Загонетка седам бројчаника

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zagonetka Sedam brojčanika
Orig. naslovThe Seven Dials Mystery
AutorAgata Kristi
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
Datum24. januar 1929.
Broj stranica282
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikZagonetka Plavog voza
NaslednikOrtaci u zločinu

Zagonetka Sedam brojčanika je detektivski roman Agate Kristi prvi put objavljeno u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Vilijam Kolins i sinovi" 24. januara 1929.[1] i u SAD od strane izdvaačke kuće "Dodd, Mead and Company" kasnije iste godine.[2][3]

U ovom romanu, Kristijeva vraća likove iz ranijeg romana Tajna zamka Čimniz: ledi Ajlin (Bebicu) Brent, lorda Katerhama, Bila Everslija, Džordža Lomaksa, Tredvela i nadzornika Betla.

Roman je dobio uglavnom nepovoljne kritike. Jedan recenzent je primetio promenu u stilu („Manje dobar u smislu stila“), ali je smatrao da roman „održava autorokin ugled genijalnosti“. Druga je bila prilično razočarana promenom stila u odnosu na neke od njenih ranijih romana, rekavši da je „napustila metodični postupak istrage jednog i ograničenog zločina zbog romanse univerzalne zavere i međunarodnih nevaljalaca“. Drugi je smatrao da je priča dobro počela, ali je potom zaradila oštre kritike za autorku jer je „pažljivo izbegavala da ostavi bilo kakve tragove koji upućuju na pravog zločinca. Najgore od svega, samo rešenje je krajnje besmisleno“. Godine 1990. se za ovaj roman smatralo da ima iste likove i prijem kao i Tajna zamka Čimniz, „ali bez istog poleta i obraza“.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Poslednjih dana iznajmljivanja imanja "Čimniz", ser Osvald i ledi Kut organizovali su prijem na kom su bili Džeri Vejd, Džimi Tesidžer, Roni Devero, Bil Eversli i ser Osvaldov tajnik Rupert „Pongo“ Bejtmen. Džeri Vejd ima lošu naviku da se usspava. Ostali planiraju šalu na račun Džeralda tako što će postaviti osam budilnika u njegovu sobu i tempirati ih da se pale u razmacima sledećeg jutra. Budilnici su se čuli, ali Vejd se nije probudio. Lakej otkriva da je mrtav u svom krevetu i hloral na natkasni što je bio potresan događaj. Džimi Tesidžer i Roni Devero saopštavaju vest Lorejn Vejd, Džerijevoj polusestri. U Čimnizu Džimi primećuje da postoji sedam budilnika. Jedan nedostaje. Kasnije je pronađen u živoj ogradi.

Lord Katerham i njegova ćerka ledi Ajlin "Bebica" Brent vraćaju se u Čimniz. Mrtvozornik donosi presudu o smrti od nesreće za Džerija. Bebica, drugarica Bila Everslija, da se pozabavi ovim. Džeri Vejd je umro u svojoj sobi. Ona pronalazi nedovršeno Džerijevo pismo Lorejn datirano dan pre njegove smrti. On traži od Lorejn da zaboravi na posao sa Sedam brojčanika. Bebica odlazi u London da vidi Bila. Na putu je jedan čovek izleteo iz žive ograde i pao na put. Bebica ga je izbegla, ali on se ipak srušio, mrmljajući: "Sedam brojčanika..." i "Recite... Džimi Tesidžer". Onda je umro. Bebica stavlja njegovo telo u kola i odlazi kod lekara koji joj je rekao da nije udarila čoveka nego da je ubijen. Čovek je Roni Devero. Bebica se vraća kući i govori ocu šta se dogodilo, a on joj je rekao da je Džordž Lomaks primio preteće pismo od Sedam brojčanika.

Sledećeg dana Bebica stiže u London i dobija Džimijevu adresu od Bila. Ona govori Lorejn Vejd i Džimiju o Ronijevoj smrti. Da li je Džerijeva smrt bila ubistvo? Bebica im je ispričala o pretećem pismu koje je dobio Džordž Lomaks. Lomaks će biti domaćin na jednom prijemu sledeće nedelje u svojoj kući u Vajvernskoj župi. Džimi i Bebica su i sami pozvani.

Bebica posećuje nadzornika Betla u Skotland Jardu, a on nagoveštava da Bil zna nešto o Sedam brojčanika. Prema Bilu, Sedam brojčanika je loš noćni klub i kockarnica i Bebica navaljuje da je odvede tamo. U klubu Bebica prepoznaje vratara kao lakeja iz Čimniza. Bebica se vraća u klub Sedam brojčanika i ispituje lakeja Alfreda. On joj govori da je napustio Čimniz zbog daleko veće plate koje je ponudio Mosgorovski, vlasnik kluba. Dalje, Mosgorovski šalje zamenu za Alfreda u Čimniz, Džona Bauera. Alfred je vodi u tajnu sobu sa stolom i sedam stolica. Ona se krije u ormaru u sobi i prisustvuje sastanku. Prisutni nose maske sa prorezima za oči i brojčanicima na kapuljačama, a svaki sat pokazuje drugačije vreme. Jedna je žena sa mladežom na otkrivenoj lopatici. Oni govore o broju sedam koji uvek nedostaje i o Lomaksovom prijemu u Vajvernskoj župi gde će Eberhard biti prisutan sa vrednim izumom. Sastanak je završen, Alfred oslobađa Bebicu iz njenog mesta za posmatranje.

Eberhard je izmislio formulu koja bi mogla da ojača metale, revolucionišući proizvodnju vazduhoplova. Sastanak u Vajvernskoj župi namenjen je mogućoj prodaji britanskom ministrarstvu vazduhoplovstva.

Bebica i Džimi stižu u Vajvernsku župu i upoznaju se sa Kutovima, ministrom vazduhoplovstva ser Stenlijem Digbijem, Terensom O’Rurkom i mađarskom groficom Radski. I nadzornik Betl je tamo prerušen u konobara. Bil Eversli je tamo kao osoblje gospodina Lomaksa. Shvativši da ser Stenli ostaje jednu noć, oni zaključuju da će te noći biti pokušaj krađe. Džimi i Bil se slažu da čuvaju stražu sa smenom u 3.00 ujutru.

Na prvom dežurstvu u hodniku u 2.00, Džimiju se učinilo da je čuo buku iz biblioteke. Tamo nastavlja svoju smenu.

Bebica glumeći sama presvlači se i silazi niz bršljan ispred svoje sobe i nailazi na nadzornika Betla koji je stražario napolju. On je nagovara da se vrati. Ona to i radi, a onda proverava Džimija u hodniku. Otkrivši da ga nema, ona odlazi u Bilovu spavaću sobu, ali otkriva da je pogrešila i da je u groficinoj praznoj sobi. Bebica je čula ogromnu borbu u biblioteci i dva pucnja.

Lorejn Vejd stiže u Vajvernsku župu u gluvo doba noći. Nekoliko trenutaka pre komešanja, paketić papira pada pred njene noge u blizini zamračene terase. Ona ga podiže i vidi čoveka kako se spušta niz bršljan iznad nje. Ona se okreće i trči skoro pravo u Betla čija pitanja prekida tuča u biblioteci. Kad su otrčali tamo, pronašli su Džimija onesvešćenog i pogođenog u desnu ruku. Ukućane budi buka i uleću u sobu. Džimi dolazi i priča kako se borio sa čovekom koji se spustio niz bršljan. Ser Stenli otkriva da je formula nestala. Betl nije uznemiren jer Lorejn još uvek drži ispušteni paket i može da vrati njegov dragoceni sadržaj. Grofica je otkrivena u biblioteci onesvešćena iza paravana. Kaže da je sišla da pročita knjigu i onesvestila se od straha.

Sledećeg jutra, Betl pronalazi ugljenisanu, levu rukavicu sa tragovima zuba u kaminu. On pretpostavlja da je lopov bacio pištolj na travnjak sa terase, a zatim se preko bršljana popeo nazad u kuću. Bebicin otac javlja da je lakej Bauer nestao. Džimi dobija pozivnicu u novu kuću Kutovih u Leterberiju jer sumnja da je Ser Osvald Broj sedam. Džimi gleda kroz ser Osvaldovu radnu sobu. On ne nalazi nikakve dokaze protiv ser Osvalda.

Bil odlazi u Džimijev stan u Londonu. Izvršioci Ronija Devera poslali su mu pismo koje je napisao Roni, a Bil je začuđen. Džimi je zvao Bebicu i Lorejn i rekao im da se sastanu s njim i Bilom u klubu "Sedam brojčanika" pri čemu je Bilova priča „najveća priča veka“. Prve stižu dve devojke. Džimi dolazi i ostavlja Bila napolju u kolima. Bebica pokazuje Džimiju sobu u kojoj se sastaju "Sedam brojčanika". Lorejn ih prekida da bi prijavila da nešto nije u redu sa Bilom. Pronalaze ga onesvešćenog u kolima i odvode u klub. Džimi žuri po lekara. Neko je onesvestio Bebicu. Ona se osvešćuje u Bilovom naručju. Gospodin Mosgorovski ih vodi na sastanak Sedam brojčanika. Broj sedam je tu. To je nadzornik Betl. On otkriva da su oni grupa hvatača zločinaca i ljudi koji rade tajno protiv svoje zemlje. Gerri i Ronni su počastvovani kao pokojni članovi. Pravi identitet grofice je glumica Bejb St Maur. Bill je član. Betl govori Bebici da je udruženje uspelo sa svojom glavnom metom, međunarodnim zločincem čiji je deo trgovine krađa tajnih formula. Džimi Tesidžer je tog popodneva uhapšen sa svojom saučesnicom Lorejn Vejd. Betl objašnjava da je Džimi ubio Džerija Vejda kada mu je došao na trag. Roni je uzeo osmi sat iz pokojnikove sobe da vidi da li će neko reagovati na "sedam brojčanika". Džimi je ubio Ronija Devera iz istog razloga. Ronijeve poslednje reči bile su upozorenje za "Sedam brojčanika" o Džimiju. U Vajvernskoj župi Džimi se popeo uz puzavicu do sobe ser Stenlija Digbija, bacio formulu dole Lorejn, sišao niz puzavicu i u biblioteci je iscenirao borbu, pucao sebi u desnu ruku i bacio drugi pištolj na travnjak. Pošto mu je desna ruka bila onesposobljena, zubima je skinuo levu rukavicu.

Bil je glumio nesvest u kolima ispred kluba "Sedam brojčnaika". Džimi nikada nije otišao po lekara već se sakrio u klubu i onesvestio Bebicu. Njegov plan je bio da ostavi Bila i Bebicu tamo mrtve.

Bebici je ponuđeno prazno mesto u "Sedam brojčanika", a ona i Bil su se složili da se venčaju.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Recenzija u časopisu Književni dodatak Vremena od 4. aprila 1929. je jednom bio izrazito neentuzijastičan u vezi sa Kristinom knjigom: „Velika je šteta što je gospođa Kristi u ovoj, kao i u prethodnoj knjizi, napustila metodički postupak istrage o jednom i ograničenom zločinu za ljubavnu ljubav. Jedinstvene zavere i međunarodne zavere. Ove gotičke romanse nisu za prezir, ali su toliko različite po vrsti od priče o strogoj detekciji da je malo verovatno da će iko biti vešt u oba. Gospođi Kristi nedostaje slučajan i lakoverni romantizam koji veće platno opsežnijeg zločina uspešnog. U takvoj predstavi je ključna bravura, a ne preciznost. Zagonetka Sedam brojčanika i tajnog društva koje se sastajalo u tom zlokobnom okrugu zahteva upravo tako široko ophođenje, ali gospođa Kristi mu daje to sitno proučavanje koje je tako vešto koristila u svojim ranijim knjigama.“ Recenzija je zaključena rečima: „Ne postoji poseban razlog zašto bi maskirani čovek bio ta osoba kakva se ispostavilo da jeste“.[4]

Recenzija u časopisu Njujorški pregled knjige 7. aprila 1929. počeo je „Posle čitanja početnih poglavlja ove knjige naslućuje se neobično zabavna prediva. U njoj su neki veoma veseli mladi ljudi, a činjenica da se umešaju u zagonetku ubistva ne kvari njihov duh pred bilo kojim velikim obim“. Nekreditovani recenzent je postavio zaplet o tome da je Džerald Vejd pronađen mrtav, a zatim je rekao: „Za sada je priča odlična. Zaista i dalje obećava sve dok ne dođe vreme kada će zagonetka biti rešena. Tada se vidi da je autorka toliko želela da spreči čitaoca da pogodi rešenje da je prilično prekoračila granice onoga što bi trebalo da bude dozvoljeno piscu detektivskih priča. Iznela je podatke koje je čitalac trebalo da ima i nije se zadovoljila razbacivanjem lažnih tragove raskošnom rukom. Pažljivo je izbegavala da ostavi bilo kakve tragove koji upućuju na pravog zločinca. Najgore od svega, samo rešenje je potpuno besmisleno. Ova knjiga je daleko ispod merila koji su postavile ranije priče Agate Kristi."[5]

Časopis Škot od 28. januara 1929. rekao je: „Manje dobar stilski od nekih njenih ranijih romana, Zagonetka Sedam brojčanika... održava autorkin ugled genijalnosti.“ Recenzija je dalje govorila da je „neobična karakteristika ove priče to što će na kraju čitalac želeti da se vrati na priču da vidi da li je imao pravo on ili autorka."[6]

Robert Barnard je primetio da ovaj roman ima „Iste likove i okruženje iz Čimniza“, a zatim je svoje viđenje zaključio dodajući „ali bez istog poleta i obraza“.[7]

Ekranizacija[uredi | uredi izvor]

Nakon uspeha trodelnog serijala Zašto nisu pitali Evansa 1980. godine, London Weekend Television je prilagodio roman Zagonetka Sedam brojčanika u 140-minutni film koji je emitovan u nedelju 8. marta 1981. godine. Ista ekipa, Pat Sendis, Toni Varmbi i Džek Vilijams, radila je na filmu u kom su takođe glumili Džon Gilgad i Džejms Vorvik. Šeril Kembel je tumačila Bebicu Brent. Ekranizacija je bila izuzetno verna knjizi bez većih odstupanja u radnji i likovima.

Ovaj drugi uspeh ekranizacije knjige Agate Kristi doveo je do toga da je ista televizija naruči seriju Ortaci u zločinu za emitovanje 1983. i 1984. godine.

Film je premijerno prikazan na američkoj televiziji kao deo emisije Mobil Showcase u aprilu 1981.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Observer 20 January 1929 (Page 10)
  2. ^ John Cooper and B.A. Pyke. Detective Fiction – the collector's guide: Second Edition (Pages 82 and 86) Scholar Press. 1994. ISBN 0-85967-991-8
  3. ^ American Tribute to Agatha Christie
  4. ^ The Times Literary Supplement 4 April 1929 (Page 278)
  5. ^ The New York Times Book Review 7 April 1929 (Page 20)
  6. ^ The Scotsman 28 January 1929 (Page 2)
  7. ^ Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 205. ISBN 0-00-637474-3.