Završne operacije za oslobođenje Makedonije 1944.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Završne operacije za oslobođenje Makedonije
Deo Drugog svetskog rata u Jugoslaviji

Borbe ѕa oslobođenje Velesa 9. novembra 1944.
Vreme8. oktobar20. novembar 1944.
Mesto
Ishod Pobeda NOVJ, nemačka grupa armija E nastavila povlačenje iz Grčke prema zapadu
Sukobljene strane
NOVJ
Vojska Bugarske
 Nacistička Nemačka
Bali Kombetar[1]
Komandanti i vođe
Mihailo Apostolski Nacistička Njemačka Aleksandar fon Ler
Uključene jedinice
Petnaesti, Šesnaesti i Bregalničko-strumički korpus NOVJ
Prva bugarska armija
Nacistička Njemačka Grupa armija E
Jačina
30.000 oko 350.000
Žrtve i gubici
. oko 30.000 izbačenih iz stroja

Završne operacije za oslobođenje Makedonije bila su vojna dejstva Petnaestog, Šesnaestog, Bregalničko-strumičkog korpusa NOVJ i jedinica Prve bugarske armije protiv nemačke grupe armija E, s ciljem oslobođenja Makedonije. Borbe su trajale od 8. oktobra do 20. novembra 1944. godine.

Raspored snaga NOVJ[uredi | uredi izvor]

Na osnovu opšteg plana Vrhovnog štaba NOVJ, Glavni Štab Makedonije je makedonskim jedinicama koje su učestvovale u operacijama za oslobođenje Makedonije dao sledeće zadatke:[2]

  • Petnaesti korpus, sastava: 41, 48. i 49. divizija, da definitivno očisti deo Makedonije zapadno od Vardara;
  • Šesnaesti korpus, sastava: 42. i Kumanovska divizija, da dejstvuje u rejonu Velesa i Skoplja, a delom snaga, zajedno sa Prvom bugarskom armijom, na krivorečkom pravcu;
  • Bregalničko-strumički korpus, sastava: 50. i 51. divizija, da oslobodi deo Makedonije između Bregalnice i jugoslovensko-grčke granice dejstvujući u zajednici sa Petom i Sedmom bugarskom divizijom, a zatim da sa 50. divizijom sadejstvuje 42. diviziji pri oslobođenju Velesa i Skoplja.

Po oslobođenju Skoplja, jedinice 15. i 16. korpusa imale su zadatak da unište neprijateljske snage na prostoru Kičeva, Gostivara i Tetova i time završe oslobođenje Makedonije.

Tok operacije[uredi | uredi izvor]

Borbe su počele 8. oktobra i vodile su se protiv jedinica Grupe armija „E“, koja se povlačila iz Grčke. Pred početak izvlačenja Nemci su uspeli da, sa 11. divizijom, a potom, smenjujući je 22. divizijom, posednu planinske prelaze na jugoslovensko-bugarskoj granici i zadrže nastupanje bugarskih jedinica. Za to vreme, u dolini Vardara i na pravcu BitoljPrilep—Veles i Skoplje—KumanovoBujanovac jedinice 15, 16. i Bregalničko-strumičkog korpusa vodile su jake borbe protiv glavnine Grupe armija „E“.[2]

Bregalničko-strumički korpus, dejstvujući u prostoru između Bregalnice, Vardara i jugoslovensko-bugarsko-grčke granice, primio je na sebe najveći teret, jer je, pored borbi protiv nemačkih pobočnica upućenih prema Novom Selu, Berovu i Carevom Selu, vodio jake borbe i protiv Nemaca u dolini Vardara i na pravcu Strumica—Štip—Veles. U drugoj polovini oktobra 50. divizija Bregalničko-strumičkog korpusa, zajedničkim dejstvom sa Petom bugarskom divizijom, oslobodila je Berovo i Carevo Selo i u daljem nadiranju izbila do Kočana. U rejonu Kočana Bugari su prekinuli dejstva protiv Nemaca, a 50. divizija je oslobodila Kočane i produžila ka Štipu i Velesu. 51. strumička divizija oslobodila je početkom novembra područje Strumice, izbila na jugoslovensko-grčku granicu i delom snaga oslobodila teritoriju između Strumice i Štipa. U daljem dejstvu Bregalničko-strumički korpus je oslobodio Štip i, izbijanjem na Vardar i sadejstvom 42. diviziji u bici za Skoplje, završio oslobođenje jugoistočne Makedonije.[2] Za to vreme, na krivorečkom pravcu Prva i Druga bugarska divizija i Sedamnaesta brigada Kumanovske divizije, posle dugih borbi, do 25. oktobra oslobodile su Stracin i produžile borbe za Kumanovo.[1]

Jedinice 15. korpusa (41, 48. i 49. divizija) i 16. korpusa (42. divizija i 16. brigada Kumanovske divizije) u borbama za oslobođenje jugozapadne i centralne Makedonije vodile su jake borbe na području Skopske Crne Gore, na pravcu Bitolj—Prilep—Veles, Bitolj—Struga i Veles—Skoplje. Oslobođenjem Prilepa, kada je jaka nemačka borbena grupa „Stejerer“ bila primorana da se izvlači preko Albanije, 15. korpus je sa 41. i 49. divizijom razvio operacije zapadno od Vardara i oslobodio celu jugozapadnu Makedoniju sa gradovima Bitolj, Resan, Ohrid, Struga, Negotino i Kavadarci, izbijajući na jugoslovensko-grčku i albansku granicu, a 42. divizija 16. korpusa razvila je operacije prema Velesu i do 9. novembra oslobodila Veles sa okolinom.[2]

Oslobođenjem jugoistočne, južne i jugozapadne Makedonije težište operacije je preneto na zapadnu Makedoniju, sa 48. divizijom, i ka Skoplju, sa 42. i 50. divizijom. Za to vreme Kumanovska divizija i jedinice Prve bugarske armije do 11. novembra oslobodile su Kumanovo. Deo snaga Kumanovske divizije produžio je gonjenje Nemaca ka Bujanovcu a njena 16. brigada bila je orijentisana u napad na Skoplje sa severa.[1]

Dana 11. novembra izvršen je koncentričan napad na Skoplje sa 42. i 50. divizijom i 16. brigadom Kumanovske divizije, i 13. novembra do 16 časova ono je bilo oslobođeno. Potom je 42. divizija, goneći Nemce ka Kačaniku, oslobodila deo Makedonije severno od Skoplja, a 50. divizija je produžila dejstvo u zapadnoj Makedoniji, gde je, sadejstvujući 48. diviziji, oslobodila Kičevo, Gostivar i Tetovo. Tako je 18. novembra 1944. godine završeno oslobođenje cele Makedonije.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]