Zapadni front (Drugi svetski rat)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zapadni front
Deo Evropskog ratište (Drugi svetski rat)
Vreme
  • 3. septembar 1939. — 8. maj 1945. (1939-09-03 – 1945-05-08) [nb 2]
  • (5 godina, 8 meseci i 5 dana)
Mesto
Ishod

1939–40: pobeda Sila osovine

1944–1945: pobeda Saveznika

Teritorijalne
promene
Podela Nemačke (1945)
Sukobljene strane

Saveznici
 Sjedinjene Države
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Francuska

 Kanada
Poljska
 Belgija
 Holandija
 Norveška
Čehoslovačka
 Luksemburg
 Danska

Sile Osovine
 Nemačka
 Italija
(1940–1943)
 Italijanska Socijalna Republika
(1943–1945)
Mađarska[1]
(1944–1945)


 Višijevska Francuska[nb 1]
Jačina

1939–1940

  • 7.650.000 trupa (ukupno)[2]

1944–1945

1939–1940

  • 5.400.000 trupa (ukupno)[2]

1944–1945

  • ~8.000.000 trupa (ukupno onih koji su služili)[4]
  • ~1.900.000 trupa (vrhunac)[5]
Žrtve i gubici

1940

  • 2.121.560[nb 3]–2.260.000[nb 4] žrtava, uključujući 143.400 ubijenih

1944–1945

  • 164.590–195.576 ubijeno/nestalo
  • 537.590 ranjeno
  • 78.680 zarobljeno[8][nb 5]

(~70% savezničkih trupa i žrtava bili su Amerikanci)[8]

Ukupno:

  • ~3.000.000 žrtava

1940

  • 160.780[nb 6]–163.650 žrtava[nb 7], uključujući 43.110 ubijenih

1944–1945

  • 263.000–655.000 ubijeno
  • 400.000+ ranjeno[19]
  • 4.209.840 zarobljeno[nb 8]

Total:

  • 5.000.000–5.400.000+ žrtava
Civilne žrtve:
1.650.000 mrtvih[nb 9]

Zapadni front tokom Drugog svetskog rata je naziv za sukobe vođene u zapadnoj Evropi, na teritoriji današnje Danske, Norveške, Luksemburga, Belgije, Holandije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Nemačke. Zapadni front se može podeliti u dve faze velikih ratnih operacija. U prvoj fazi dogodile su se kapitulacije Holandije, Belgije i Francuske tokom maja i juna 1940. i nastavila se borbama u vazdušnom ratu između Nemačke i Ujedinjenog Kraljevstva tokom bitke za Britaniju. Drugu fazu su odlikovale velike kopnene borbe, koje su počele u junu 1944. savezničkim iskrcavanjem u Normandiji i nastavilo sve sve do poraza Nemačke u maju 1945.[30]

Iako se većina nemačkih vojni gubitaka desila na Istočnom frontu, i nemački gubici na Zapadnom frontu su bili skoro nenadoknadivi, pošto je većina nemačkih resursa već bilo locirano na Istočnom frontu. To je značilo da, iako su gubici mogli biti nadoknađeni do neke mere, vrlo malo pojačanja je bilo poslato na zapad da se spreči napredovanje zapadnih Saveznika. Iskrcavanja u Normaniji su bili veliki psihološki udarac za nemačku vojsku i njene lidere, koji su se plašili ponavljanja stanja iz Prvog svetskog rata kada je Nemačka bila prinuđena da vodi rat na dva fronta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Viši je zvanično vodio politiku oružane neutralnosti i vodio vojne akcije protiv oružanih upada sila Osovine i savezničkih zaraćenih strana. Prekid vatre i obećanje na vernost saveznicima Višijevskih trupa u Francuskoj severnoj Africi tokom Operacije Baklja uverili su Osovinu da se Višiju više ne može verovati da će nastaviti ovu politiku, te su izvršili invaziju i okupirali francusku krnju državu u novembru 1942. godine. Kolaboracione jedinice, poput Milice, nastavile su da se bore zajedno sa nemačkim trupama protiv Francuskih boraca otpora sve do oslobođenja Francuske 1944. godine.
  2. ^ Interlud između 25. juna 1940. do 6. juna 1944. godine
  3. ^ Elis ne daje nikakve podatke o danskim žrtvama, on ocenjuje norveške gubitke na 2.000 ubijenih ili nestalih, a da nema informacija o onima koji su ranjeni ili zarobljeni. Holandske žrtve se procenjuju na 2.890 ubijenih ili nestalih, 6.900 ranjenih, a podaci o zarobljenim nisu dati. Belgijske žrtve se procenjuju na 7.500 ubijenih ili nestalih, 15.850 ranjenih i 200.000 zarobljenih. Francuski gubici iznosili su 120.000 ubijenih ili nestalih, 250.000 ranjenih i 1.450.000 zarobljenih. Britanski gubici su iznosili ukupno 11.010 ubijenih ili nestalih, 14.070 ranjenih (pobrojani su samo oni koji su evakuisani) i 41.340 zarobljenih.[6] Gubici 1940. godine, prema Elisovim podacima, tako iznose 2.121.560.
  4. ^ 360.000 mrtvih ili ranjenih, a 1.900.000 zarobljenih[7]
  5. ^ Elisovi brojevi: Amerikanci: 109.820 ubijenih ili nestalih, 356.660 ranjenih i 56.630 zarobljenih; Britanci: 30.280 ubijenih ili nestalih, 96.670 ranjenih, 14.700 zarobljenih; Kanađani: 10.740 ubijenih ili nestalih, 30.910 ranjenih, 2.250 zarobljenih; Francuzi: 12.590 ubijenih ili nestalih, 49.510 ranjenih, 4.730 zarobljenih; Poljaci: 1.160 ubijenih ili nestalih, 3.840 ranjenih, 370 zarobljenih.[9]
    Dakle, prema Elisovim informacijama, zapadni saveznici su imali 783.860 žrtava.
    Pregled za američku vojsku/vazduhoplovne snage: Prema posleratnoj studiji američke vojske koja koristi ratne zapise, vojska i vojno vazduhoplovstvo Sjedinjenih Država pretrpele su 586.628 žrtava u zapadnoj Evropi, uključujući 116.991 poginulih u akciji i 381.350 ranjenih, od kojih 16.264 kasnije umrli od zadobijenih rana.[10] Ukupne američke žrtve iznose 133.255 ubijenih, 365.086 ranjenih, 73.759 zarobljenih i 14.528 nestalih, od kojih je dve hiljade kasnije proglašeno mrtvima.
  6. ^ 43.110 Nemaca ubijeno ili nestalo, 111.640 ranjeno, nema podataka o bilo kome od zarobljenih. Italijanski gubici su iznosili 1.250 poginulih ili nestalih, 4.780 ranjenih, a nema podataka o bilo kome od zarobljenih.[6]
  7. ^ Nemačka: 157.621 žrtva (27.074 mrtvih (konačni broj nemačkih mrtvih je verovatno čak 49.000 ljudi kada se uračunaju gubici koje je Krigsmarin pretrpeo, zbog dodatnih neborbenih uzroka, ranjenika koji su umrli od ranjavanja i nestalih koji su potvrđeni kao mrtvi.[15] Međutim, ova viša cifra nije korišćena u ukupnom broju žrtava), 111.034 ranjenih, 18.384 nestalih,[15][16][17] kao i 1.129 poginulih članova posade.[18] Italija: 6.029 žrtava (1.247 mrtvih ili nestalih, 2.631 ranjenih i 2.151 hospitalizovanih zbog promrzlina; italijanske snage su bile uključene u borbe u Francuskim Alpima, gde su temperature ispod nule uobičajene čak i tokom leta.)
  8. ^ Ukupni nemački gubici od septembra 1939. do 31. decembra 1944. na Zapadnom frontu za vojsku, Vafen SS i stranih dobrovoljca iznose 128.030 poginulih, 399.860 ranjenih. Do početka juna 1945. u logorima za ratne zarobljenike držano je 7.614.790 (uključujući 3.404.950 koji su razoružani nakon predaje Nemačke)[9] Vidi takođe: Razoružane neprijateljske snage
  9. ^ Svi navedeni totali uključuju samo direktne smrti usled vojnih aktivnosti i zločina protiv čovečnosti, uključujući Holokaust.[20]
    Nemačka: 910.000. 410.000 u savezničkom strateškom bombardovanju, 300.000 u holokaustu ne uključujući smrt austrijskih civila ili smrt u nacističkom programu T4.[21] Računanje programa Aktion T4 dodaje ukupno 200.000+ smrtnih slučajeva.[22]
    Francuska: 390.000. Uključuje 77.000 francuskih Jevreja u Holokaustu.[23]
    Holandija: 187.300. Uključuje 100.000 holandskih Jevreja u Holokaustu.[24]
    Belgija: 76.000. Uključuje 27.000 belgijskih Jevreja u Holokaustu.[25]
    Ujedinjeno Kraljevstvo: 67.200. Uglavnom su poginuli u nemačkom bombardovanju.[26]
    Norveška: 8.200.[27] Uključuje 800 norveških Jevreja u Holokaustu.
    Danska: 6.000.[28]
    Luksemburg: 5.000. Uključuje 2.000 luksemburških Jevreja.[29]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Szélinger & Tóth 2010, str. 94.
  2. ^ a b Frieser, Karl-Heinz (2013)The Blitzkrieg Legend. Naval Institute Press
  3. ^ MacDonald, C (2005), The Last Offensive: The European Theater of Operations. University Press of the Pacific, p.478
  4. ^ The World War II Databook, by John Ellis, 1993 p. 256. Total German soldiers who surrendered in the West, including 3,404,950 who surrendered after the end of the war, is given as 7,614,790. To this must be added the 263,000–655,000 who died, giving a rough total of 8 million German soldiers having served on the Western Front in 1944–1945.
  5. ^ Horst Boog; Gerhard Krebs; Detlef Vogel (2006). Germany and the Second World War: Volume VII: The Strategic Air War in Europe and the War in the West and East Asia, 1943-1944/5. Clarendon Press. str. 522. ISBN 978-0-19-822889-9. „Quoting Alfred Jodl's "Strategic situation in spring 1944" presentation. The total given for German forces in the west in May 1944, prior to a slight upgrade of forces in the west in preparation for Operation Overlord, was 1,873,000 personnel. 
  6. ^ a b Ellis 1993, str. 255
  7. ^ Hooton 2007, str. 90
  8. ^ a b MacDonald, C (2005), The Last Offensive: The European Theater of Operations. Page 478. "Allied casualties from D-day to V–E totaled 766,294. American losses were 586,628, including 135,576 dead. The British, Canadians, French, and other allies in the west lost slightly over 60,000 dead".
  9. ^ a b Ellis 1993, str. 256
  10. ^ US Army Battle Casualties and Non-battle Deaths in World War 2: Final Report. Combined Arms Research Library, Department of the Army. 25 June 1953.
  11. ^ Zaloga 2015, str. 239, 6,084 U.S. Army tanks destroyed, including 4,399 M4 Sherman tanks, 178 M4 (105) and 1,507 M5A1 Stuart tanks..
  12. ^ a b Zaloga 2015, str. 276.
  13. ^ Zaloga 2015, str. 277, 4,477 British Commonwealth tanks destroyed, including 2,712 M4 Sherman tanks, 656 Churchill tanks, 609 Cromwell tanks, 433 M3 Stuart tanks, 39 Cruiser Mk VIII Challenger tanks, 26 Comet tanks, 2 M24 Chaffee tanks..
  14. ^ Zaloga 2015, str. 239, 909 U.S. Army tank destroyers destroyed, including 540 M10 tank destroyers, 217 M18 Hellcat tank destroyers and 152 M36 tank destroyers..
  15. ^ a b Frieser 1995, str. 400
  16. ^ L'Histoire, No. 352, April 2010 France 1940: Autopsie d'une défaite, p. 59.
  17. ^ Shepperd 1990, str. 88
  18. ^ Hooton 2010, str. 73
  19. ^ Percy Schramm Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht: 1940 – 1945: 8 Bde. (1961) ISBN 9783881990738 Pages 1508–1511. Only includes those wounded who were not captured after, and only records wounded up to 31 January 1945. Likely to be drastically underestimated considering the corresponding figures for the Eastern Front on the same document.
  20. ^ Niewyk, Donald L. The Columbia Guide to the Holocaust, Columbia University Press, (2000) ISBN 0-231-11200-9, p. 421.
  21. ^ Statistisches Jahrbuch für die Bundesrepublik Deutschland 1960 Bonn 1961 p. 78
  22. ^ Bundesarchiv Euthanasie" im Nationalsozialismus, bundesarchiv.de; accessed 5 March 2016.(German)
  23. ^ Frumkin, Gregory (1951). Population Changes in Europe Since 1939. London: Allen & Unwin. str. 58—59. OCLC 924672733. 
  24. ^ "Central Bureau of Statistics (CBS) Netherlands" (PDF). Retrieved 4 March 2016.
  25. ^ Frumkin 1951, str. 44–45
  26. ^ Commonwealth War Graves Commission Annual Report 2013–2014, page 44.
  27. ^ Frumkin 1951, str. 144
  28. ^ "Hvor mange dræbte danskere?". Danish Ministry of Education. Retrieved 4 March 2016.
  29. ^ Frumkin 1951, str. 59
  30. ^ German deployments to the Western Front (including North Africa and Italy) reached levels as high as approximately 40% of their ground forces, and 75% of the Luftwaffe. During 1944, there were approximately 69 German divisions in France, in Italy, there were around 19. (Approximate data is given because the number of units changed over time as a result of troop transfers and the arrival of new units.) Keegan, John (1990). The Second World WarNeophodna slobodna registracija. Source-Axis History Factbook. ISBN 9780670823598.  According to David Glantz PDF Arhivirano 9 jul 2011 na sajtu Wayback Machine, In January 1945 the Axis fielded over 2.3 million men, including 60 percent of the Wehrmacht's forces and the forces of virtually all of its remaining allies, against the Red Army. In the course of the ensuing winter campaign, the Wehrmacht suffered 510,000 losses in the East against 325,000 in the West. By April 1945, 1,960,000 German troops faced the 6.4 million Red Army troops at the gates of Berlin, in Czechoslovakia, and in numerous isolated pockets to the east, while four million Allied forces in western Germany faced under one million Wehrmacht soldiers. In May 1945 the Soviets accepted the surrender of almost 1.5 million men, while almost one million Germans soldiers surrendered to the British and Americans, including many who fled west to escape the dreaded Red Army. „The Soviet-German War 1941–1945: Myths and Realities: A Survey Essay” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 9. 2008. g. Pristupljeno 9. 7. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]