Западна вриштећа сова

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zapadna vrišteća sova
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Strigiformes
Porodica: Strigidae
Rod: Megascops
Vrsta:
M. kennicottii
Binomno ime
Megascops kennicottii
(Elliot, 1867)
Podvrste

Vidi tekst

Rasprostranjenost zapadne vrišteće sove
Sinonimi

Otus kennicottii

Zapadna vrišteća sova (lat. Megascops kennicottii) mala je vrsta sove iz porodice pravih sova. Živi na području Centralne i Južne Amerike, a blizak je rođak evropskom rodu Otus i severnoameričkoj istočnoj vrištećoj sovi. Naučno ime dobila je po američkom prirodnjaku Robertu Kenikotu.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova sova u proseku je visoka 22 centimetra, ima raspon krila od oko 55 centimetara, a težina joj varira između 88 i 220 grama, odnosno u proseku iznosi 143 grama.[2] Ženka je obično veća od mužjaka, a takođe su jedinke iz severnih populacija pretežno veće od jedinki južnih populacija.[3]

Postoji nekoliko različitih podvrsta: braon pacifička, siva pacifička, velika ravničarska, mohavska i meksička. Sve podvrste imaju braon ili tamno sivo perje sa šarama na donjem delu tela. Ne postoji crvena podvrsta.

Zapadna vrišteća sova ima okruglu glavu sa ušnim pramenovima, žutim očima i žućkastim kljunom. Po izgledu je veoma slična istočnoj vrištećoj sovi, pa je jedini način da se uoči razlika između ove dve vrste zapravo njihovo dozivanje. Ranije su ove dve vrste smatrane jednom vrstom, odnosno smatralo se da postoji samo istočna vrišteća sova, ali je kasnije na osnovu različitih dozivanja izdvojena zapadna vrišteća sova kao zasebna vrsta.[4]

Sistematika[uredi | uredi izvor]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Trenutno je definisano 9 podvrsta zapadne vrišteće sove:[5]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Zapadna vrišteća sova naseljava područja Kanade, Sjedinjenih Država, Meksika, Gvatemale, Salvadora, Hondurasa, Kostarike i Nikaragve.[1] Živi u suptropskim i tropskim šumama, pustinjama, ruralnim poljima, pa čak i u gradskim parkovima i baštama.[1]

Ptica je stanarica Severne i Centralne Amerike i gnezdi se na otvorenim poljima ili na ivicama šuma. Obično za svoje gnezdo bira šupljine u drveću ili kaktusima koje su napravljene od strane detlića ili neke druge životinje.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Ova ptica je predator i čeka na grani ili nekom drugom uzvišenju, pa kada uoči plen ona se stropošta na njega, mada se neretno dešava da lovi insekte u letu. Aktivna je uglavnom u zoru, noću ili blizu sumraka, koristeći svoje izuzetno čulo sluha i noćni vid kako bi locirala plen. Njena ishrana sastoji se uglavnom od malih sisara poput miševa ili pacova, ali i ptica i velikih insekata; međutim, nije mnogo izbirljiva kada je u pitanju plen, tako da može čak da lovi i malu pastrmku noću. Kamere postavljene na staništima na kojima živi ova sova zabeležile su da je zapadna vrišteća sova pokupila oposuma ubijenog na putu. Takođe je poznato da povremeno lovi i divlje patke i zečeve.[6]

Vokalizacija[uredi | uredi izvor]

Primarni doziv zapadne vrišteće sove je ubrzana serija kratkih zvižduka sa rastućim tempom ili kratak, a potom dug ćurlik čija visina pada na pri kraju. Druga dozivanja uključuju lajanje i „cerekanje”, slično istočnoj vrištećoj sovi.[4] Takođe ispušta i visoki pisak.

Ponašanje[uredi | uredi izvor]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v BirdLife International (2012). Megascops kennicottii. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ CRC Handbook of Avian Body Masses by John B. Dunning Jr. (Editor). CRC Press . 1992. ISBN 978-0-8493-4258-5.
  3. ^ [1] (2011).
  4. ^ a b David Allen Sibley (2000). The Sibley Guide to Birds. ISBN 978-0-679-45122-8. 
  5. ^ „Megascops kennicottii”. Integrated Taxonomic Information System. Pristupljeno 4. 4. 2011. 
  6. ^ All about birds

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]