Pređi na sadržaj

Zgrada stare Glavne železničke stanice u Beogradu

Koordinate: 44° 48′ 31″ N 20° 27′ 20″ E / 44.80861° S; 20.45556° I / 44.80861; 20.45556
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada stare Glavne železničke stanice
Informacije
Lokacija Savski trg 2, Savski Venac, Beograd, Srbija
Koordinate 44° 48′ 31″ N 20° 27′ 20″ E / 44.80861° S; 20.45556° I / 44.80861; 20.45556
Status U rekonstrukciji
Otvaranje 1. septembar 1884. (kao železnička stanica)
Zatvaranje 1. jul 2018. (kao železnička stanica)
Korišćenje Železnička stanica (1884–2018)
Buduća namena: Istorijski muzej Srbije
Kompanije
Arhitekta Dragutin Dragiša Milutinović

Zgrada stare Glavne železničke stanice je monumentalno zdanje na Savskom trgu u Beogradu, koje je od 1884. do 2018. godine služilo kao glavna železnička stanica u gradu. Izgrađena je po planovima arhitekte Dragutina Dragiše Milutinovića i ima status spomenika kulture od velikog značaja.[1] Nakon zatvaranja za železnički saobraćaj, zgrada je u procesu rekonstrukcije i adaptacije u prostor Istorijskog muzeja Srbije.[2]

Istorijat izgradnje

[uredi | uredi izvor]
Prezentacija motornih kola u stanici 1937. godine.

Izgradnja zgrade je direktno povezana sa podizanjem prve železničke pruge u Kneževini Srbiji, na relaciji Beograd—Niš. Zgrada je građena između 1882. i 1885. godine, po uzoru na stanice velikih evropskih zemalja, u duhu akademizma. Arhitektonskom kompozicijom dominira središnji klasicistički rizalit glavnog ulaza, nadvišen trougaonim timpanonom.

Mesto gde je podignuta, nekada močvarni i neugledni predeo poznat kao Ciganska bara, a kasnije Bara Venecija, odabrano je zbog blizine Savi i potrebe za izgradnjom luke.

Nova ložionica je osvećena 20. septembra 1925.[3]

Funkcija kroz vreme

[uredi | uredi izvor]

Otvaranje i rad stanice

[uredi | uredi izvor]

Prvi voz sa ove stanice krenuo je ka Zemunu uz velike dvorske počasti, 20. avgusta (po starom kalendaru, 1. septembra po novom) 1884. godine.[4] Prvi putnici bili su kralj Milan, kraljica Natalija i prestolonaslednik Aleksandar Obrenović, na putu ka Beču. Svečanom otvaranju prisustvovalo je više od 200 inostranih zvanica i više hiljada građana.[5] Prva redovna linija ka Nišu krenula je 3/15. septembra iste godine.

Od puštanja u rad, stanica je imala ulogu i putničke i teretne stanice, sve do preseljenja teretnog saobraćaja 2016. godine.[6] Od 1980. do 2009. godine, ispred zgrade je bila izložena lokomotiva Plavog voza.[5]

Zatvaranje stanice i budućnost zgrade

[uredi | uredi izvor]
Zatvorena stanica 2019. godine

U okviru realizacije projekta Beograd na vodi, doneta je odluka o izmeštanju glavnog železničkog čvora u stanicu Beograd centar (Prokop). Uz postepeno preusmeravanje linija, stanica je konačno zatvorena za saobraćaj 1. jula 2018. godine, kada je poslednji voz ispraćen za Budimpeštu.[7]

Nakon zatvaranja, doneta je odluka da se zgrada, kao zaštićeni spomenik kulture, adaptira i pretvori u novi prostor Istorijskog muzeja Srbije.[2] Rekonstrukcija je počela, a oko zgrade je formiran novi Savski trg sa velikim spomenikom Stefanu Nemanji.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Železnička stanica”. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 16. jul 2025. 
  2. ^ a b „Istorijski muzej Srbije u zgradi Glavne železničke stanice”. Politika Online. 21. novembar 2020. Pristupljeno 17. jun 2023. 
  3. ^ „Nova ložionica na beogradskoj stanici.” Politika, 19. sept. 1925, str. 8
  4. ^ „Srpske novine, 21.8.1884.”. Srpske novine. 21. avgust 1884. Pristupljeno 16. jul 2025. 
  5. ^ a b „Na mestu železničke stanice pre dva veka bila je bara”. 24 sata. 5. mart 2012. Arhivirano iz originala 24. dec 2013. g. Pristupljeno 16. jul 2025.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  6. ^ „Zbog "BG na vodi" sele teretni saobraćaj iz centra”. B92. 10. jun 2016. Pristupljeno 16. jul 2025. 
  7. ^ „Otišao poslednji voz”. Politika. 1. jul 2018. Pristupljeno 16. jul 2025. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]