Zločin u Paulin Dvoru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zločin u Paulin Dvoru odnosi se na ubistvo 18 Srba i jednog Mađara od strane pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske, 11. decembra 1991. godine u selu Paulin Dvor blizu Osijeka.[1] Na čelu ove brigade tada je bio Živko Mijić. O zločinu je odmah saznao i komandant Operativne zone Osijek HV Karl Gorinšek. Nakon toga selo Paulin Dvor je bilo zauzeto od strane pripadnika jedinice JNA i srpskih paravojnih odreda. Kasnije je počela istraga ovog zločina.[2]

Imena žrtava:

  • Milan Labus (1940.)
  • Spasoje Milović (1933.)
  • Boja Grubišić (1916.)
  • Božidar Sudžuković (1913.)
  • Bosiljka Katić (1939.)
  • Boško Jelić (1942.)
  • Milan Katić (1933.)
  • Mitar Katić (1909.)
  • Draginja Katić (1919.)
  • Vukašin Medić (1929.)
  • Milica Milović (1933.)
  • Petar Katić (1937.)
  • Jovan Gavrić (1936.)
  • Milena Rodić (1925.)
  • Milka Lapčević (1916.)
  • Marija Sudžuković (1914.)
  • Dragutin Kećkeš (1936.)
  • Darinka Vujnović (1934.)
  • Anđa Jelić (1953.)

Godine 2002. leševe ubijenih civila pronašli su istražioci Haškog tribunala u selu Rizvanuša, na području Gospića.[3] Kasnije, 18. juna 2003, porodice stradalih su ih identifikovale u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu, nakon čega je većina sahranjena u Paulin Dvoru. Godine 2005, Vrhovni sud Republike Hrvatske za ratni zločin pravosnažno je osudio pripadnika 130. brigade HV Nikolu Ivankovića na 15 godina zatvora.[4]

Godine 2010. hrvatski predsednik Ivo Josipović odao je poštu žrtvama i izvinio se za počinjeni zločin. O zločinu u Paulin Dvoru u Hrvatskoj, tamošnja javnost zna vrlo malo i o njemu se nerado govori i piše. Do danas je ostalo neistraženo ko je sve učestvovao u ubistvu civila i ko je naredio da se tela žrtava, umesto da se sahrane na groblju, sakriju u vojnom magacinu „Lug“ kod Čepina.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dvadeset godina od masakra Srba u Paulin Dvoru - Kurir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. februar 2012), Pristupljeno 1. 4. 2013.
  2. ^ a b Đukić Milan. Ugašena ognjišta širom svijetle. — Laktaši: GrafoMark, 2008. — S. 200
  3. ^ B92 & 11 December 2012.
  4. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 17. 7. 2012. g. Pristupljeno 7. 2. 2012.