Zlokućane (Leskovac)

Koordinate: 43° 03′ 23″ S; 21° 59′ 14″ I / 43.0565° S; 21.987166° I / 43.0565; 21.987166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zlokućane
Ulaz u selo iz pravca Leskovca
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 192
Geografske karakteristike
Koordinate43° 03′ 23″ S; 21° 59′ 14″ I / 43.0565° S; 21.987166° I / 43.0565; 21.987166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina281 m
Zlokućane na karti Srbije
Zlokućane
Zlokućane
Zlokućane na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Zlokućane je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 192 stanovnika.

U blizini Zlokućana na platou uzvišice Gradac, arheolog Miloje Vasić je 1909. godine istraživao veliko praistorijsko naselje. Otkriven je materijal iz mlađeg neolita (kraj starije faze vinčanske kulturne grupe), eneolita (grupa Bubanj-Huum II) i mlađeg gvozdenog doba (Laten). Najbrojniji su nalazi iz mlađeg neolita, naročito antropomorfne i zoomorfne figurine.

Položaj i tip sela[uredi | uredi izvor]

Selo je smešteno na desnoj obali Jašunjske reke odnosno na najnižoj diluvijalnoj terasi koja se iznad sela blago spušta u pravcu severozapada ka Južnoj Moravi.

Pripada selima zbijenog tipa i tipično je drumsko naselje, podignuto sa obe strane puta koji vodi iz pravca sela Bogojevca za Jašunju i čuvene manastire.[1]

Hidrografske odlike[uredi | uredi izvor]

Zlokućane je okruženo vodenim tokovima. Selo je podignuto na desnoj obali Jašunjske reke a nedaleko od njega ova reka utiče u Južnu Moravu.

Na „Kusom ridu”, bregu koji se nalazi južno od sela, postoji izvor sa jakim vrelom zdrave vode. Grupa domaćinstva iskoristila je ovaj izvor da dovede vodu do svojih domova. Preostale kuće služe se bunarima čija je dubina od 6 do 10 metara a voda zdrava i pitka.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U blizini sela nalazi se čuveno nalazište na bregu Gradac na kome su pronađeni tragovi koji obuhvataju period od mlađeg kamenog doba pa sve do prolaza Kelta odnosno Skordiska kroz ove krajeve u III veku pre nove ere. U blizini Gradca nalazilo se naselje Ćiler, najverovatnije predgrađe Gradca kao utvrde.

Zlokućane kao slovensko odnosno srpsko naselje je staro selo. Za vreme vladavine Turaka ovim prostorima, u njihovom sumarnom popisu s početka XVI veka, pominje se kao Zlokućani. Tada je predstavljalo „timarsko leno uz sela Bučje, Gročan i Kokolovac”.

Posle ukidanja spahijskog sistema Zlokućane je podvlastio neki Turčin. Ono je kao malo selo od desetak kuća imalo samo jednog gospodara. Za razliku od njega Jašunja je u to vreme imala 3-4 gospodara.[1]

U mestu je 1846. godine izgrađena crkva i crkvena kuća. U crkvenoj kući se posle otvorila narodna škola. Tu se učitelju plaćalo godišnje po učeniku po 25 groša, što bi ukupno bilo oko 300 groša. Škola je radila do oslobođenja od Turaka.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U prvom srpskom popisu posle oslobođenja Zlokućane je pripalo jašunjskoj opštini i imalo je deset domaćinstava. Prema popisu stanovnika iz 1953. godine u njemu je bilo 44 domaćinstava sa 303 stanovnika dok se prema popisu iz 1971. broj domaćinstava povećao na 56 uz smanjenje broja stanovnika na 270.[1]

U naselju Zlokućane živi 187 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (43,3 kod muškaraca i 45,3 kod žena). U naselju ima 61 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,56.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 274
1953. 303
1961. 298
1971. 270
1981. 260
1991. 254 248
2002. 217 220
2011. 192
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
217 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Privreda[uredi | uredi izvor]

Najveći broj stanovnika bavi se zemljoradnjom i stočarstvom. Glavne poljoprivredne kulture na njivama su pšenica i kukuruz. Gaje se još i paprika, krompir, duvan i vinova loza.[1]

Saobraćajne veze[uredi | uredi izvor]

Još u doba vladavine Rimljana pored današnjeg Zlokućana prolazila je longitudinalna saobraćajnica koja je išla desnom obalom Južne Morave u pravcu od današnjeg Niša ka današnjoj Sofiji i Istanbulu sa jedne i ka današnjem Solunu sa druge strane. U vreme srpske srednjovekovne države ova saobraćajnica je opustela da bi je Turci ponovo oživeli iz strateških i privrednih razloga.

Danas kroz Zlokućane prolazi asfaltni put koji povezuje Leskovac i Jašunju. Ovaj put, iz pravca Leskovca, premošćuje Južnu Moravu a zatim se ispod Gradca račva u dva pravca. Desni, uzvodni pravac, vodi za Zlokućane i Jašunju a levi za selo Drćevac. Zlokućane je poljskim putem povezano sa Grajevcem.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Jovanović V. J., (1979): Leskovačko polje i Babička gora, Izdanja Narodnog muzeja u Leskovcu, Leskovac
  2. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1900. godine
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]