Zdravko Čelar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
zdravko čelar
Zdravko Čelar
Lični podaci
Datum rođenja(1917-09-15)15. septembar 1917.
Mesto rođenjaRašinovac, kod B. Petrovca, Austrougarska
Datum smrtijul 1942.
Mesto smrtiRakovac, kod Srpca, ND Hrvatska
Profesijaslužbenik
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOBkomandant Proleterskog
bataljona Bosanske krajine
Heroj
Narodni heroj od7. avgusta 1942.
Spomenik Čelaru u parku Čelareva

Zdravko Čelar (Rašinovac, kod Bosanskog Petrovca, 15. septembar 1917Rakovac, kod Srpca, jul 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. septembra 1917. godine u selu Rašinovcu, kod Bosanskog Petrovca. Posle završetka osnovne i građanske škole u Bosanskom Petrovcu, upisao se u Trgovačku akademiju u Banjoj Luci, a posle toga na Visoku komercijalnu školu u Zagrebu.

Živeo je i školovao se u teškim materijalnim uslovima. Veoma rano se opredelio za radnički pokret. Širio je komunističke ideje među omladinom, u školi i van nje. Učenici Trgovačke akademije, u Banjoj Luci, izabrali su Zdravka za predsednika Ferijalnog društva škole.

Politički je delovao i u svom rodnom kraju među omladinom, radnicima „Šipad“-a i seljacima. Zbog teških materijalnih uslova morao je da napusti školovanje u Zagrebu i počeo da radi kao honorarni nastavnik u Građanskoj školi u Bosanskom Petrovcu.

Na izborima 1938. godine agitovao je protiv režima, zbog čega je otpušten iz službe. Tokom 1939. godine osnovao je i vodio radničko-potrošačku zadrugu u Oštrelju. Krajem 1939. godine je upućen na odsluženje vojnog roka.

Aprilski rat, 1941. godine, ga je zatekao, kao vojnika u blizini Zagreba. Posle kapitulacije i okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u Bosanski Petrovac, gde zajedno sa ostalim članovima Komunističke partije Jugoslavije radio na pripremama za ustanak. Ubrzo postaje jedna od vodećih ličnosti na području Bosanskog Petrovca.

U julskom ustanku 1941. godine Zdravko postaje komandir Štaba za petrovački kraj. Već u prvim borbama dolazi do izražaja njegova hrabrost i organizacione sposobnosti. Prilikom formiranja partizanske čete u selu Vođenica, Zdravko je postavljen za komandira. Četa je ubrzo postala jedna od najboljih u petrovačkom kraju.

Prema prvobitnom planu CK KPJ i Vrhovnog komandanta NOP i DVJ Josipa Broza Tita, u sastav Prve proleterske udarne brigade trebalo je da uđe i jedan krajiški proleterski bataljon. Zdravko je, zajedno sa ostalim vojnim i partijskim rukovodiocima, dobio zadatak da izvrši pripreme i formira taj bataljon. Kada je bataljon formiran, 25. marta 1942. godine, u Čelnicu, Zdravko je postavljen za komandanta.

Krajiški proleterski bataljon je krenuo u pravcu istočne Bosne, s namerom da se tamo spoji sa Prvom proleterskom udarnom brigadom. Međutim, zbog jačanja četničkih snaga u centralnoj Bosni i previranja u četama Četvrtog krajiškog partizanskog odreda, bataljon je zadržan na području centralne Bosne.

Tokom aprila i maja 1942. godine Zdravko je predvodio Krajiški proleterski bataljon u borbama protiv četnika, kod sela Čečave, Crnog vrha, Pojezine, Pribinića i Jošavke; i protiv ustaša, domobrana i Nemaca, kod sela Rankovića, na Crnom vrhu i oko Teslića, Kotor Varoši, Prnjavora i Banje Luke.

Uskoro je, s raspadanjem lokalnih ustaničkih jedinica i pod uticajem četnika, Krajiški proleterski bataljon ostao jedina partizanska jedinica na ovom terenu, izložena danonoćnim napadima četnika, ustaša i Nemaca. Krajem maja i početkom juna 1942. godine, bataljon je napalo više hiljada neprijateljskih vojnika i potisnut je na planinu Motajicu. Tada je Zdravko doneo odluku da se izvrši proboj.

U teškoj borbi, bataljon je bio desetkovan. Zdravko se, sa Štabom bataljona i grupom boraca, probio do sela Ilove, gde su upali u četničku zasedu i bili uhvaćeni. Jedan deo bataljona je uspeo da se probije iz obruča noću 14/15. juna 1942. i prebacio se preko nabujale i ustalasane Save u Slavoniju, gde je više od četiri meseca delovao zajedno sa slavonskim partizanima.

Spomenik partizanima na mjestu na kojem su prešli rijeku Savu bježeći pred fašistima. Vlaknica, opština Srbac.

Četnici su u julu 1942. godine streljali Zdravka Čelara, u selu Rakovcu, kod Srpca.

Ukazom Vrhovnog štaba NOP i DVJ, 7. avgusta 1942. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 17-19 o proglašenju Zdravka Čelara za narodnog heroja piše:


Vojvođansko selo Čelarevo, kod Bačke Palanke, koje je se pre zvalo Čib, naseljeno je 1946. godine kolonistima iz Bosne i tada je ponelo njegovo ime. Kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Derventi nosi ime „Zdravko Čelar”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbornik NOR 1949, str. 173.

Literatura[uredi | uredi izvor]