Ivangorod
Ivangorod Ивангород | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Lenjingradska oblast |
Rejon | Kingisepški rejon |
Osnovan | 1492. |
Status grada | 1954. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 10.736 |
— gustina | 1.394,29 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 22′ 30″ S; 28° 12′ 19″ I / 59.375° S; 28.205278° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 32 m |
Površina | 7,7 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 188490, 188491 |
Pozivni broj | (+7) 81375 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 421 |
OKTMO kod | 41 621 102 001 |
Veb-sajt | |
ivangorod.ru/ |
Ivangorod (rus. Ивангород; est. Jaanilinn; fin. Iivananlinna) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u krajnjem zapadnom delu Lenjingradske oblasti na samoj granici sa Estonijom, i administrativno pripada Kingisepškom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 10.736 stanovnika. Grad je osnovan još 1492. i jedan je od najstarijih ruskih gradova, a zvaničan administrativni status grada ima od 1954. godine. Gradska teritorija obuhvata područje površine 7,7 km².
Simbol grada je srednjovekovna Ivangorodska tvrđava koja je podignuta iznad desne obale reke Narve.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Ivangorod smešten je na desnoj obali reke Narve, na krajnjem zapadu Lenjingradske oblasti, na granici sa Estonijom. Na suprotnoj obali reke nalazi se estonski grad Narva. Leži na oko 147 km jugozapadno od istorijskog centra grada Sankt Peterburga.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U proleće 1492. godine na malenom uzvišenju uz desnu obalu reke Narve, veliki moskovski knjaz Ivan III Vasiljevič osnovao je utvrđenje koje je po sebi nazvao Ivangrad. Grad je rekom Narvom bio povezan sa Baltikom i postao je tako prvom tvrđavom i morskom lukom u tom delu ruske države.[1] Kako se novonastalo utvrđenje nalazilo na samoj granici ruske države, već 1496. doživelo je i prvo veliko razaranje nakon upada Šveđana na to područje. Rusi su za kratko vreme povratili prevlast nad područjem, obnovili i proširili tvrđavu. U nemačkim dokumentima s kraja XV veka često se pominje i kao „tvrđava nasuprot Narve” ili „kontra Narva”.
I u naredna dva veka grad je bio metom raznih osvajača, a godine 1612. potpada pod vlast Šveđana. U granicama švedske države ostaje narednih sto godina, sve do 1704. kada je ruska vojska, tokom Velikog severnog rata, uspela da povrati kontrolu nad gradom. Po okončanju Velikog severnog rata 1721. godine vojnički značaj Ivangorodske tvrđave počinje postepeno da opada, a sam grad počinje da egzistira kao trgovačko naselje. Tokom XIX i u prvoj polovini 20. veka u zvaničnim dokumentima se najčešće pominje kao deo Narve, a ne kao nezavisno naselje.[2]
Nakon revolucije u Rusiji, od novembra 1917. do maja 1919. ulazi u sastav sovjetske Rusije, a potom postaje delom nezavisne države Estonije (od 19. maja 1919).[3] U granicama Estonije, odnosno Estonske SSR, ostaje sve do kraja Drugog svetskog rata, sve do kraja 1944. godine kada je konačno postao delom Kingisepškog rejona Lenjingradske oblasti. Kao nezavisno i zasebno naselje postoji od 24. novembra 1944. godine kada je zvanično ustanovljena granica između Estonske i Ruske SSR, a koja je išla koritom reke Narve.
Odlukom Vrhovnog prezidijuma RSFSR od 20. decembra 1947, Ivangorod dobija zvaničan status urbanog naselja u rangu radničke varošice, a ukazom istog orga od 28. oktobra 1954. preobrazovan je u grad rejonske subordinacije.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 9.854 stanovnik, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 10.736 stanovnika.[4]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
--- | 14.432 | 11.620 | 10.706 | 11.833[5] | 11.206[6] | 9.854[7] | 10.736 |
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
Grad Ivangorod ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim gradovima i opštinama:
Ivangorod je član međunarodnog udruženja Nova Hanza koje okuplja gradove članove nekadašnje Hanzeatske lige sa ciljem intenzivnije kulturne, ekonomske i turističke saradnje među njima.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ю. G. Alekseev, «Gosudarь vseя Rusi», Novosibirsk, «Nauka», Sibirskoe otdelenie, 1991 g., seriя: «Stranicы istorii našeй Rodinы». ISBN 978-5-02-029736-4. str. 182—183.
- ^ Malыe goroda Rossii. Ivangorod
- ^ Priloženie k Tartuskomu mirnomu dogovoru. Granica Эstonskoй Demokratičeskoй Respubliki i RSFSR.
- ^ „Leningradskaя oblastь. Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя na 1 яnvarя 2009-2015 gg.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 13. 01. 2016.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.