Zagorič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zagorič

Zagorič je jedno od prostorno i populaciono najvećih naselja Podgorice. Prostire se od na sjeveru od Vezirovog mosta i brda Gorice (po kojem je i dobilo ime: polje za Goricom- Zagorič) a koji ga ujedno odvajaju i od centra grada. Zapadnu i sjevernu granicu naselja predstavlja rijeka Morača s čije desne strane prije ušća Zete leži antička Duklja. Istočnu granicu predstavlja pruga Beograd-Bar koja ovo naselje odvaja od naselja Maslina i Zlatice.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sjeverno od Gorice, po kojoj je i Podgorica dobila ime, je prostrana ravnica Zagorič. Pavle Rovinski tu navodi ostatke velikog naselja još iz rimskog vremena. Tada (doba Rovinskog) se još, sa velikom mukom, moglo odrediti gdje su bili temelji kuća, pa se čak nazirala i jedna ulica.[1] Na prostoru koji su nekada predstavljali Zagoričko (bliže Gorici) i Pipersko polje (uz Moraču) po oslobođenju u Veljem ratu 1876-1878 formiraju se prva sela. 1883. ispod brda Gorica nastaje selo Zagorič od novonaseljenog stanovništva iz Bratonožića dok se u Piperskom polju naseljavaju stanovnici iz piperskog sela Rogama, praveći dva zaseoka- Liješti na sjeveru i Gostinje na zapadu. Knjaz Nikola je u najvećem broju slučajeva poklonjao imanja ovim novonaseljenicima za zasluge u proteklom ratu, on je i označio i granice uzmeđu ovih sela koje se danas oslikavaju u glavnoj ulici današnjeg naselja. U periodu između dva svjetska rata sva ova naselja broje četrdesetak domova sa oko 200 stanovnika. Naselje po završetku Drugog svjetskog rata dobija samo jedno administrativno ime - Zagorič, ubrzano se širi, i prostorno i populaciono, polako gubeći svoj prvobitno ruralni lik, preko rurbana do danas urbanistički riješenog naselja. Od 1971. ovo naselje i zvanično postaje dio samog grada. Prema poslednjem popisu, Zagorič broji oko 16 000 stanovnika.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Zagorič poznat po vodozahvatu sa bunarima koji uz vodoizvorište Mareza predstavljaju glavni resurs snadbijevanja grada pijaćom vodom. U naselju se nalazi i drugo po veličini groblje u Podgorici. Takođe u naselju se nalazi i ambasada Ruske Federacije

Etnička struktura[uredi | uredi izvor]

Srbi predstavljaju dominantnu većinu u ovom naselju . Crnogorci iako su zastupljeni u priličnom broju su manjina u ovom naselju. Muslimani-Bošnjaci su zastupljeni u veoma malom procentu (svega dvadesetak domaćinstava).

Među stanovništvom dominiraju vjernici Srpske pravoslavne crkve (oko 90% stanovništva).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rovinski 1998, str. 68.

Literatura[uredi | uredi izvor]