Žoao I od Portugalije
Žoao I | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. april 1357. |
Mesto rođenja | Lisabon, |
Datum smrti | 14. avgust 1433.76 god.) ( |
Mesto smrti | Lisabon, |
Grob | Dominikanski manastir u Batalhi |
Porodica | |
Supružnik | Filipa od Lankastera |
Potomstvo | Duarte I, Pedro, vojvoda od Koimbre, Henrik Moreplovac, Izabela od Portugalije, vojvotkinja Burgundije, Žoao, konstabl Portugalije, Fernando,„Sveti princ”, Afonso I, vojvoda od Braganse, Beatris, grofica od Arandela. |
Roditelji | Pedro I Tereza Lourenco |
Dinastija | Aviz |
Kralj Portugalije | |
Period | 1385-1433 |
Prethodnik | Fernando I |
Naslednik | Duarte I od Portugalije |
Žoao I (port. João I de Portugal; Lisabon, 11. april 1357 — Lisabon 14. avgust 1433) je bio deseti kralj Portugalije i osnivač dinastije Aviz. Rođen je kao vanbračni sin kralja Pedra I i galisijske plemkinje Tereze Lourenco.
Od 1368. godine nosio je titulu Velikog majstora viteškog reda Aviz.
U periodu krize 1383—1385, kada je Portugalija umalo izgubila nezavisnost, Žoao je vladao kao regent kraljevine.
Portugalijska kriza (1383—1385)[uredi | uredi izvor]
Nako smrti kralja Fernanda I portugalski presto je ostao upražnjen, kralj nije imao muških potomaka tako da su se u borbu za presto našla tri takmaca. Žena pokojnog kralja, kraljica Leonora Taleš de Menezeš, preuzela je regentstvo nad kraljevinom.[1] Ubrzo je izgubila podršku plemstva zbog ljubavne afere na dvoru i loše vladavine sa svojim ljubavnikom.
Pravo na presto polagala je i kraljica Beatriz, ćerka pokojnog kralja, koja je bila udata za kastiljanskog kralja Huana od Kastilje[2]. Pojedini krugovi plemstva nisu hteli da priznaju njeno pravo na presto iz straha da bi time Portugalija postala provincija Kastilje a jedini istinski kralj bi bio kralj Huan. Iz ovih razloga veći deo plemstva se okreće ka polubratu pokojnog kralja, princu Žoau, velikom majstoru reda Aviz.
U periodu krize vladala je anarhija plemstva, plemići su prema svom ubeđenju sami za sebe proglašavali vladare. Kraljevina je počela da slabi i svakim danom je postajala laka meta nadmoćnijoj kraljevini Kastilji.
Dana 6. aprila 1385. godine, portugalski Kortes se sastao u Koimbri i proglasio princa Žoaoa I za legitimnog kralja Portugalije.
Ovim je dvogodišnja kriza okončana, ometeno je polaganje prava Kastilje na portugalski presto i očuvan je integritet od Portugalije kraljevine.
Vladavina[uredi | uredi izvor]
Ubrzo nakon proglašenja novog kralja od strane Kortesa u Koimbri, u junu 1385, Huan od Kastilje, napada Portugaliju sa ciljem da zauzme Lisabon i ukloni sa prestola kralja Žoaoa I , koga su u Kastilji nazivali kopiletom. Na stranu Kastilje je stala moćna francuska konjica, dokle je sa druge strane engleska vojska prišla u pomoć Portugaliji.
Dana 14. avgusta 1385 došlo je do bitke kod Alžubarote u kojoj je 4 puta moćnija kastiljanska i francuska vojska potučena. U ovoj bici se, svojim vojnim veštinama, istakao mladi general Nuno Alvares Pereira, budući zaštitnik portugalijske kraljevine.
Nakon ove bitke kralj Žoao I je obezbedio mirnu vladavinu Portugalijom.
Godine 1387. sklopljen je brak između kralja i engleske plemkinje Filipe Lankaster, ćerke Džona Genta. Ovim brakom je učvršćeno savezništvo između Engleske i Portugalije.
Kralj Žoao I je svojom mirnodopskom politikom obezbedio mir i društveno-ekonomski prosperitet kraljevine.
Okrilje neagresivne politike napušta tek 1415. godine, kada 14. avgusta zauzima Seutu. Seuta je u tom periodu bila važni pomorski centar i često je bila nazivana kao Ključ Mediterana. Ovim osvajanjem započela je kolonijalna ekspanzija Portugalije.
U periodu njegove vladavine otkrivena su ostrva Porto Santo (1418), Madeira (1419) i Azorska ostrva (1427) i započeta je njihova kolonizacija.
Kralj Žoao I je umro 14. avgusta. 1433. godine u Lisabonu. Sahranjen je u dominikanskom manastiru u Batalhi.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Afonso III od Portugalije | ||||||||||||||||
8. Dinis od Portugalije | ||||||||||||||||
17. Beatris od Kastilje | ||||||||||||||||
4. Afonso IV od Portugalije | ||||||||||||||||
18. Pere III od Aragona | ||||||||||||||||
9. Elizabeta od Aragona | ||||||||||||||||
19. Konstanca od Sicilije | ||||||||||||||||
2. Pedro I od Portugalije | ||||||||||||||||
20. Alfonso X od Kastilje | ||||||||||||||||
10. Sančo IV od Kastilje | ||||||||||||||||
21. Jolanda od Aragona | ||||||||||||||||
5. Beatris od Kastilje | ||||||||||||||||
22. Alfonso od Moline | ||||||||||||||||
11. Marija de Molina | ||||||||||||||||
23. Mayor Alonso de Meneses | ||||||||||||||||
1. Žoao I od Portugalije | ||||||||||||||||
12. Martim Lourenço | ||||||||||||||||
6. Lourenço Martins | ||||||||||||||||
3. Tereza Lourenco | ||||||||||||||||
7. Sancha Martins | ||||||||||||||||
Brak i potomstvo[uredi | uredi izvor]
U braku sa Filipom Lankaster kralj je imao devetoro dece:
- Blanka (1388—1389)
- Afonso (1390—1400)
- Duarte I (1391—1438) kralj Portugalije u periodu od 1433 do 1438
- Pedro(1392—1449)Vojvoda od Koimbre (1415−1449), regent Portugalije (1439−1449).
- Enrike(1394- 1460)
- Izabela (1397—1471)
- Branka (1398—1398)
- Žoao (1400—1442)
- Fernando (1402—1437)
Kralj Žoao je imao i vanbračne dece sa dugogodišnjom ljubavnicom Inez Perez Estevez.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Morse 1891.
- ^ Fernao Lopes, Chronique du roi Ferdinand, chapitre CLVIII
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Morse, Stephens H. (1891). Portugal a History.
- Williamson D. 1988. "Debrett's Kings and Queens of Europe"
- Fernao Lopes, Chronique du roi Ferdinand, chapitre CLVIII
- Joaquim Ferreira. Historia de Portugal
- John I Enciclopedia Britannica
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]