Zavidince

Koordinate: 43° 02′ 22″ S; 22° 13′ 28″ I / 43.0395° S; 22.224333° I / 43.0395; 22.224333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tabla na ulasku u selo

Zavidince
Zavidince u cveću i zelenilu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
OpštinaBabušnica
Stanovništvo
 — 2011.503
Geografske karakteristike
Koordinate43° 02′ 22″ S; 22° 13′ 28″ I / 43.0395° S; 22.224333° I / 43.0395; 22.224333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina465 m
Zavidince na karti Srbije
Zavidince
Zavidince
Zavidince na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Zavidince je naselje u Srbiji u opštini Babušnica u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 503 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 714 stanovnika). Predstavlja seosko naselje razbijenog tipa, koje leži u Gornjem Zaplanju, na nižim padinama Suve Planine (1810 m), između Kule (989 m), Gorunove glave (787 m) i Padeža (773 m), 23 km jugozapadno od opštinskog centra Babušnice. Naziv, po predanju, potiče od imena osvajača - Zavida. Prostorno se razvija u visinskom pojasu od 400 - 500 metara nadmorske visine.

Naselje je podeljeno na 28 mahala: Brzince, Petkovce, Bušnjake, Tropšinjce, Tričkovce, Ivanovce, Karaberce, Boškovce, Jorkince, Dopavlovce, Lepojince, Selo, Cigan-malu, Živkovce, Čočince, Rajkovce, Barce, Vekince, Babaružance, Nešince, Babaperince, Zagorce, Buk, Vuštince itd.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnovano je na mestu gde su pronađeni tragovi naseljenosti iz antičkog doba (ostaci građevina, keramike itd.). Pominje se u jednom spisku iz 1576/77. godine pod nazivom Zavidinče. Nakon oslobođenja od Turaka broji 57 domaćinstva i 440 žitelja (1879). Sa prvobitne lokacije, pored Manastirske reke, nakon Prvog svetskog rata, premešteno je na današnju lokaciju, bliže putu Gadžin Han - Babušnica.

Obrazovanje i kultura[uredi | uredi izvor]

U selu se nalazi manastir svetog velikomučenika Georgija, poznat u narodu i kao manastir svetog proroka Ilije, četvorogodišnja osnovna škola, spomen-česma borcima palim u Prvom i Drugom svetskom ratu, dom kulture (izgrađen 1948. godine), zdravstvena ambulanta. U ataru naselja pronađeno je ležište betonita, kao i kamenog uglja.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Zavidince živi 452 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 54,3 godina (51,8 kod muškaraca i 56,8 kod žena). U naselju ima 208 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,42. Stanovništvo je srpsko (slavi Sv. Nikolu, Sv. Jovana i Sv. Stefana), a seoska slava je Spasovdan. Stanovništvo je starosedelačko i doseljeno u 19. veku iz Crne Trave.

Prema popisu iz 2011. godine u naselju živi 359 stanovnika, što ukazuje na vidljivo smanjenje prema popisnim godinama i ukazuje da je proces depopulacije duboko pogodio ovo naselje. Procena je da će u 2021. godini u selu biti 242 stanovnika.[2]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.369
1953. 1.419
1961. 1.335
1971. 1.119
1981. 926
1991. 714 663
2002. 503 516
Spomenik u centru sela
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
488 97,01%
Romi
  
11 2,18%
Bugari
  
1 0,19%
nepoznato
  
3 0,59%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 21. feb. 1936
  2. ^ Sajt : "Broj Stanovnika"
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]