Зидни окаш

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zidni okaš
Zidni okaš, ženka
Zidni okaš, mužjak
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
L. megera
Binomno ime
Lasiommata megera

Zidni okaš[1] (lat. Lasiommata megera) leptir je iz porodice šarenaca (lat. Nymphalidae) i potporodice okaša (lat. Satyrinае). Lako ga je razlikovati po intenzivnoj narandžastoj boji, pogotovo kod ženki. Često otvorenih krila sunča se na kamenju ili zidovima. Široko je rasprostranjen leptir koji naseljava kamenjare, šumovite i travnate predele širom Evrope.

Rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenje zidnog okaša u Srbiji
  prisutan

Zidni okaš naseljava severnu Afriku, Evropu, Kavkaz, Malu Aziju. Bliski istok, zapadni Sibir i Kazahstan.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Staništa obuhvataju rubove šuma i čistine, površine obrasle niskim rastinjem i grmljem u ravnicama i rečnim dolinama i retkim šumama. Takođe se nalazi u planinskim staništima do 0—3.000 metara iznad nivoa mora.

Sezona leta[uredi | uredi izvor]

Bivoltne su ili trivoltne vrste, a lete od ranog aprila do oktobra u zavisnosti od lokaliteta i nadmorske visine.

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Stadijum u kom vrsta prezimljava je gusenica, i to na polovini razvojnog puta, među vlatima trave kojima se inače hrane. Kroz sve stupnjeve su jasno zelene, lateralna linija je bela i nešto šira, dok se mediodorzum ne ističe. Integument je gusto prekriven kratkim, uniformnim setama. Nakon hibernacije, nastavljaju sa ishranom i rastom, i ulutkavaju se u prolećnim mesecima.[2]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

  • L. m. megera
  • L. m. vividissima
  • L. m. megerina (Herrich-Schäffer, 1856)
  • L. m. transcaspica (Staudinger, 1901)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Srpski nazivi dnevnih leptira (Lepidoptera: Hesperioidea i Papilionoidea)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 06. 2013. g. Pristupljeno 06. 01. 2018. 
  2. ^ Klop, Esther; Omon, Bram; WallisDeVries, Michiel F. (2015-04-01). „Impact of nitrogen deposition on larval habitats: the case of the Wall Brown butterfly Lasiommata megera”. Journal of Insect Conservation (na jeziku: engleski). 19 (2): 393—402. ISSN 1572-9753. doi:10.1007/s10841-014-9748-z. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Tolman, T.; Lewington, R. (2008). Collins butterfly guide.
  • Đurić, M.; Popović, M. (2011). Dnevni leptiri Srbije priručnik.
  • Jakšić, P.; Nahirnić, A. (2011). Dnevni leptiri Zasavice.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]