Etar (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Etar (stgrč. Αἰθήρ [Aithḗr], lat. Aether) je bog svetla, sin Ereba, boga večne tame i boginje noći Njukte. Etar je otelotvorenje prozirnog plavetnila koja okružuje svet i vazduha koji ljudi udišu.[1] U kasnijim predanjima on je sin Haosa, a brat Noći, Mraka i Dana. Sa Danom izrodio je Nebo, Zemlju i More, ali se pominje i kao otac Okeana, Temide, Tartara, Brijareja i drugih božanstava.[2]

Etrovo grčko ime znači „svetlo“, „gornji vazduh“ ili „vedro nebo“. Drugo ime Etra je „Akmon“ što znači „meteor“ ili „nakovanj“.

U mitovima se obično pojavljuje u društvu svoje sestre Hemere, boginje svetlog dana.

Grci su njegovim imenom nazivali i ono što je prozračnije i lakše od vazduha, kao i visine na kojima borave bogovi i zvezde. Ponekad se njegovim imenom nazivaju nebo i svemir.

Ime „Etar“ je iz mitova prešlo i u fiziku, hemiju idr.

O Etru[uredi | uredi izvor]

U umetnosti gotovo uvek je prikazivan kao mladić lepog lica, na vazama, kao i na reljefima - „Gigantomahije na Zevsovom žrtveniku iz Pergama“ - iz 180. godine pre nove ere koji se danas nalazi u Berlinskom muzeju u Nemačkoj.Prikazivan je često u društvu svoje sestre Hemere, boginje vedrog dana.

U orfičkim pesmama on je sin Ananke i Krona i predstavlja dušu sveta i sav život proizilazi iz njega.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]