Zaovinsko jezero
Zaovinsko jezero | |
---|---|
![]() Jezero Zaovine pogled sa brane | |
Koordinate | 43° 52′ 33″ S; 19° 24′ 05″ I / 43.87579° S; 19.40133° I |
Tip | Veštačko jezero |
Pritoke | Konjska reka, Beli Rzav |
Otoke | Beli Rzav |
Zemlje basena | ![]() |
Maks. dužina | 4.1 km |
Površina | 4.30 km2 |
Maks. dubina | 110 m |
Nad. visina | 881.5 m |
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi |
Zaovinsko jezero se nalazi na planini Tari kod mesta Zaovine i po svom nastanku je veštačko. Nastalo je u periodu od 1975. do 1983. godine, kada je tok Belog Rzava pregrađen branama kod vrha Kik (958 m nmv). Pri najvišem vodostaju, površina jezera se nalazi na nadmorskoj visini od 881,5 m. Najveća dubina je oko 110 m.
Jezero dopunjavaju dva potoka Konjska reka i Beli Rzav.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Jezero je akumulacija reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta“ u Perućcu sa kojom je povezano vertikalnim cevovodom. U slučaju niskog vodostaja reke Drine jezero se prazni i pokreće turbine hidroelektrane dok u slučaju viška vode i poplavnih talasa voda se pumpa vertikalno u Zaovinsko jezero. Zbog toga nivo jezera dosta osciluje. Postoje i četiri manja jezera iz kojih se voda sistemom spojenih sudova može pretakati u veliko jezero. Jedno od tih jezera je i jezero Spajić koje se nalazi sa druge strane brane.[1]
Voda je veoma čista te uz malu preradu u postrojenjima za preradu vode koristi se za piće.
Jezero se koristi i za uzgoj pastrmki.
Leti ima kupača na neuređenim plažama.
U blizini nasute brane je i mesto gde je Josif Pančić otkrio Pančićevu omoriku, kao i srednjovekovno utvrđenje Grad.
Flora Zaovina[uredi | uredi izvor]
Na Zaovinama je zabeleženo oko 50% flore cele planine Tare, odnosno oko 15% flore Srbije. Na ovom području do sada je utvrđeno prisustvo oko 600 biljnih vrsta.
- od ukupnog broja zabeleženih vrsta, 55 biljnih vrsta se nalazi na preliminarnoj Crvenoj listi flore Srbije.
- među 330 međunarodno značajnih biljaka koje žive u Srbiji, 25 vrsta se mogu naći na području Zaovina;
- na prostoru Zaovina nalazi se 15 biljnih vrsta koje su zaštićene kao prirodne retkosti kao npr. runolist, a tu se nalaze i subendemiti Nikolićeva kandilka, Pančićeva poljska mlečika, i predstavnici familije Orchidaceae koji su predloženi da budu uvršteni na listu Uredbe o zaštiti prirodnih retkosti;
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Jezero Zaovine, nasuta brana
-
Pogled sa Sekulić Voda
-
Tabla sa tekstom
-
Deo kod jezera gde je pronađena Pančićeva omorika
-
Jezero Zaovine, pri malom vodostaju
-
Zaovinsko jezero
-
Zaovinsko jezero
-
Bodljikavo drvo pored jezera
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zaovine na Tari - Selo Zaovine
- Zaovine na Tari
- Zaovine na Tari - Fotografije i video Zaovinskog jezera www.DiscoverSerbia.org