoj u okrugu Nova Zemlja. Prema proceni iz 2006. u gradu je živelo 235.019 stanovnika.[1] Drugi je grad po stanovništvu u Finskoj posle Helsinkija. Deo je šireg gradskog područja Helsinkija. Brojne organizacije imaju svoja sedišta ili istraživačke centre u Espou. Sedište Nokije, KONE, Fortuma je u Espou. Tehnološki univerzitet je takođe smešten u Espou.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sedište Nokije u Espou

Prvi stanovnici toga područja stigli su pre oko 9.000 godina. Stalne naseobine su nastale u 12. i 13. veku. Kraljevski drum, koji prolazi kroz Espo prema Stokholmu kroz Turku i Vipuri potiče iz 13. veka. Najstarija sačuvana građevina je Espo katedrala iz 1480-ih. Espo je 1920. bio selo sa 9.000 stanovnika, od kojih je 70% govorilo švedski. Poljoprivreda je bila glavni izvor prihoda, a 755 stanovnika je živelo od poljoprivrede. 1940-ih i 1950-ih se Espo dobija industriju, a grad postaje 1972. Zbog toga što je bio blizu Helsinkija postao je popularan za one koji rade u Helsinkiju, pa je stanovništvo Espoa narastao od 1950. do 2.000. sa 22.000 na 210.000. od 1945. većina stanovništva govori finski. Švedski 2006. govori samo 9% stanovništva.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema proceni, u gradu je 2006. živelo 235.019 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1990. 2000.
172.629 213.271

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Procene broja stanovnika”. stat.fi. 23. 3. 2007. Pristupljeno 1. 10. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]