Zvonko Lepetić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zvonimir Lepetić
Scena iz filma Ludi dani (1977)
Lični podaci
Puno imeZvonimir Lepetić
Datum rođenja(1928-11-17)17. novembar 1928.
Mesto rođenjaBerane, Kraljevina SHS
Datum smrti4. januar 1991.(1991-01-04) (62 god.)
Mesto smrtiZagreb, SFR Jugoslavija
Porodica
SupružniciTerezija Lepetić
Rad
Aktivni period1953—1991.
Bitne ulogeBalkanski špijun, O pokojniku sve najlepše, Kapelski kresovi, Okupacija u 26 slika
Veza do IMDb-a

Zvonimir Zvonko Lepetić (Berane, 17. novembar 1928Zagreb, 4. januar 1991) bio je hrvatski i jugoslovenski glumac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beranama u mešovitom braku: naime, Lepetićev otac je bio Hrvat, a majka Crnogorka. U svet filma je ušao dosta kasno, prvu ulogu glumio je sa 36 godina u filmu 1964. godine u filmu „Smrt se odgađa do uveče“, a zadnja uloga pred smrt mu je bila u filmu „Gluvi barut1990. godine, po istoimenom delu Branka Ćopića. Za života je ostvario uloge u 107 filmova i serija.

Pozorišnu karijeru je počeo u Zadarskom kazalištu, današnjoj Hrvatskoj kazališnoj kući. Od 1939. godine živeo je u Sarajevu gde je pohađao Dramski studio, a od 1953. godine nastupao je u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Bio je takođe član pozorišnih ansambala u Šibeniku, Bujama, Zadru, Zagrebu i Splitu. Od 1968. godine dobio je status slobodnog umetnika, a pre toga u periodu od 1963 do 1968. godine, bio je stalni član splitskog Hrvatskog narodnog kazališta. Najširoj jugoslovenskoj gledalačkoj publici je ostao u sećanju po maestralnim tumačenjima svojih likova u filmovima. Jedna od njegovih najpoznatijih uloga je svakako ona Đure Čvorovića u Balkanskom špijunu Dušana Kovačevića. Pored nje ističu se i uloge predsednika mesnog odbora druga Radiše u filmu „O pokojniku sve najlepše“ režisera Predraga Antonijevića, sadističkog ustaše Gavrana u ZafranovićevojOkupaciji u 26 slika“, veselog ekonoma Brke u seriji „Kapelski kresovi Ivana Hetriha te osvetoljubivog i naivnog Jure Franića u filmu Nikole BabićaLudi dani” iz 1977. za koju je dobio Zlatnu arenu za sporednu mušku ulogu na Filmskom festivalu u Puli.

I drugi članovi porodice Lepetić su se bavili glumom. Zvonkov brat Jozo i Zvonkova žena Terezija su takođe bili glumci, ali ne tako uspešni i poznati kao Zvonko.

Preminuo je u Zagrebu 4. januara 1991. godine u 63. godini života.

Tokom života, gotovo uopšte se nije pojavljivao u medijima i davao je malo intervjua. U novembru 2005. godine plasirao se 8. na listi „Najbolji hrvatski glumac svih vremena“ koju je sastavio hrvatski filmski časopis „Holivud“.[1][2][3]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

God. Naziv Uloga
1960-e
1964. Smrt se odgađa do uveče
1966. Konjuh planinom
1967. Letovi koji se pamte
1968. Jadransko more vatre
1967. Palma među palmama lučki radnik
1969. Američka jahta u Splitskoj luci pošta
1969. Ljubav i poneka psovka Ikan
1969. Hokus-pokus (Jugoslavensko radno vrijeme) Ikan
1970-e
1970. Put u raj zastavnik Bandera
1970. Moji dragi dobrotvori Matijaš
1970. Družba Pere Kvržice
1971. Kuda idu divlje svinje šofer Ljubo
1971. U gori raste zelen bor Jura
1972. Prosjaci i sinovi Ćopac
1973. Pjetlov kljun Stevo Busola
1972. Putovanje
1972. Lov na jelene islednik Andrija
1972. Harmonika
1972. U mreži
1972. Dramolet po Ćiribiliju
1973. Živjeti od ljubavi Vinko
1974. Čovik i po Marko
1974. Deps kauboj
1974. Predstava „Hamleta“ u Mrduši Donjoj Mile
1974. Nož (kratki film)
1975. Hitler iz našeg sokaka Zare
1975. Kad puške miruju
1975-1976. Kapelski kresovi ekonom
1976. Đovani
1976. Šjora Nikoleta
1976. Izdaja
1977. Letači velikog neba Bačvar
1977. Hajka
1977. Mećava Toma
1977. Ludi dani Jure Franić
1977. Akcija stadion stožernik Rubač
1977. Domaći stranac
1977. Čovik i arhitektura Poscerina
1977. Zašto je pile žuto a koka nije
1978. Bravo maestro Vinko Katunić
1978. Okupacija u 26 slika Gavran
1979. Novinar majstor Zvonko
1979. Svjetionik svetioničar
1979. Knjiga drugova
1979. Povratak
1979. Groznica Otac
1979. Daj što daš
1980-e
1980. Špijunska veza
1980. Punom parom Laci
1980. Vreme, vode Pitropot Medosan
1980. Ponedjeljak
1981. Samo jednom se ljubi
1981. Visoki napon Đuro
1981. Jelenko Bariša
1981. Gosti iz galaksije luvar
1981. Sitne igre
1981. Kraljevski voz mašinovođa Božo
1981. Kasno, natporučniče!
1982. Nevolje jednog Branimira inspektor
1982. Nepokoreni grad
1982. Zločin u školi profesor biologije
1982. Miris dunja Vlado
1982. Ucjena
1982. Tamburaši Đura Šokac
1982. Servantes iz Malog mista Poscer Bombista / Andrija
1983. Lažeš, Melita komšija Ružić
1983. Prestrojavanje
1983. Mrtvi se ne vraćaju (mini-serija)
1983. Zamke istražitelj OZN-e
1983. Medeni mjesec Džek
1983. Veliki transport Baća
1983. Pismo - Glava
1983. Rade Končar
1984. O pokojniku sve najlepše Radiša
1984. Balkanski špijun Đura Čvorović
1984. Inspektor Vinko kupac
1984. Kako se kalio narod Gornjeg Jaukovca Radiša Mrdak
1984. Duet za jednu noć
1985. Horvatov izbor Pantelija Crnković
1984. Duet za jednu noć
1985. Od petka do petka
1985. Crveni i crni inženjer Romero
1985. Ljubavna pisma s predumišljajem Maks
1985. Na istarski način
1986. Večernja zvona ustaša
1986. Sivi dom Šiljin očuh
1986. Misija majora Atertona
1986-1987. Putovanje u Vučjak Pantelija Crnković
1987. Nadvožnjak
1987. Život radnika
1987. Strategija švrake
1987. Marjuča ili smrt Marin
1988. Trideset konja
1988. Tajna manastirske rakije mornar (lažni kaluđer)
1988. Braća po materi
1988. Večernja zvona ustaša
1988. Azra otac
1989. Donator Johan Šulc
1989. Seobe Vitković
1989. Leo i Brigita gospodin Cikotić
1989. Krivda dispečer
1989. Čovjek koji je znao gdje je sjever a gdje jug Jefto Čokorilo
1990-e
1990. Neuništivi Mirza Kupusović
1990. Gluvi barut Trivunov brat Lazar
1990. Poslednji valcer u Sarajevu Vasa Čabrinović
1990. Strategija švrake
1992. Aleksa Šantić austrougarski zapovednik

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]