Žitnić

Koordinate: 43° 50′ 00″ S; 16° 08′ 53″ I / 43.83325171920675° S; 16.14799824649518° I / 43.83325171920675; 16.14799824649518
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žitnić
Železnička stanica u Žitniću
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaŠibensko-kninska
GradDrniš
OblastDrniška Krajina
Stanovništvo
 — 2011.Pad 150
Geografske karakteristike
Koordinate43° 50′ 00″ S; 16° 08′ 53″ I / 43.83325171920675° S; 16.14799824649518° I / 43.83325171920675; 16.14799824649518
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina291 m
Žitnić na karti Hrvatske
Žitnić
Žitnić
Žitnić na karti Hrvatske
Žitnić na karti Šibensko-kninske županije
Žitnić
Žitnić
Žitnić na karti Šibensko-kninske županije
Ostali podaci
Poštanski broj22320 Drniš
Pozivni broj+385 22

Žitnić je naseljeno mjesto u sastavu grada Drniša, u Dalmaciji, Šibensko-kninska županija, Republika Hrvatska.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nalazi se 4 km južno od Drniša u podnožju planine Moseć, na kraškoj površi. U blizini je i kanjon Čikole. To je prvo selo na putu Drniš – Šibenik i kroz njega prolazi pruga prema Šibeniku i Splitu. Podijeljeno je na Gornji i Donji Žitnić.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se selo Žitnić spominje 1298. godine, kao samostalna katolička župa. U Drugom svjetskom ratu, Žitnić je bio jako četničko uporište. Za vrijeme rata u Hrvatskoj (1991–1995), nalazio se u Republici Srpskoj Krajini kao njena najjužnija tačka, gdje se vršila razmjena zarobljenika.

Kultura[uredi | uredi izvor]

U selu se nalazi rimokatolička crkva Sv. Jure iz 1298. godine (Gornji Žitnić) i srpska pravoslavna crkva Sv. Jovana Krstitelja iz 1982. godine (Donji Žitnić). U Gornjem Žitniću se nalazi staro pravoslavno groblje.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Selo je do rata bilo nacionalno mješovito. Broj Srba i Hrvata bio je gotovo jednak. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Žitnić je imao 195 stanovnika.[1] Naselje je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 150 stanovnika.[2]

Nacionalnost[3] 2001. 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 5 (2,56%) 257 (50,39%) 347 (52,18%) 406 (50,30%) 465 (53,50%)
Hrvati 189 (96,92%) 242 (47,45%) 303 (45,56%) 400 (49,57%) 404 (46,49%)
Jugosloveni 6 (0,90%) 1 (0,12%)
ostali i nepoznato 1 (0,51%) 11 (2,15%) 9 (1,35%)
Ukupno 195 510 665 807 869
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1857. 521
1869. 649
1880. 645
1890. 680
1900. 809
1910. 857
1921. 680
1931. 951
1948. 915
1953. 949
1961. 869
1971. 807
1981. 665
1991. 510
2001. 195
2011. 150

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Žitnić je imalo 510 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
257 50,39%
Hrvati
  
242 47,45%
neopredeljeni
  
2 0,39%
nepoznato
  
9 1,76%
ukupno: 510

Prezimena[uredi | uredi izvor]

  • Kašić — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Kerić — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Malada — Rimokatolici
  • Mileta — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Močić — Rimokatolici
  • Mujan — Rimokatolici
  • Puškar — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Revača — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Roža — Pravoslavci, slave Lazarevu Subotu
  • Sirovica — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Čolak — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Šarić — Pravoslavci, slave Sv. Jovana

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Milka Planinc — nekadašnji premijer SFRJ (1982–1986). Rođena je u porodici Nikole Malade i Stane rođ. Kašić.
  • Serafim Kašić, srpski iguman.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popis stanovništva 2001., Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  3. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • CD-rom: „Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine“, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.