Pređi na sadržaj

Zapadna železnička stanica Beč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zapadna železnička stanica Beč

Zapadna železnička stanica u Beču (nem. Wien Westbahnhof) je jedno od glavnih železničkih čvorišta Austrije,[1] i početna stanica zapadnog železničkog koridora (nem. Westbahn) za vozove ka Salcburgu, Minhenu, Cirihu, odnosno ka Budimpešti i dalje ka istoku. Osim internacionalnih vozova, stanica opslužuje i dve linije metroa (U6 i U3) i jednu liniju brze regionalne železnice (nem. S-Bahn, linija S50).

Položaj

[uredi | uredi izvor]

Zapadna železnička stanica se nalazi u 15. gradskom kvartu uz jednu od glavnih saobraćajnih arterija grada, tzv. Bečki pojas. U pravcu juga ka centru grada vodi direktno poznata šoping ulica Mariahilferštrase (nem. Mariahilfer Strasse), odnosno linija metroa U3.

Značaj

[uredi | uredi izvor]

Zapadna železnička stanica je jedna od najprometnijih stanica u Beču i nekada je bila jedan od nekoliko terminala za međunarodne vozove u gradu. Sa otvaranjem Glavne železničke stanice 2015., sve međugradske usluge Austrijskih saveznih železnica prebačene su na tu stanicu, iako privatni operater WESTbahn održava međugradsku uslugu od Bregenca i Minhena preko Salcburga.[2] Istovremeno, povećana je frekvencija brze regionalne usluge duž Zapadne železnice.

Stanica je takođe polazna tačka za sve regionalne železničke linije prema zapadu Beča koje su uključene u Istočnu regionalnu saobraćajnu upravu i delom pripadaju bečkom S-Bahn-u.

Kako neki objekti stanice više nisu potrebni nakon njenog degradiranja, za očekivati je smanjenje veličine stanice, a već se razmatraju koncepti korišćenja viška prostora.

Prigodni novčić

[uredi | uredi izvor]

Zapadna železnička stanica je 2008. izabrana kao glavni motiv za kolekcionarski novčić visoke vrednosti: prigodni novčić Carice Elizabete Zapadne železnice. Na reversu je pogled na putničku salu prve Zapadne železničke stanice. Stil ove zgrade inspirisan je romantičarskim istorizmom. Na desnoj strani novčića se vidi statua carice Elizabete.[3] Ova statua danas stoji u gornjem holu stanice.[4]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Deiss, Richard (2020-11-27). The destiny station beyond the mountains: Short stories about 111 railway stations in the Alpine countries (na jeziku: engleski). BoD – Books on Demand. ISBN 978-3-7519-5436-5. 
  2. ^ Verkehrswesen, Institut für (2017-01-01). Nahverkehrs-Tage 2017: Digital und Disruptiv - Neue Daten und Methoden für einen kundengerechten ÖPNV (na jeziku: nemački). kassel university press GmbH. ISBN 978-3-7376-0370-6. 
  3. ^ „Empress Elisabeth Western Railway coin”. Austrian Mint. Arhivirano iz originala 31. 5. 2011. g. Pristupljeno 2024-08-12. 
  4. ^ Neichl, Brigitte (2018-06-04). „Kaiserin Elisabeth & der Westbahnhof”. WIENfünfzehn (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2025-03-23. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]