Zastava Master FLG

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Master FLG
VrstaAutomat
Porijeklo SRJ
Proizvodnja
ProizvođačZastava Oružje
VarijanteFLG K FLG P
Specifikacije
Masa2,600 (bez okvira),3,110 (sa okvirom) kg
Dužina385 (bez kundaka),597-620 (sa kundakom) mm
Dužina cijevi198 mm
Kalibar9h19 mm
Vrsta operacijepozajmica barutnih gasova
Način dejstvaautomatski
Brzina paljbe800 met/min
Brzina zrna400 m/s
Maks. ef. domet20 m
Magacin20-30 metaka

Zastava Master FLG je poluautomatsko oružje zasnovano na smanjenom djelovanju AK-47 u kalibru 9h19mm. U početku je bila izrađena za izvoz, ali je samo 20 napravljeno prije nego što je Zastava završila proizvodnju. Ovo oružje je napravljeno od plastike i čelika.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ova puška funkcioniše po principu pozajmice barutnih gasova.[2] Ova puška se može koristiti u bliskim borbama, padobranskim akcijama, protivterorističkim akcijama (kod spašavanja talaca), zaštita mjesta ili masovnog okupljanja ili za ličnu zaštitu pojedinih vojnika. Tokom izrade posebno se pazilo na sigurnosne detalje. Da bi se spriječilo neželjeno pucanje (kada se ovo oružje ispusti ili udari), ovo oružje puca iz zatvorenog, poptuno zaključanog, rotirajućeg vijka. Unutrašnja ručica blokira mehanizam ako vijak nije potpuno zatvoren. Sve operacije se mogu izvesti bez pomjeranja prsta sa zaštite okidača. Ovaj automat je opremljen sa gornjom i donjom hvataljkom.[3] Gabariti i mase zatvarača su dosta umanjeni, a redukovana je i sila povratne opruge. Komora gasnog povratnika smještena je odmah iza ležišta metka. Klip gasnog povratnika koji je na M70-ki bio sastavni dio nosača zatvarača, potpuno je odbačen. Nosaču zatvarača neophodni impuls od 200 daN (200 deka njutna) davala su 2 gasna potiskivača. Jedan potiskivač je bio iznad, a drugi sa desne strane ležišta metka. Osnovni princip rada zatvarača je bio isti kao i kod puške M70. Nakon dobijanja inicijalnog impulsa usljed udara potiskivača, nosač se izvjestan dio puta kretao unazad samostalno. Za to vrijeme, prednja kosina žlijeba dejstvovala je na ispust za vođenje zatvarača, okretale ga ulijevo odbravljivala; dalji hod unazad nosač i zatvarač su nastavljali zajedno. Zbog smanjenja inercionih masa i sile povratne opruge, ciklično kretanje ovog sklopa bilo bi znatno sporije, odnosno, ne bi obezbjeđivali potrebnu kadencu, sigurno „hranjenje” municijom i zabravljivanje. Konstruktor je ovaj problem riješio ugradnjom dva „bufera” u zadnji dio nosača zatvarača. „Bufere” su činili čelični cilindri koje su van ležišta potiskivale sopstvene opruge. Ova novina je imala dvostruku funkciju. U zadnjoj tački hoda zatvarača, klipovi su udarali u sanduk i sabijali svoje opruge, čime se amortizovala sila trzanja. U drugoj fazi, sila sabijenih opruga „bufera”, zajedno sa silom povratne opruge, potiskivale su nosač zatvarača unaprijed dovoljno snažno da je oružje funkcionisalo normalno, i dostižući kadencu od 850 metaka u minuti. Sigurnosti rada doprinosilo je i trostruko vođenje nosača zatvarača: bočno, po ispustima sanduka, na vođici i unutar same vođice. Zbog toga je dvodjelna vođica povratne opruge, standard kod M70, bila zamjenjena kraćim, monolitnim čeličnim cilindrom koji se prednjim dijelom oslanjao iznad ležišta metka. Na zadnjem dijelu nalazio se ispust utvrđivača poklopca i peta. No, za razliku od M70, utvrđivač pete sa svojom oprugom bio je smješten aksijalno u produžetku pete i zalazio u otvor vođice. Ovim rješenjem je omogućeno jednostavnije otvaranje preklopnog poklopca, pritiskom palcem jedne ruke na petu. Znatno je pojednostavljeno i rasklapanje kundaka. Pritiskom gornjim dijelom šake na utvrđivač smješten neposredno iznad rukohvata, kundak se oslobodio i trzanjem ruke u desnu stranu automatski se ispravljao. Sklop mehanizma za okidanje, skoro u porpunosti je bio preuzet sa M70, bio je smješten iznad samog pištoljskog rukohvata. Da bi se omogućilo pravilno i udobno dejstvo oružjem, gornji dio obarače je spojen sa repom posebnom polugom. Uvođenje poluge omogućilo je mekše i ravnomjernije okidanje i podešavanje sile okidanja od od 0,8-1,5daN. Poluga regulatora paljbe premještena je na lijevu stranu sanduka a konstruktivno i ergonomski riješena je znatno povoljnije od stare „ruske” presovane limene poluge. Uvodnik okvira je produžen, što je garantovalo sigurnije vođenje i fiksiranje. Tvrdo hromirana cijev je izrađena od specijalnog čelika specijalno osvojenog za cijevi mitraljeza, što je garantovalu njenu dugovječnost. Kućište automata je proizvođeno presovanjem kvalitetnih valjanih čelilnih limova, funkcionalni dijelovi oružja — od čeličnih otkvitaka ili vučenog čelika. Rukohvat i dijelovi kundaka su izvedeni od kvalitetnih polimera.[2]

Varijante[uredi | uredi izvor]

Master FLG porodica se sastoji od:

  • Master FLG (obična verzija)
  • Master FLG P (verzija sa prigušivačem)
  • Master FLG K (verzija sa skraćenom cijevi sa zaštitom prstiju i bez kundaka za čuvare i za skriveno nošenje.)[2]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Yugoslavian Submachineguns”. www.pmulcahy.com. Pristupljeno 2019-08-14. 
  2. ^ a b v „Oružje Online | Istorija – Naoružanje – Vojska”. Oružje Online (na jeziku: srpski). 2019-08-18. Pristupljeno 2019-09-28. 
  3. ^ „YougoImport 9 mm Master FLG”. securityarms.com. Pristupljeno 2019-08-14. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]