Zletovsko-strumička eparhija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zletovsko-strumička eparhija
Srpska pravoslavna crkva
Osnovni podaci
SjedišteŠtip
Država Kraljevina SHS
Osnovana1920. (zahvaćena raskolom od 1967)
Ukinutapreuređena 20022005.
Arhijerej
Čin arhijerejaepiskop
Titula arhijerejaepiskop zletovsko-strumički

Zletovsko-strumička eparhija je nekadašnja eparhija Srpske pravoslavne crkve koja je osnovana 1920. godine. Počevši od 1967. godine bila je zahvaćena raskolom. U sklopu sprovođenja Niškog sporazuma od 2002. do 2005. godine, njeno područje je uključeno u sastav Pravoslavne ohridske arhiepiskopije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nakon ukidanja Ohridske arhipeiskopije (1767) tadašnja Strumička eparhija je priključena Carigradskoj patrijaršiji. Nakon Prvog svetskog rata i sklapanja mirovnih sporazuma (1919), Strumica je priključena Kraljevini SHS. Nakon pregovora koji su zaključeni tokom 1920. godine, Carigradska patrijaršija prenela nadležnost nad Strumičkom eparhijom na upravo ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu. Srpska crkva je odmah donela odluku da područje Strumičke eparhije objedini sa područjem stare srpske Zletovske eparhije, čime je stvorena Zletovsko-strumička eparhija sa središtem u Štipu. Za prvog zletovsko-strumičkog episkopa izabran je Serafim Jovanović (1920).

Prema arondaciji eparhija sprovedenoj 1931. godine, Zletovsko-strumička eparhija je obuhvatala sljedeće srezove: Štipski, Ovčepoljski, Kratovski, Carevoselski, Maleški (Berovski), Radoviški, Strumički, Valandovski, Đevđelijski, Negotin-vardarski, Kavadarski i Kočanski.[1]

Nakon Drugog svetskog rata, Komunistička partija Jugoslavije nije dozvolika zletovsko-strumičkom episkopu Vikentiju da se vrati u svoju eparhiju. Kanonski poredak na području ove eparhije bio je često narušavan usled zahteva dela vernika za stvaranjem samostalne crkvene uprave što je 1967. godine dovelo do raskola.

Pošto je tada došlo do potpunog raskola, Srpska pravoslavna crkva nije priznavala razne promene koje je u eparhijskom ustrojstvu nakon 1967. godine često vršila "Makedonska pravoslavna crkva". Nakon proglašenja državne samostalnosti Severne Makedonije u proleće 1992. godine, Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve je doneo odluku da se zbog izmenjenih okolnosti za sve eparhije u Severnoj Makedoniji postavi administrator. Na zasedanju Svetog arhijerejskog sabora SPC u proleće 1993. godine za administratora je izabran Jovan Mladenović, novoizabrani vikarni episkop tetovski. Iako je vladika Jovan kao administrator pokušao da poseti eparhije u Severnoj Makedoniji, rad na tom području mu je bio onemogućen. Stoga je privremeno boravio u manastiru Prohor Pčinjski i odatle je obavljao administratorske dužnosti. Nakon njegovog izbora za episkopa zapadnoameričkog (1994), dužnost administratora je poverena vranjskom episkopu Pahomiju Gačiću koji je takođe nailazio na velike poteškoće u radu na organizaciji pravilnog crkvenog života u Severnoj Makedoniji. Svi ovi napori Srpske pravoslavne crkve bili su usmereni ka otklanjanju crkvenog raskola i pronalaženju rešenja za uspostavljanje kanonskog poretka u Severnoj Makedoniji.[2]

Takvo stanje je trajalo sve do sklapanja Niškog sporazuma i njegovog sprovođenja u život (2002—2005) putem stvaranja kanonskih eparhija: Episkopije bregalničke i Episkopije strumičke u okviru Pravoslavne ohridske arhiepiskopije.

Episkopi[uredi | uredi izvor]

Portret Ime i prezime Vreme službe Napomene
Serafim Jovanović 1920—1928.
Venijamin Taušanović 1929—1934.
Simeon Popović 1934-1939
Vikentije Prodanov 1939—1950. Po izbijanju Drugog svetskog rata 1941. proteran iz Štipa.
Posle Drugog svetskog rata nije mogao da se vrati na svoju eparhiju zbog komunističke vlasti.
1950. postao Patrijarh srpski
Naum Dimovski 1959—1967. Od 1967. u raskolu
Jovan Mladenović 1993—1994. Administrator
Pahomije Gačić 1995—2002. Administrator

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]