Pređi na sadržaj

Željko Obradović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Željko Obradović
Obradović na evroligaškoj utakmici između Partizana i Fenerbahčea 2024.
Lični podaci
Puno ime Želimir Obradović
Nadimak Žoc[1]
Datum rođenja(1960-03-09)9. mart 1960.(66 god.)
Mesto rođenja Čačak, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Visina 1,85 m
Informacije o karijeri
NBA draft 1982. / nije izabran
Prof. karijera 1978—1991.
Pozicija plejmejker
Trenerska
karijera
1991—
Seniorska karijera
Godine Klub
1980—1984. Borac Čačak
1984—1991. Partizan
Reprezentativna karijera
Godine Reprezentacija
1988—1991. SFR Jugoslavija
Trenerska karijera
1991—1993. Partizan
1993—1994. Huventud
1994—1997. Real Madrid
1996—2000. SR Jugoslavija
1997—1999. Beneton Trevizo
1999—2012. Panatinaikos
2004—2005. Srbija i Crna Gora
2013—2020. Fenerbahče
2021—2025. Partizan
2026— Panatinaikos
Nagrade
Kao igrač:

Kao trener:

Želimir Željko Obradović (Čačak, 9. mart 1960) srpski je košarkaški trener i bivši košarkaš. Trenutno je trener Panatinaikosa. Najtrofejniji je evropski košarkaški trener u istoriji.

Obradović je u svojoj trenerskoj karijeri osvojio ukupno 66 trofeja i priznanja. Među njima se ističu devet titula u Evroligi koju je osvajao s pet različitih klubova pri čemu je čak osamnaest puta bio član fajnal fora Evrolige. Pored uspeha koje je ostvario na klupskom, Obradović se istakao i na reprezentativnom nivou — s reprezentacijom SR Jugoslavije bio je prvak Evropskog prvenstva 1997. i Svetskog prvenstva 1998.

Igračka karijera

[uredi | uredi izvor]

Završio je srednju tehničku školu. Relativno kasno je zaigrao za nacionalnu selekciju, y 28. godini na Olimpijskim igrama y Seulu 1988. (srebrna medalja). Njegova igračka karijera je privremeno prekinuta kada je osuđen na dve godine zatvora jer je usmrtio pešaka u saobraćajnoj nesreći, posle čega je odslužio vojni rok u JNA. Zbog toga je propustio sezonu 1988/1989. Sa reprezentacijom je osvojio zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u košarci 1990. y Argentini. Za trenersku karijeru zahvalan je Draganu Kićanoviću, profesoru Aci Nikoliću i Dušanu Ivkoviću.

Trenerska karijera

[uredi | uredi izvor]

Jedan je od najuspešnijih košarkaških trenera y Evropi. Jedini je y svetu osvajao zlatne medalje na šampionatima sveta i kao igrač i kao trener. Sa Partizanom je 1992. osvojio Kup šampiona Evrope, a isto ponovio 1994. sa španskim Huventudom, 1995. sa Real Madridom, pet puta sa Panatinaikosom (2000, 2002, 2007, 2009 i 2011) i jednom sa Fenerbahčeom (2017). Sa Realom je 1997. osvojio Kup Rajmunda Saporte, iste godine sa italijanskim Benetonom osvaja Superkup Italije, sa Panatinaikosom je 11 puta bio prvak Grčke a sedam puta je osvojio kup. U sezoni 2006/07. Obradović je predvodio Panatinaikos do trostruke krune i dobio nagradu „Aleksandar Gomeljski“ koja se dodeljuje najboljem evropskom treneru.[2] Tu nagradu je ponovo dobio 2011. kada je sa ekipom PAO-a po peti put osvojio Evroligu.[3] Grčkog velikana je napustio na kraju sezone 2011/12. U leto 2013. preuzima turski Fenerbahče. Proveo je narednih sedam sezona kao trener Fenerbahčea. Tokom tog perioda je osvojio jednu Evroligu (2016/17), dok je dva puta izgubio u finalu (2015/16, 2017/18). U domaćim takmičenjima je osvojio četiri titule prvaka Turske, kao i po tri trofeja u Kupu i Superkupu Turske. U junu 2020. je napustio Fenerbahče.

Obradović je 25. juna 2021. godine potpisao trogodišnji ugovor sa beogradskim Partizanom, vraćajući se u svoj bivši klub nakon 28 godina.[4] Sa Partizanom je u sezoni 2022/23. osvojio ABA ligu.

Posle poraza od Fenerbahčea je 26. novembra 2025. podneo neopozivu ostavku na mesto trenera Partizana. Tom prilikom je objavio i pismo navijačima Partizana u kojem se zahvaljuje svim igračima, sponzorima, navijačima i upravnom odboru.[5] Uprava Partizana je narednog dana zvanično objavila da ne prihvata tu ostavku i jednoglasno mu je pružila podršku uz poziv da nastavi da trenira klub.[6]

Selektorska karijera

[uredi | uredi izvor]

Sa reprezentacijom SRJ je 1995, zajedno sa Dušanom Ivkovićem, osvojio Prvenstvo Evrope y Atini. Naredne godine je postao prvi trener reprezentacije i osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1996. y Atlanti, a zatim i zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 1997. y Španiji i na Svetskom prvenstvu 1998. u Grčkoj. Takođe ima i bronzanu medalju sa Evropskog prvenstva 1999. y Francuskoj.

Uspesi

[uredi | uredi izvor]

Igrački

[uredi | uredi izvor]

Klupski

[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni

[uredi | uredi izvor]

Trenerski

[uredi | uredi izvor]

Klupski

[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni

[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni

[uredi | uredi izvor]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Ringier. „“Ž” i “O” u Žoc znači Željko Obradović, a da li znate šta je “C”? Evo zašto je trener Partizana Žoc, a ne Žeks”. Sportal (na jeziku: srpski). Приступљено 2023-12-27. 
  2. ^ Obradović najbolji trener Evrope
  3. ^ „Обрадовић тренер године у Евролиги”. Архивирано из оригинала 24. 6. 2016. г. Приступљено 24. 5. 2016. 
  4. ^ „Вратио се!”. kkpartizan.rs. Приступљено 25. 6. 2014. 
  5. ^ Жељко Обрадовић (26. novembar 2025). „Писмо Жељка Обрадовића”. partizan.basketball. Приступљено 28. новембар 2025. 
  6. ^ Управа КК Партизан (28. novembar 2025). „Partizan Mozzart Bet protiv ostavke Željka Obradovića”. partizan.basketball. Приступљено 28. новембар 2025. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]


Selektor SR Jugoslavije
Selektor Srbije i Crne Gore