Žoašen Mira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žoakim Mira
Žoašen Mira
Lični podaci
Datum rođenja(1767-03-25)25. mart 1767.
Mesto rođenjaLabastid Mira, Francuska
Datum smrti13. oktobar 1815.(1815-10-13) (48 god.)
Mesto smrtiPico, Napuljska kraljevina

Žoakim Mira (franc. Joachim Murat; Labastid Mira, 25. mart 1767Pico, 13. oktobar 1815) je bio maršal Francuske u doba Napoleona. Napoleon ga je postavio da bude kralj Napulja od 1808. do 1815. Bio je oženjen Napoleonovom najmlađom sestrom.[1][2] Mira je bio jedan od najsposobnijih maršala Francuske, hrabar, ali i promišljen vojskovođa. Streljan je u 48-oj godini nakon pada Napoleona.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sa dvadeset godina regrutovan je u konjicu. Priključio se kraljevoj gardi 1791, ali brzo ju je napustio i prešao u regularnu vojsku. Oficir je postao 1792. Podržavao je revolucionara jakobinca Žan Pol Mara i verovao je u republikanski oblik vladavine. Rojalisti i kontrarevolucionari su 1795. organizovali oružanu pobunu. Napoleon Bonaparta je 3. oktobra 1795. imenovan komandantom obrambenih snaga Francuskog nacionalnog konventa. Kapetan Mira je dobio zadatak od Napoleona da prikupi nešto artiljerije u predgrađima van kontrole vlasti. Napoleon je 4. oktobra pomoću topova spasio Nacionalni Konvent. Mira je uspeo da nađe i da prokrijumčari topove do srca Pariza pored pobunjenika. Time je osigurao republikansku vlast. Zbog svojih uspeha Mira je postao pukovnik a kasnije postaje jedan od najboljih Napoleonovih oficira.[3]

Učešće u revolucionarnim ratovima i pohodu na Egipat[uredi | uredi izvor]

Mira, kralj Napulja i maršal Francuske

Napoleon je sakupljao vojsku da bi osigurao Francusku revoluciju od invazije stranih monarhističkih vojski. Mira je zajedno sa Napoleonom ratovao u severnoj Italiji protiv Austrijanaca i njihovih saveznika. Postao je komandant konjice u borbi protiv Austrijanaca, koji su nastojali da ponovo uspostave monarhiju u Francuskoj. Njegova vrednost i smelost koju je pokazivao predvodeći napade konjice bili su od izuzetne važnosti za Napoleona. Mira je bio važan jer je Napoleon stalno koristio brze manevre da bi se odbranio i pobedio mnogo jaču protivničku vojsku. Miraova veština je pomogla da Napoleon postane slavan, a i Mira je postao slavan kao general slavnoga generala.[4][5]

Napoleonova loše opremljena vojska je uspela da ostane nepobeđena od 1796. do 1798. protiv mnogo jačih monarhističkih vojski. Kada je konačno napao Austriju sa juga, prisilio je Austriju na potpisivanje mira pomoću kojega je Francuska dobila deo Belgije. Napoleon je 1798. preduzeo pohod protiv Egipta, sa namerom da preseče vezu Engleske sa Indijom. Mira je komandovao konjicom na slavnoj invaziji Egipta. Zbog poraza francuske flote u bici kod Nila francuska vojska se našla pred logističkim problemima. Posle toga Napoleon je kopnenim putem kroz Palestinu i Osmansko carstvo krenuo prema Evropi. Direktorijum je pozvao Napoleona da se hitno vrati morskim putem, jer je pretila opasnost od engleske invazije.

Titule[uredi | uredi izvor]

Mira je igrao bitnu ulogu u Napoleonovom državnom udaru 1799. Napoleon je proglasio Konzulat. Mira se oženio Napoleonovom sestrom Karolinom Bonaparta 1800. Napoleon ga je 18. maja 1804. proglasio maršalom Francuske. Dobio je titulu „Prvi konjanik Evrope“. Napoleon ga je postavio da bude kralj Napulja 1. avgusta 1808. Sudelovao je u Napoleonovoj invaziji Rusije 1812.

Kraj[uredi | uredi izvor]

Sudelovao je i u bici kod Lajpciga 1813. Posle bitke kod Lajpciga Mira je postigao sporazum sa Austrijom da bi sačuvao svoj tron. Tokom razdoblja Sto dana zaključio je da su evropske sile na Bečkom kongresu imale nameru da mu oduzmu kraljevinu Napulj i predaju je prijašnjim vladarima. Zbog toga je izdao proklamaciju italijanskim patriotima, pozivajući ih u rat protiv Austrije. Mira je bio poražen od Austrijanaca u bici kod Tolentina 2−3. maja 1815. Pobegao je na Korziku nakon Napoleonovoga pada. Podsticao je pobunu u Kalabriji sa namerom da ponovo postane kralj Napulja. Uhapsio ga je Ferdinand IV Napuljski. Streljan je pred streljačkim strojem.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Joachim Murat king of Naples”. Britannica. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „Joachim Murat, King of Naples”. British Museum. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  3. ^ „Joachim Murat (1767-1815)”. French Empire. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  4. ^ „Joachim Murat”. Biography. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)
  5. ^ „Joachim Murat (1767-1815)”. Find A Grave Memorial. Pristupljeno 29. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


kralj Napulja
18081815