Zloćudni rak jajnika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karcinom jajnika
Adenokarcinom jajnika
Specijalnostionkologija, ginekologija

Zloćudni rak (tumor) jajnika ili karcinom jajnika je maligni tumor koji u svetu čini 3,7% svih slučajeva raka kod žena. Od njega na globalnom nivou svake godine oboli približno 220.000 žena.[1]

Rak jajnika je kancerogeni tumor koji može da potiče od samog jajnika ili češće od komunicirajućih obližnjih struktura kao što su jajovodi ili unutrašnja obloga trbuha.[2] Jajnik se sastoji od tri različita tipa ćelija uključujući epitelne ćelije, zametne ćelije i stromalne ćelije.[3] Kada ove ćelije postanu abnormalne, one imaju sposobnost da se dele i formiraju tumore. Ove ćelije takođe mogu da napadnu ili da se šire na druge delove tela. Kada ovaj proces počne, možda neće biti nikakvih ili samo nejasnih simptoma.[2] Simptomi postaju uočljiviji kako rak napreduje.[2] Ovi simptomi mogu uključivati nadimanje, vaginalno krvarenje, bol u karlici, otok abdomena, zatvor i gubitak apetita, između ostalog.[2] Uobičajena područja na koja se rak može proširiti uključuju sluzokožu trbuha, limfne čvorove, pluća i jetru.[4]

Rizik od raka jajnika raste sa godinama. Većina slučajeva raka jajnika se razvija nakon menopauze.[5] Takođe je češći kod žena koje su ovulirale više tokom svog života.[6] Ovo uključuje one koje nikada nisu imale decu, one koje su ovulaciju započele u mlađem dobu i one koje su dostigle menopauzu u starijoj dobi.[7] Ostali faktori rizika uključuju hormonsku terapiju nakon menopauze, lekove za plodnost i gojaznost.[7] Faktori koji smanjuju rizik uključuju hormonsku kontrolu rađanja, podvezivanje jajovoda, trudnoću i dojenje. Oko 10% slučajeva je povezano sa naslednim genetskim rizikom; žene sa mutacijama u genima BRCA1 ili BRCA2 imaju oko 50% šanse da razviju bolest.[5] Neki porodični sindromi kancera kao što su nasledni nepolipozni rak debelog creva i Peutz-Jeghersov sindrom takođe povećavaju rizik od razvoja raka jajnika.[5] Epitelni karcinom jajnika je najčešći tip raka jajnika, koji obuhvata više od 95% slučajeva.[1] Postoji pet glavnih podtipova karcinoma jajnika, od kojih je serozni karcinom visokog stepena (HGSC) najčešći.[5] Manje uobičajeni tipovi karcinoma jajnika uključuju tumore zametnih ćelija[traži se izvor] i stromalne tumore polne moždine.[1] Dijagnoza karcinoma jajnika potvrđuje se biopsijom tkiva, koje se obično uklanja tokom operacije.[2]

Skrining se ne preporučuje kod žena koje su pod prosečnim rizikom, jer dokazi ne podržavaju smanjenje smrtnosti i visoka stopa lažno pozitivnih testova može dovesti do nepotrebne operacije, što je praćeno sopstvenim rizicima. Osobama sa veoma visokim rizikom mogu biti uklonjeni jajnici kao preventivna mera.[7] Ako se uhvati i leči u ranoj fazi, rak jajnika je često izlečiv.[2] Tretman obično uključuje neku kombinaciju operacije, zračne terapije i hemoterapije.[2] Ishodi zavise od obima bolesti, prisutnog podtipa raka i drugih zdravstvenih stanja.[1][8] Ukupna stopa petogodišnjeg preživljavanja u Sjedinjenim Državama je 49%.[9] Ishodi su lošiji u zemljama u razvoju.[1]

U 2020. godini, novi slučajevi su se desili kod približno 313.000 žena.[10] U 2019. godini to je rezultiralo sa 13.445 smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama.[11] Smrtnost od raka jajnika porasla je globalno između 1990. i 2017. godine za 84,2%.[12] Rak jajnika je drugi najčešći ginekološki rak u Sjedinjenim Državama. Uzrokuje više smrtnih slučajeva nego bilo koji drugi rak ženskog reproduktivnog sistema.[13] Među ženama nalazi se na petom mestu u broju smrtnih slučajeva od raka. Tipična starost dijagnoze je 63 godine.[5] Smrt od raka jajnika je češća u Severnoj Americi i Evropi nego u Africi i Aziji.[1] U Sjedinjenim Državama je češći kod belkinja i latinoameričkih žena nego kod crnkinja ili američkih Indijanki.[14]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Morbiditet/Mortalitet

Standardizovane stope incidencije raka jajnika gotovo su dvostruko više u razvijenim (9,3/100.000) nego u slabo razvijenim (4,9/100.000) regionima sveta. U zemljama Evropske unije na 100.000 žena oboli svake godine 17, a umre 12, što ovaj karcinom čini najčešćim uzrokom smrtnosti pacijentkinja sa malignim neoplazmama. Sa porastom incidence karcinoma jajnika neprestano raste i stopa smrtnosti.

Rak jajnika izaziva više smrtnih slučajeva nego bilo koja druga maligna lokalizacija ženskog reproduktivnog sistema, iako čini samo 4,2% svih oblika raka kod žena. Karcinom jajnika je sedmi najčešći uzrok umiranja od raka kod žena, od koga u svetu, godišnje u proseku umre 140.000 žena.

Procenat karcinoma jajnika prema starosti.[15]
Starost Učestalost
Do 20 godina ≈ 1.2%
Od 20 do 34 godine 3.5%
Od 35 do 44 godine 7.3%
Od 45 do 54 godine 19.1%
Od 55 do 64 godine 23.1%
Od 65 do 74 godine 19.7%
Između 75 i 84 godine 18.2%
Preko 85 godina 8,0%
Ukupno 100%

Na globalnom nivou 2/3 žena oboli i više od polovine njih umre od karcinoma jajnika pre navršene 65 godine života. Obolevanje i umiranje od ovog karcinoma raste sa uzrastom, a većina obolelih i umrlih je starija od 40 godina života.

Smrtnost od karcinoma kod žena
Broj žena sa karcinomom jajnika koje prežive pet ili više godina je od kraja prošlog veka u porastu i sada iznosi oko 44% u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Ako se rak jajnika otkrije i leči pre nego što se proširi van primarne lokalizacije, petogodišnja relativna stopa preživljavanja iznosi 92%. Međutim, samo 15% svih karcinoma jajnika otkrivaju se u ranoj fazi. Preživljavanje je bolje kod žena mlađih od 65 godina nego kod starijih i znatno varira u zavisnosti od morfološkog tipa raka jajnika, opšteg zdravstvenog stanja obolelele osobe i stadijuma raširenosti maligne bolesti u vreme postavljanja dijagnoze.

Procenjuje se da će se do 2030. godine broj obolelih i umrlih žena od raka jajnika uvećati za približno 60%, a stope mortaliteta će i dalje biti veće u razvijenim (5,1/100.000) nego u nerazvijenim (3,1/100.000) zemljama sveta

Srbija[uredi | uredi izvor]

Sa standardizovanim stopama incidencije (10,5/100.000) i mortaliteta (5,5/100.000), Srbija se u 2010. godini nalazila u grupi zemalja Evrope sa visokim stopama obolevanja i smrtnosti od karcinoma jajnika. Tokom 2010. godine u Srbiji se preko 70% smrtnih ishoda od raka jajnika desilo pre 65 godine života. 2010-tih godina uočeno je u Srbiji pomeranje vrha u oboljevanju i umiranju od karcinoma jajnika prema mlađim uzrasnim grupama.

U periodu od 1999. do 2010. godine , u Srbiji je od raka jajnika zabeležen porast standardizovanih stopa obolevanja za 12,9% (od 9,3/100.000 do 10,5/100.000) i umiranja za 19,6% (od 4,,6/100.000 do 5,5/100.000).

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Etiologija malignih tumora jajnika je nepoznata ali su poznati mogući faktori rizika koji do njih dovode. Brojne epidemiološke studije su pokazale da maligni tumori jajnika, dojke i endometrijuma u porodici, su u uskoj povezanosti sa nastankom bolesti.[16] U 21. veku najnovija genetska istraživanja, dokazala su da je maligna bolest jajnika nasledna i da je povezana sa nastankom genskih mutacija. Izolovani mutirani geni BRCA1 i BRCA2 potkrepili su ova istraživanja. Faktori rizika za nastanak malignih tumora jajnika mogu se podeliti na genetske i one koji to nisu.

Faktori rizika

Faktori rizika koji se dovode u vezu sa nastankom karcinoma jajnika uključuju:

  • ranu menarhu,
  • mali broj porođaja,
  • kasna prva trudnoća,
  • infertilitet,
  • kasna menopauza,
  • porodična istorija bolesti.

Oralni kontraceptivi, za razliku od malignih bolesti drugih reproduktivnih organa žene, nisu faktor rizika već pokazuju protektivnu ulogu.[17]

SZO histološka klasifikacija epitelijalnog tumora jajnika
Tip Benigni Tumor niskog malignog potencijala Maligni
Serozni
  • Cistadenom i papilarni cistadenom
  • Površni papilom
  • Adenofibroma i cistadenofibromi
  • Cistični tumor i papilarni cistični tumor
  • Površni papilarni tumor
  • Adenofibroma i cistadenofibroma
  • Adenokarcinom, papilarni adenokarcinom i papilarni cistadenokarcinom
  • Površni papilarni adenokarcinom
  • Adenokarcinofibroma i cistadenokarcinofibrom
Mucinozni tumori

Endocervikalno slični intestinalni tip

  • Cistadenom
  • Adenofibrom i cistadenofibrom
  • Cistični tumor
  • Adenofibrom i cistadenofibrom
  • Adenokarcinom i cistadenokarcinom
  • Adenokarcinofibrom i cistadenokarcinofibrom
Endometroidni
  • Cistadenoma
  • Cistadenom sa skvamoznom diferencijacijom
  • Adenofibroma i cistadenofibrom
  • Adenofibrom i cistadenofibrom sa skvamoznom diferencijacijom
  • Cistični tumor
  • Cistični tumor sa skvamoznom diferencijacijom
  • Adenofibroma i cistadenofibroma
  • Adenofibrom i cistadenofibrom sa skvamoznom diferencijacijom
  • Adenokarcinom i cistadenokarcinom
  • Adenokarcinom i cistadenokarcinom sa skvamoznom diferencijacijom
  • Adenokarcinofibroma i cistadenokarcinofibroma
  • Adenokarcinofibroma i cistadenokarcinofibroma sa skvamoznom diferencijacijom
Epitelno-stromalni i stromalni
  • Adenosarkoma, homologni i heterologni
  • Karcinosarkom, homologni i heterologni
  • Stromalni sarkom
„Clear cell“
  • Cistadenomi
  • Adenofibrom i cistadenofibrom
  • Cistični tumor
  • Adenofibrom i cistadenofibrom
  • Adenokarcinom
  • Adenokarcinofibrom i cistadenokarcinofibrom

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Od svih malignih tumora ženskih genitalija ni jedan tumor ne daje tako neobičnu kliničku sliku kao karcinom jajnika. To uslovljava da se glavnina slučajeva karcinoma jajnika ne dijagnostikuje pre nego što se bolest već proširila van jajnika. Neprimetan i tih rast tumora jajnika, njihova nepristupačnost pri fizikalnom pregledu utiče na uznapredovalost bolesti u momentu postavljanja dijagnoze, najčešće III i IV stadijum. Često se pacijentice sa uznapredovalim karcinomom jajnika javljaju rastegnutog trbuha, sa ascitesom i velikim tumorskim masama u karlici i gornjem delu trbuha.

Karcinom jajnika se javlja u mnogo tumorskih tipova, tako da je njihova nomenklatura konfuzna, klasifikacija složena, a stavovi u vezi lečenja kontradiktorni.

Dijagnostički postupci koji se sprovode kod karcinoma jajnika
Minimum dijagnostičkih postupaka Dopunski postupci
  • Opšti klinički pregled
  • Kompletan ginekološki i rektovaginalni pregled
  • Ultrazvučni pregled genitalnih organa (endovaginalnom i/ili abdominalnom sondom)
  • Ultrazvučni pregled organa gornjeg trbuha
  • RTG snimak grudnog koša u 2 pravca
  • Određivanje koncentracije tumor markera CA 125 iz krvi
  • Doppler sonografski pregled jajnika
  • CT ili MR pregled karlice i abdomena
  • Rektosigmoidoskopija, kolonoskopija ili irigografija
  • Dopunski tumor markeri iz krvi : CA 19,9, AFP, beta-hCG
  • Dopunski pregledi (CT / MR grudnog koša, PET sken, cistoskopija i dr.)

Terapija ranih stadijuma bolesti[uredi | uredi izvor]

Za rane stadijume bolesti početak lečenja, pored primarnog hirurškog lečenja, podrazumeva i totalnu abdominalnu histerektomiju i adneksektomiju još neodstranjenih adneksa.

Terapija uznapredovalih karcinoma jajnika[uredi | uredi izvor]

Osnovne postavke terapije uznapredovalih karcinoma jajnika su:

  • Citoreduktivna hirurgija, koja je standard u lečenju uznapredovalog karcinoma jajnika.
  • Šest ciklusa karboplatine/paklitaksela predstavljaju standardnu terapiju za većinu pacijentkinja.
  • Nije dokazano da povećanje doze platine, bilo kakva terapija održavanja ili uvođenje trećeg citotoksičkog agensa poboljšavaju preživljavanje.
  • Od intraperitonealne terapije mogu imati koristi pacijentkinje sa bolešću male zapremine.
  • Uznapredovali „clear cell“ ili mucinozni tumori najčešće su hemorezistentni.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ BW, Stewart; CP, Wild. World Cancer Report 2014 (na jeziku: engleski). ISBN 978-92-832-0429-9. 
  2. ^ a b v g d đ e „Treatment of Ovarian Epithelial, Fallopian, & Peritoneal Cancer - NCI”. www.cancer.gov (na jeziku: engleski). 2023-11-24. Pristupljeno 2024-02-14. 
  3. ^ „What is Ovarian Cancer | Ovarian Tumors and Cysts”. www.cancer.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-14. 
  4. ^ Ruddon, Raymond W. (2007). Cancer biology (4th ed izd.). Oxford: Oxford university press. ISBN 978-0-19-517543-1. 
  5. ^ a b v g d „Ovarian Cancer Risk Factors | Risk Factors for Ovarian Cancer”. www.cancer.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-14. 
  6. ^ Armstrong DK (2020). "189. Gynaecologic cancers: ovarian cancer". In Goldman L, Schafer AI (eds.). Goldman-Cecil Medicine. Vol. 1 (26th ed.). Philadelphia: Elsevier. pp. 1332–1335. ISBN 978-0-323-55087-1.
  7. ^ a b v „Ovarian, Fallopian Tube, & Primary Peritoneal Cancers Prevention - NCI”. www.cancer.gov (na jeziku: engleski). 2023-11-24. Pristupljeno 2024-02-14. 
  8. ^ Gibson, Steven J.; Fleming, Gini F.; Temkin, Sarah M.; Chase, Dana M. (2016-03-24). „The Application and Outcome of Standard of Care Treatment in Elderly Women with Ovarian Cancer: A Literature Review over the Last 10 Years”. Frontiers in Oncology. 6. ISSN 2234-943X. doi:10.3389/fonc.2016.00063. 
  9. ^ „Cancer of the Ovary - Cancer Stat Facts”. SEER (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-14. 
  10. ^ „Ovarian cancer statistics | World Cancer Research Fund International”. WCRF International (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-14. 
  11. ^ „USCS Data Visualizations”. web.archive.org. 2019-01-25. Arhivirano iz originala 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 2024-02-14. 
  12. ^ Zhou, Zhangjian; Wang, Xuan; Ren, Xueting; Zhou, Linghui; Wang, Nan; Kang, Huafeng (2021-09-17). „Disease Burden and Attributable Risk Factors of Ovarian Cancer From 1990 to 2017: Findings From the Global Burden of Disease Study 2017”. Frontiers in Public Health. 9. ISSN 2296-2565. doi:10.3389/fpubh.2021.619581. 
  13. ^ „Ovarian Cancer Statistics | CDC”. www.cdc.gov (na jeziku: engleski). 2022-05-18. Pristupljeno 2024-02-14. 
  14. ^ „USCS Data Visualizations”. web.archive.org. 2019-01-25. Arhivirano iz originala 25. 01. 2019. g. Pristupljeno 2024-02-14. 
  15. ^ National Cancer Institute, National Institute of Health.szerk.: NIH: "Surveillance, Epidemiology and End Results SEER - providing information on cancer statistics to help reduce the cancer burden on the US population"
  16. ^ Koch M, Gaedke H, Jenkins H. Family history of ovarian cancer patients: a case-controlstudy. Int J Epidemiol 1998;18:782-5.
  17. ^ Kalampokas E, Kalampokas T, Tourountous I. Primary fallopian tube carcinoma. Eur J Obstet Gynecol Reprod Biol.2013;168:155-61

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).