Zgura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Komad zgure pronađen u Danskoj, procenjeno je da datira iz perioda 200-500 n.e.

Zgura (ili troska, drozga, šljaka) (hemijska formula nije jedinstvena, ali uglavnom se sastoji od CaSiO3) dobija se pri proizvodnji gvožđa u visokim pećima kao ostatak. Naglim hlađenjem tekuće zgure koja pliva na rastaljenom gvožđu ona se granulira u zrna klinkerskog oblika. Postoje dva oblika zgure, bazna i kisela. Bazna zgura sadrži najmanje 50% baznih oksida kalcijum-oksida, CaO, aluminijum-oksida Al2O3, a ostatak je najvećim delom silicijum-dioksid, SiO2. Kisela zgura sadrži većinskim delom kiseli oksid silicijum-dioksid, SiO2 i u manjem procentu bazne okside oksida CaO i Al2O3. Kao vezivni materijal koristi se samo bazna zgura.

Sastav i svojstva zgure[uredi | uredi izvor]

Izlivanje zgure na deponiju, kao nusproizvoda prilikom proizvodnje bakra, topionica u Čileu.

Sastav zgure nije konstantan, već zavisi od upotrebljenih polaznih materijala za proizovdnju gvožđa: rude gvožđa, od vrste metalurškog koksa i njegovih primesa, kao i topitelja. Uglavnom, sastav jedne bazne zgure čini:

  • 35-50 %
  • 30-40 %
  • 6-8 %
  • malo

Izgled i boja zgure ukazuju na uslove u visokoj peći. Ukoliko je boja siva ili zelena, uslovi su ispravni, dostignuta je potrebna temperatura. Međutim, ukoliko je boja crna ili mrka, to ukazuje na prisustvo gvožđa ili gvožđe(II)-oksida u zguri i to znači da uslovi u visokoj peći nisu adekvatni, te da je potrebno povećati temperaturu peći kako bi se maksimizovao prinos.

Zgura sama po sebi nema vezivna svojstva, ali ta svojstva dobije nakon dodavanja katalizatora (vapna ili gipsa). Glavni mineral bazne zgure je belit (većinskim delom Ca2SiO4) koji ima produkte hidratacije skoro identične kao i hidrati belita iz cementnog klinkera. Odnosno proces hidratacije zgure i proces hidratacije portland cementnog klinkera su istog osnovnog tipa.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Postavljanje staklene vune, nastale iz zgure.

Zgura nastaje kao sporedni proizvod prilikom proizvodnje gvožđa u visokim pećima. Na svaku tonu proizvedenog sirovog gvožđa nastaje od oko 600 kilograma do 1 tone zgure. Iz tog razloga, pronađeni su različiti načini gde zgura ima primenu.

Zgura se koristi kao akustični i termoizolacioni materijal, odn. kao staklena vuna. U tu svrhu su najpogodnije kisele zgure, koje sadrže većinskim udelom silicijum-dioksid, a manje sumpor. Staklena vuna se dobija raspršivanjem zgure sa jakom strujom vazduha ili vodene pare.

Ukoliko se zgura izlike u blokove, koristi se kao šljunak za puteve, kocke i tucanik.

Zgura ima upotrebu i u građevinarstvu kao zamena pesku i kao dodatak malteru i cementu. Dobija se izlivanjem zgure u vodu, pri čemu se granuluje u pesak uz trenutno očvršćavanje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Marčelja: Beton i komponente (4. izdanje, Danjar Zagreb). ISBN 978-953-6210-00-8.
  • Petar Krstulović: Svojstva i tehnologija betona (Građevinski fakultet Univerziteta u Splitu). ISBN 978-953-6116-20-1.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]