Zrakoplovstvo NDH

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avion Avija FL.3 ratnog vazduhoplovstva NDH.

Zrakoplovstvo NDH je bilo vazduhoplovni ogranak oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Osnovano je uz nemačku podršku nakon Aprilskog rata.

Iako se ne može smatrati velikim vazduhoplovstvom u vreme Drugog svetskog rata, Zrakoplovstvo NDH je ipak od aprila 1941. do maja 1945. posedovovalo oko 650 aviona, kao i protivavionske i padobranske jedinice. Od skromnih početaka 1941. Zrakoplovstvo NDH je još uvek pružalo neki vid vazdušne podrške sve do poslednjih dana Drugog svetskog rata u Evropi.

Zrakoplovstvo NDH je imalo pilotsku školu opremljenu jedrilicama i trenažnim avionima, prvobitno na aerodromu Rajlovac kod Sarajeva, a potom u Velikoj Gorici i na aerodromu Pleso u Zagrebu.[1] Njena padobranska škola se nalazila u Koprivnici.[2]

Početna organizacija[uredi | uredi izvor]

Posle napada Nemačke na Jugoslaviju 6. aprila 1941. ustaški pokret je brzo reagovao i već je 10. aprila 1941. proglašena „Nezavisna Država Hrvatska“. Vazduhoplovstvo je službeno počelo da funkcioniše od 19. aprila 1941. kada je za zapovednika „Odjela zračnih snaga“ imenovan pukovnik Vladimir Kren.

U početku osnovna delatnost je bila osnivanje vazduhoplovnih baza i pratećih službi. U junu 1941. sa nemačkim okupacionim snagama je postignut dogovor o dodeli većine zarobljenih aviona Kraljevine Jugoslavije. Vazduhoplovi su sakupljani sa aerodroma širom okupirane Jugoslavije. Krajem juna 1941. formalno su osnovane vazduhoplovne baze u Zagrebu i Sarajevu.

Borbena dejstva u 1941[uredi | uredi izvor]

Tokom 1941. najviše je upotrebljavana vazduhoplovna baza u Sarajevu. Prva borbena dejstva protiv ustaničkih jedinica u istočnoj Hercegovini su izvršena 26. juna28. juna 1941. sa aerodroma u Rajlovcu avionima Potez 25 i Brege 19. Kasnije su za iste zadatke korišćeni i Fizir FP-2. Letelice su često korišćene za prevoz opreme i municije do izolovanih garnizona i kasarni. Prva vazduhoplovna baza u Zagrebu je raspolagala sa 16 aviona različitih tipova. Borbeno su upotrebljavani samo avioni Brege XIX protiv partizana na području Hrvatske i zapadne Bosne. Za bombardovanje putnih pravaca u dubini partizanske teritorije su upotrebljavane bombe od 100 kg iz većih aviona Avia-Foker F-39 i Savoja-Marketi SM.79.

Borbena dejstva u 1942[uredi | uredi izvor]

Početkom 1942. vazduhoplovstvo NDH je u sastavu imalo četiri grupe (hrv. skupine) sa 12 eskadrila (hrv. jata). Dve dodatne vazduhoplovne grupe su se nalazile u sastavu Hrvatske zrakoplovne legije koja se borila na strani Nemaca na Istočnom frontu. Brojno stanje je promenljivo pošto popravljeni avioni dolaze iz Zemuna, a bilo je gubitaka od pešačke vatre kao i udesa u toku letenja. U aprilu 1942. iz Italije dolaze moderni lovci - devet jednoseda Fijat G.50 bis i jedan dvosed Fijat G.50B. U istom periodu Italija je isporučila dvomotorne bombardere Kaproni Ca.311М i lake avione Avija FL.3. U januaru 1942. vazduhoplovstvo NDH učestvovalo je zajedno sa nemačkim snagama u „Drugoj neprijateljskoj ofanzivi“ na području istočne Bosne. U toku maja 1942. avioni iz banjalučke baze svakodnevno snabdevaju ustaške garnizone u Sanskom Mostu, Ključu i selima oko Sanice sa hranom, lekovima, municijom i opremom. 21. maja 1942. pilot Franjo Kluz je preleteo na partizanski aerodrom Urije kraj Prijedora s avionom Potez 25, a kasnije istog dana pilot Rudi Čajavec sa strelcem Milutinom Jazbecom je doleteo na avionu Brege 19. To su bili prvi prebezi iz vazduhoplovstva NDH na partizansku stranu.

U dejstvima protiv partizanskih jedinica i civilnog stanovništva na području Kozare od 30. maja 1942. upotrebljavana je posebna grupa - „Skupina Cenić“ koja je u svom sastavu imala devet aviona (dve Avija BH-33, dva Rogožarski PVT-a, dva aviona Rogožarski R-100, jedan Potez 25, jedan Brege 19 i jedna Avija FL.3).

Sa Istočnog fronta se 30. novembra 1942. u Zagreb vratilo osam Dornijea Do 17 Z-2 (iz nekadašnjeg 15. (Kroat) Stafela/KG 53). Polovinom decembra ti avioni i posade su uključeni u borbene akcije protiv partizana.

Borbena dejstva u 1943.[uredi | uredi izvor]

Na početku 1943. opšte prilike na evropskom ratištu su se promenile u korist Saveznika. Nad teritorijom NDH sve češće se pojavljuju saveznički avioni, a vazduhoplovstvo NDH je najslabije opremljeno lovačkim avionima. Jedini moderniji, ali malobrojni lovci su bili Fijati G.50 bis.

Nemačka komanda je 20. januara 1943. počela operaciju nazvanu „Vajs I“ (Četvrta neprijateljska ofanziva). U borbe na ovom području uključene su nemačke jedinice sa avionima Junkers Ju 88, Hajnkel 111 i Junkers Ju 87 „Štuka“. Iz sastava vazduhoplovstva NDH u borbama su učestvovali nekadašnji legionarski Dornijea Do 17 Z-2.

Od februara 1943. zvanično ime vazduhoplovstva NDH se menja od „Zračne snage“, na „Bojno zrakoplovstvo“. Krajem maja 1943. partizani su u iznenadnom noćnom napadu na Vojnu jedriličarsku školu za napredno jedrenje na uzletištu „Sveta Nedjelja“ kraj Zagreba uništili dva aviona Fizir FN i 54 jedrilice različitih tipova. Noću 11. avgusta 1943. partizani su u napadu na aerodrom Rajlovac izbacili iz upotrebe 34 nemačka i ustaška aviona.

Posle kapitulacije Italije „Bojno zrakoplovstvo“ je došlo do određenog broja italijanskih aviona. Od druge polovine 1943. NDH oseća nedostatak vazduhoplova pa je izvršena reorganizacija odnosno smanjenje broja eskadrila. Za komandanta „Bojnog zrakoplovstva“ 14. novembra 1943. je postavljen Adalbert Rogulja umesto Generala Krena.

Borbena dejstva u 1944.[uredi | uredi izvor]

U januaru 1944. počeli su da pristižu lovci Moran-Solnije MS.406 koji predstavljaju značajno pojačanje lovačkih eskadrila. Saveznička nadmoć u vazduhu je izrazita i ovi lovci nisu mogli da spreče sve češća bombardovanja teritorije NDH. Aerodromi u Lučkom i Borongaju teško su nastradali u napadu 12. aprila 1944. Pojavio se nedostatak goriva pa su avioni koji troše više goriva korišćeni samo u krajnjoj potrebi. Sredinom godine Nemci su NDH dodelili lovce Maki MC.202. Prelasci avionima na partizansku stranu postali su učestali. Težak gubitak je NDH doživela u noći 21. na 22. septembar 1944. kada su partizani zauzeli aerodrom Zalužani pored Banje Luke. Partizani su zarobili šest potpuno ispravnih i pet neispravnih aviona. Zarobljeni avioni su odmah uključeni u borbe protiv ustaša.

U septembru 1944. NDH je od Nemaca dobila 10 do 12 Fizir Fi-167 A-0. Prema službenim dokumentima 1. oktobra 1944. ustaško vazduhoplovstvo je u tri stalne vazduhoplovne baze raspolagalo sa 5 vazduhoplovnih grupa (pukova - hrv. skupina) i ukupno 15 eskadrila. Tačan broj aviona u tom periodu je teško ustanoviti, pošto se iz dokumenata vidi da se u formaciju eskadrila raspoređuju i avioni koji tek treba da stignu. Zbog čestih napada savezničkih aviona avioni se razmeštaju na pomoćne aerodrome - Bjelovar, Karlovac, Križevci, Slavonski Brod, Kutina, Samobor, Koprivnica i ostali.

1945. godina i oslobođenje[uredi | uredi izvor]

Pred sam kraj rata, u januaru 1945. NDH je dobila nemačke lovce Meseršmit Bf 109G-6/-10/-14. To nije zaustavilo osipanje ustaške avijacije zbog stalnih gubitaka, prebega i nedostatka goriva. U aprilu 1945. je izvršeno preformiranje „Vojnog zrakoplovstva“, ali su promene ostale samo na papiru. Partizanske snage su zarobile velik broj ispravnih ili oštećenih vazduhoplova koji su posle rata korišćeni u vazduhoplovstvu nove Jugoslavije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Likso & Canak 1998, str. 16.
  2. ^ Novak 1998, str. 17.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arena, N. I caccia a motore radiale Fiat G.50 (in Italian). Modena: Mucchi editore, 1996.
  • Ciglic, B; Savic, D (2007). Dornier Do 17: The Yugoslav story, Operational Record 1937–1947. Belgrade: Jeroplan. ISBN 978-86-909727-0-8. 
  • Frka, D. Croatian Air Force in World War II Scale Models International, May & June 1993. Vol. 24 Nos. 283 and 284. ISSN 0269-834X
  • Frka, D; Novak, J; Pogacic, S (2001). Zrakoplovstvo Nezavisne Države Hrvatske 1941–45. Zagreb: Krila.  (jezik: hrvatski)
  • Holmes, T (2004). Aircraft of the Aces – Legends of the Skies. London: Osprey. ISBN 978-1-84176-825-0. 
  • Hooton, E. R. (1997). Eagle in Flames: The Fall of the Luftwaffe. London: Brockhampton Press. ISBN 978-1-86019-995-0. 
  • Joseph, F. (2012). The Axis Air Forces: Flying in Support of the German Luftwaffe. ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-39590-1. 
  • Likso, T.; Canak, D. (1998). Hrvatsko Ratno Zrakoplovstvo u Drugome Svjetskom Ratu [The Croatian Airforce in the Second World War] (na jeziku: Croatian). Zagreb. ISBN 978-953-97698-0-0. 
  • Mollo, A. (1982). The Armed Forces of World War II. London: Orbis. ISBN 978-0-85613-296-4. 
  • Neulen, H.W (2000). In the Skies of Europe – Air Forces allied to the Luftwaffe 1939–1945. Wiltshire, UK: Crowood Press. ISBN 978-1-86126-326-1. 
  • Novak, J. & Spencer, D. (1998). Hrvatski Orlovi: Paratroopers of the Independent State of Croatia 1942–1945. Bayside NY: Axis Europa Books. ISBN 978-1-891227-13-4. 
  • Price, A. (1993). The Last Year of the Luftwaffe - May 1944 to May 1945. London: Arms and Armour. ISBN 978-1-85409-189-5. 
  • Savic, D; Ciglic, B. (2002). Croatian Aces of World War II. Oxford: Osprey. ISBN 978-1-84176-435-1. 
  • Shores, C., Cull B. and Malizia, N. (1987). Air War for Yugoslavia, Greece & Crete – 1940–41. London: Grub Street. ISBN 978-0-948817-07-6. 
  • Tomasevich, Jozo (2002). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3615-2. 
  • Thomas, Nigel; Mikulan, K.; Pavlović, Darko (1995). Axis Forces in Yugoslavia 1941–45. Osprey. ISBN 978-1-85532-473-2. 
  • Vanags-Baginskis, A. (1982). Stuka. London: Jane's Information Group. ISBN 978-0-7106-0191-9. 
  • Weal, E.C., Weal, J.A. and Barker, R.F (1977). Combat Aircraft of World War Two. Melbourne: Lothian. ISBN 978-0-85091-051-3.