Etore Mesina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Etore Mesina
Etore Mesina 2021. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1959-09-30)30. septembar 1959.(64 god.)
Mesto rođenja Katanija, Italija
Državljanstvo  Italija
Informacije o karijeri
Pro karijera 1980— (trenerska)
Pozicija trener
Trenerska karijera
Godine Klubovi
1980—1982
1982—1983
1983—1989
1989—1993
1992—1997
1997—2002
2002—2005
2005—2009
2009—2011
2011—2012
2012—2014
2014—2019
2015—2017
2019—
Mestre (junior.)
Udine (pom.)
Virtus Bolonja (pom.)
Virtus Bolonja
Italija
Virtus Bolonja
Trevizo
CSKA Moskva
Real Madrid
Los Anđeles lejkersi (kon.)
CSKA Moskva
San Antonio sparsi (pom.)
Italija
Olimpija Milano

Etore Mesina (ital. Ettore Messina; rođen 30. septembra 1959, Katanija na Siciliji, Italija) je italijanski košarkaški trener. Trenutno je trener Olimpije iz Milana.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Trenersku karijeru započeo je već sa 17. godina kada je vodio juniore KK Rejer Venecija (1976-1980). KK Superga Mestre angažovala ga za juniorskog trenera (1980-1982) a nekoliko godina kasnije postao je pomoćni trener u ekipi Udina gde je sarađivao sa trenerom Masimom Manjanom. Godine 1983. prelazi u KK Virtus Bolonja gde je radio kao pomoćni trener i trener juniorske ekipe, u tom periodu tri puta je proglašen za juniorskog trenera godine (1984, 1985, 1986). Sarađivao je sa trenerima Sandrom Gambom, Albertom Bučijem i Bobijem Hilom koga je i nasledio na mestu prvog trenera pred početak sezone 1989/90.

Prvu sezonu kao glavni trener Virtusa pamtiće po osvojenom Kupu Italije i osvojenom prvom evropskom trofeju za KK Virtus, pobednik Kupa kupova. Posle uspešne sezone 1992/93. kada je osvojio šampionat Italije i ponovo Kup Italije, Mesina je imenovan za prvog trenera reprezentacije Italije sa kojom je osvojio srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu 1997. u Barseloni. Sa reprezentacijom Italije osvojio je i zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1993. godine i srebrnu medalju na Igrama dobre volje u SAD, 1994. godine.

Povratak u Bolonju označio je početak novih uspeha: 1998. godine osvojena je Evroliga i prvenstvo Italije; 1999. godine osvojen Kup Italije; 2001. godina, remek delo, osvojena titula prvaka Italije, osvojena Evroliga i ponovo Kup Italije; 2002. godine osvaja poslednji trofej sa ekipom iz Bolonje, pobedom nad KK Montepaski iz Sijene ponovo osvaja Kup Italije. U prvoj sezoni kao trener Benetona iz Treviza (2002/03) osvaja prvenstvo Italije, Kup Italije, Superkup Italije i finalista je Evrolige. Kasnije je osvojio još dva Kupa sa Benetonom.

U junu 2005. postvljen je za trenera moskovskog CSKA.[1] Sa njima provodi naredne četiri sezone i dovodi klub do četiri uzastopna Evroligaška finala, dve titule prvaka Evrope, četiri titule prvaka Rusije i dva naslova u Kupu Rusije. U junu 2009. je postavljen za trenera madriskog Reala i sa njima se zadržao do marta 2011. kada je podneo ostavku. U sezoni 2011/12. je radio kao stručni konsultant u Los Anđeles lejkersima. Nakon toga je ponovo dve sezone radio kao trener moskovskog CSKA. U svom drugom mandatu sa CSKA je po dva puta osvojio Prvenstvo Rusije i VTB junajted ligu. Takođe je dva puta doveo tim do fajnal fora Evrolige ali je oba puta eliminisan u polufinalu. Od 2014. do 2019. godine je radio kao pomoćni trener u San Antonio sparsima.

Trenerski uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]