Eurition

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eurition je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime Eurition je nastalo iz grčkih reči eu, što znači „dobro“ i rhytos, što ili znači „rog sa pićem“ ili „teče“. To je u skladu sa pričom o kentaurima koji su imali ovo ime, a koji su u stanju pijanstva pokušali da počine silovanje.[1] Postoji i tumačenje da ovo ime znači „svuda poštovani“.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

U muzeju u Kaliforniji čuva se atička crnofiguralna amfora na kojoj je predstavljena borba Herakla i Euritiona, dok Mnesimaha i Deksamen posmatraju sa strane. Amfora datira iz 530-520. p. n. e.[9] U Britanskom muzeju se, pak, čuva prikaz drugog kentaura, na apuljskom crvenofiguralnom kaliksu iz 350. p. n. e. Predstavljen je sa još nekim likovima na Piritojevom venčanju.[10] U Luvru se čuvaju dve atičke crnofiguralne amfore iz 560-540. p. n. e. na kojima je prikazan Eurition, čuvar Gerionovih goveda, kako leži ranjen ispred Heraklovih nogu.[11][12] Slična amfora iz istog perioda postoji i u Minhenu.[13]

Tumačenje[uredi | uredi izvor]

Pausanija je izveštavao da se prikaz borbe između Lapita i kentaura mogao videti na zabatu Zevsovog hrama u Olimpiji, u Atini, u svetilištu Tezeja i na Ateninom štitu i prema Robertu Grevsu, to nije bio samo sukob plemena u susedstvu, već ritual svojstven vim Helenima prilikom krunidbenih svečanosti. Naime, novoustoličeni kralj se borio protiv igrača prerušenim u životinje (kentaure ili verovatnije, satire), gde je Erition igrao klasičnu ulogu uljeza, krijumčara. Ovaj lik se javljao na svadbenim svečanostima u severnoj Grčkoj, a i glavni je lik Aristofanovih komedija. Grevs tumači i prikaz drugog kentaura, koga je ubio Herakle. Prema njegovom pisanju, ovaj mit je nastao tumačenjem iste ikone koja je prikazivala svadbu i ubistvo Fola. Naime, Eurition je prisilio Deksamena da mu da ruku svoje kćerke, ali ga je Herakle osujetio.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b theoi.com: Kentauros Eurytion1
  2. ^ a b v Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  3. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Eurythemis to Hecale
  4. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ARGONAUTS; List of ARGONAUTS
  5. ^ „Greek Myth Index: Eurytion”. Arhivirano iz originala 16. 12. 2010. g. Pristupljeno 26. 01. 2011. 
  6. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: CENTAURS; List of CENTAURS
  7. ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  8. ^ theoi.com: Kentauros Eurytion2
  9. ^ theoi.com: O13.1 HERAKLES & EURYTION
  10. ^ theoi.com: O12.4 WEDDING OF PEIRITHOUS & HIPPODAMEIA
  11. ^ theoi.com: L3.2 HERAKLES & GERYONES
  12. ^ theoi.com: L3.5 HERAKLES & GERYONES
  13. ^ theoi.com: L3.4 HERAKLES & GERYONES